Dostupni linkovi

logo-print

Zaključeno jedno istorijsko poglavlje


Žana KOVACEVIC, Danijela DOMAZET, Zoran PRERADOVIC, Biljana JOVICEVIC, Enis ZEBIC, Dragan ŠTAVLJANIN, Mirjana RAKELA

Međunarodni sud pravde u Hagu, u tužbi Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, utvrdio je da Srbija nije počinila genocid u BiH, niti učestvovala u zavjeri ili bila saučesnik u genocidu. Obrazlažući presudu, predsjednica Međunarodnog suda pravde Rozalin Higins izjavila je da Srbija nije počinila genocid kroz svoje organe ili osobe čija djela bi uključivala odgovornost države prema međunarodnom pravu. Higins je izjavila da je Sud utvrdio da je genocid počinjen na području Srebrenice 1995. godine, ali da masakr nije učinjen prema uputstvima ili pod kontrolom Srbije, niti njenih lidera:

“Nije ustanovljeno da su masakri u Srebrenici izvršeni od strane osoba ili tijela koja imaju status organa odgovorne države. Isto tako se ne može ustanoviti da su ti masakri izvršeni po uputstvima ili usmjerenjima organa odgovorne države, niti da je odgovorna strana imala suštinsku kontrolu nad operacijama. Što se tiče ubistava koja su izvršili ’škorpioni’, paravojna formacija, nije pred ovim sudom dokazano da su se desila po uputstvima ili pod kontrolom organa SRJ.”

U izricanju presude Higinsova je istakla da, iako je Sud utvrdio da je Savezna Republika Jugoslavija tokom rata pružala finansijsku pomoć Republici Srpskoj, nije utvrđeno da je postojala apsolutna međusobna zavisnost organa i vojske. Također, prema odluci Suda, BiH nije uspjela dokazati da je vojska SRJ učestvovala u masakru u Srebrenici, niti da je general Ratko Mladić mogao biti tretiran kao organ vlasti tadašnje Jugoslavije, odnosno Srbije.

U korist BiH Sud je presudio da je Srbija i Crna Gora odgovorna što nije učinila ništa da spriječi genocid u Srebrenici, niti da kazni počinioce, saopštila je sudija Higins:

“S obzirom na sve međunarodne aktivnosti u vezi s onim što je izgledalo kao da će se desiti u Srebrenici, s obzirom na Miloševićeve opservacije upućene Mladiću koje jasno kažu da su mu opasnosti bile znane, moralo je biti jasno da postoji značajan rizik da će se počiniti genocid u Srebrenici. Ipak, odgovorna strana nije pokazala da je poduzela bilo kakvu inicijativu da spriječi ono što se desilo. Mora se stoga zaključiti da organi odgovorne strane nisu učinili ništa da spriječe srebrenički masakr, tvrdeći da su bespomoćni bili da bilo šta učine, što ustvari ne odgovara dobro znanom utjecaju koji su imali nad Vojskom Republike Srpske.”

Sud je zaključio da je Srbija prekršila obavezu kažnjavanja počinioca genocida u Srebrenici, prvenstveno zbog toga što Haškom tribunalu nije izručila generala Ratka Mladića. Stoga je presudom naloženo da odmah preduzme djelotvorne korake kako bi osigurala poštivanje Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida i optužene pojedince proslijedi na suđenje u Haški tribunal. Sud je na kraju zaključio da u pogledu utvrđenih kršenja obaveza neće biti naloženo plaćanje bilo kakve naknade.

Na samom početku izricanja presude predsjednica Međunarodnog suda pravde u Hagu Rozalin Higins saopštila je da Crna Gora nije subjekt u sporu, ali da dijeli odgovornost sa Srbijom kao potpisnica Konvencije o genocidu.

Proces u kojem je Bosna i Hercegovina Saveznu Republiku Jugoslaviju, a kasnije Srbiju i Crnu Goru tužila za genocid Međunarodnom sudu pravde u Hagu trajao je 14 godina.

Odgovornost je prebačena na Republiku Srpsku

U Federaciji BiH presudom Međunarodnog suda pravde u Hagu su ogorčeni i razočarani. Ipak, opći je stav da je treba poštivati.

