Dostupni linkovi

logo-print

Komercijalizacija ratne tragedije?


Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, od koga je potekla ideja o zemlji s Ovčare, koja se kao suvenir prodaje za pet kuna u Spomen domu Ovčara, objašnjava da se slični suveniri mogu nabaviti i u drugim dijelovima svijeta:

„Prije otvaranja Spomen doma Ovčara, dobili smo takav isti eksponat, svetu zemlju, iz Jeruzalema, sa tekstualnim opisom odostraga i sa dva maslinova lista. Nama je ta ideja bila interesantna. Oni imaju svoju svetu zemlju, a mi imamo svoju. Za nas je sveta zemlja taj dio na Ovčari gdje su naši dečki stradali.“

Rehak kaže kako u suveniru ne vidi ništa spornog, a da je ideja dobra, potvrđuje do sada prodanih 500 paketića zemlje s Ovčare. Osim toga, kaže Rehak, na taj se način kupcima suvenira zorno objašnjava što se na Ovčari dogodilo:

„Bila nam je želja da ta promidžba o stradanju, o Domovinskom ratu i svemu tome putuje po svijetu, bez obzira što toga ne ide puno. Do sada smo napravili oko 600 komada i dio toga smo prodali. To nije neki veliki iznos, a ta sredstva ulaze u održavanje koje je vezano za rad Spomen doma u Ovčari.“

Međutim, Ljiljana Alvir, čiji je brat ubijen u pokušaju proboja Vukovara, a dečko jedan od onih koji su likvidirani na Ovčari, ne dijeli Rehakovo mišljenje:

„Mislim da je to apsolutno neprimjereno. Ljudi nekada emotivno gledaju na stvar i u prvom trenutku misle, ako to kupe, ili ako se to prodaje, da su nešto učinili, ali po meni je to apsolutno neprimjereno. Ta zemlja ne mora biti uzeta sa onog dijela gdje je jama, može biti uzeta i kilometar dalje, ali ne znam koliko to uopće ima veze sa onim što se dogodilo.“

Josip Blažević, jedan od vukovarskih branitelja, koji je nakon pada grada zarobljen i odveden u logor u Srbiji, misli kako je zemlja s Ovčare, pretvorena u suvenir, dobra zamisao. No, smatra kako bi bilo bolje kada se takav suvenir ne bi prodavao:

„Ne znam koji bi drugi suvenir mogao biti. Treba malo razmisliti o tome, ali suvenir sa Ovčare svakako treba jer nešto te treba podsjećati da si bio tamo. To je zemlja sa tog mjesta. Ne pada mi sada na pamet koji bi drugi suvenir mogao biti. Sve što se napravi, bilo bi komercijalno. Ne znam da li to treba prodavati. Kada bi država financirala to što Udruga logoraša radi, možda bi se trebalo ukinuti plaćanje.“

Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, objašnjava kako je održavanje Spomen doma prilično skupo i kako im dobro dođe svaka kuna. Otkako je, prije pet mjeseci, otvoren, Spomen dom na Ovčari posjetilo je više od 10.000 ljudi.
XS
SM
MD
LG