Član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić kaže da žali što Srbija i Crna Gora nisu osuđene za genocid i saučesništvo, ali da je pozitivno što je jedna država prvi put u povijesti osuđena što nije spriječila genocid i kaznila počinitelje:

„Činjenica je da je Sud presudio da su Srbija i Crna Gora prekršile konvenciju o spriječavanju i kažnjavanju genocida i da moraju preuzeti pravnu, političku, moralnu i materijalnu odgovornost za to.“

Osobno razočarenje nije krio ni hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić koji kaže da ne zna što je uzrok takvoj presudi, da li nedostatak dokaza ili pogrešna procjena, ali da sada to nije ni važno:

„1992. najveći genocid je počinjen u BiH i to je nama svima jasno koji smo tu živjeli i svako onaj ko drugačije to tumači jednostavno bježi od istine.“

Bh. agent u tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore Sakib Softić bio je kratak u prvoj reakciji na presudu:

„Mi ćemo prvo izučiti dobro presudu i vidjeti šta se iz nje može koristiti.“

Premijer RS-a Milorad Dodik ponovio je poznati stav političara ovoga entiteta da je tužba nelegitimna jer nije bila odraz bh. institucija i da je presuda odraz toga. Istovremeno, Dodik je u ime RS-a i institucija uputio ispriku svim obiteljima žrtava koje su stradale:

„Ja čujem već optužbe kako je Republika Srpska ta na koju je sada prebačena neka odgovornost. Mi nemamo nikakvu odgovornost za to. Mi u RS-u pozivamo na dalju saradnju. Naravno, da treba ovdje u ime Republike, u ime predsjednika, u ime svih izviniti se svima onima koji su stradali, žrtvama, njihovim porodicama, ali tako nešto očekujemo da se kaže i nama, jer i sa naše strane su mnogi stradali.“

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, izražavajući bojazan da bi presuda mogla pojačati tenzije, kaže:

„Prvo mislim da su samom tužbom poremećeni odnosi unutar BiH. Ne mogu sada reći šta će se desiti u odnosima sa Srbijom. Pored tužbe, niz nekih drugih stvari koje se dešavaju u ovoj atmosferi posljednjih mjesec dana pokazuju da postoje snage unutar BiH koje žele to da pogoršaju. To ne bi bilo ni dobro ni pametno.“

Predsjednik Narodne skupštine RS-a Igor Radojičić izrazio je nadu da je odlukom Suda pravde u Hagu zatvoreno jedno poglavlje u povijesti naroda na ovim prostorima:

„Odluka je konačna, a njena sadržina važna je i za međunarodno pravo i za istoriju na ovim prostorima, a pogotovo za budućnost.“

Bivši bh. agent u tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore Kasim Trnka u reakciji na presudu kaže da je njome sud poslao vrlo lošu poruku i postavio izuzetno visoke standarde za dokazivanje zločina genocida:

„Nakon Drugog svjetskog rata poruka je bila ’nikad se više neće ponoviti’. Sud je konstatovao da se zločin genocida ponovio i nažalost postavio visoke standarde da će u svim budućim slučajevima biti vrlo teško dokazati sljedeće zločine genocida. Dakle, svi oni iz Ruande, i Karadžići i Mladići budući mogu računati da će im se vrlo teško utvrditi odgovornost za zločin genocida.“

I na koncu bilježimo i reakcije građana. U Srebrenici kažu:



„Nema se tu šta komentarisati. Znači, ’92. održana agresija, narod pobijen. Među prvim žrtvama je moj otac bio. Međunarodnom sudu to ne znači ništa. Ovdje treba da se pobije jedan narod sav, tad bi bio genocid.“

„Uopšte argumente BiH nije pokazala, nisu imali želje da bude optužena Srbija. Govorim u ime Bošnjaka.“

Na ulicama Sarajeva bilježimo:

„Mislim da je malo nepošteno.“

„Kažu mi kao nekakva navijačka ekipa 3:3. U tri su tačke osuđeni, a u tri su kao oslobođeni odgovornosti.“

„Ja se pitam koliko ovdje ovi ljudi trebaju biti merhametli da to sve podnose i dokle će im to ići pod kožu. A sve ima svoje granice.“

Presuda kao korak ka pomirenju

Nakon presude Međunarodnog suda pravde u Hagu po tužbi BiH za genocid, zvaničnici u Beogradu ovakava ishod ocenjuju kao važan za Srbiju i njene građane i istovremeno ističu da je kažnjavanje počinilaca ratnih zločina put kao pomirenju na prostorima bivše Jugoslavije. S druge strane, nevladine organizacije uglavnom naglašavaju da su iznenađene ovakvom presudom, budući da tako masovne zločine kakvi su se dogodili u BiH nije bilo moguće sprovesti bez podrške države Srbije.

Ističući da je presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu značajna za Srbiju i njene građane jer je utvrdila da Srbija nije sprovodila genocid u BiH, predsednik Srbije Boris Tadić naglasio je da je za Srbiju veoma težak onaj deo presude u kome se konstatuje da Srbija nije preduzela sve što je bilo u njenoj moći da spreči genocid nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenci. On je takođe kao važan deo presude istakao zahtev za momentalo ispunjenje saradnje sa Haškim tribunalom, naglasivši da će ukoliko ne dovrši tu saradnju Srbija biti suočena sa dramatičnim posledicima. Tadić je pozvao Skupštinu Srbije da usvoji deklaraciji kojom će nedvosmisleno osuditi zločin u Srebrenici i podvukao:

“To bi omogućilo otvaranje nove stranice u odnosima između BiH i Srbije, izgradnje novog pomirenja među građanima dveju država, kao i unapređenje političkih i ekonomskih odnosa, neopterećenih pitanjima iz ratne prošlosti.”

Premijer Srbije Vojislav Koštunica izjavio je da je rasvetljavanje svih ratnih zločina i sankcionisanje njihovih počinilaca jedini put ka neophodnom pomirenju na prostoru bivše Jugoslavije. "Presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv SRJ posebno je važna jer je oslobodila Srbiju teške optužbe da je počinila genocid", naveo je Koštunica u pisanoj izjavi. On je dodao da Srbija preduzima i preduzimaće sve mere da ispuni svoje međunarodne obaveze prema Haškom tribunalu.

Savetnik premijera Srbije za spoljnu politiku Vladeta Janković u izjavi za Radio Slobodna Evropa kaže da je presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu pravedna u najširem smislu te reči jer bi odluka da Srbija bude oglašena jedinom državom u istoriji odgovornom za genocid bila suprotna ne samo pravu već i elementarnoj logici:

“Ja vas podsećam da je genocid krivično delo koje ne zastareva i da je Srbija osuđena nekim slučajem, ne vidim razloga da se ne otvore slični procesi protiv Nemačke i tolikih drugih zemalja koje bi mogle biti optužene za genocid. U svakom slučaju, ovo je parvdena presuda. Čini mi se da ona predstavlja i korak u dobrom pravcu kad je reč o budućnosti regiona, da je to otvaranje puta prema toliko potrebnom pomirenju.”

I glavni pravni zastupnik Srbije Radoslav Stojanović izjavio je u Hagu da je presuda Međunarodnog suda pravde osnova za nacionalno pomirenje u bivšoj Jugoslaviji i izrazio žaljenje zbog svih žrtava rata u Bosni.

Presuda Međunarodnog suda pravde je iznenađujuća, posebno imajući u vidu da je utvrđeno da se u Srebrenici dogodio genocid, smatra predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko. Ona dodaje da je i teoretski gledano genocid nemoguće izvršiti bez podrške određene države, u ovom slučaju Sbije:

“To je prosto bilo nemoguće organizovati bez ogromne logistike neke države, pa, kada se uzme u obzir sve ono što je odavde odlazilo u Bosnu, nemoguće je izvući zaključak da Srbija nije bila uključena. Naročito iznenađuje činjenica da su ‘Škorpioni’ identifikovani kao odgovorni, ali da nisu vezani za Srbiju kao državu. Čini mi se da je presuda rezultat ipak određene političke konstelacije kada Kosovo treba da dobije nezavisnost. Mislim da je to neki ustupak, ali to je, po meni, više od kompromisa.”

Presuda u Hagu po tužbi BiH ima ne samo pravni već i istorijiski značaj, navodi PR Tužilaštva za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić:

“Presuda je odvojila onu priču da su Srbi genocidan narod. S druge strane, postoji određena vrsta nečinjenja od strane državnih organa Srbije, u smislu da se spreči zločin kakav se dogodio u Srebrenici.”

Na posletku, ističući da je ime Srbije ponovo pominjano u kontekstu ratnih zločin i genocid u svim svetskim medijima i da je reč o politici režima Slobodana Miloševića, predsednik Srbije Boris Tadić je zaključio:



“Kada smo dobili sudski epilog te tragične politike, sasvim je jasno da svako onaj ko se bude protivio dovršetku saradnje sa Haškim tribunalom i donošenju skupštinske deklaracije o Srebrenici radi najdirektnije protiv interesa svoje države i budućnosti njenih građana.”

Zahtjev za izuzeće Crne Gore bio opravdan

Zvaničnici u Podgorici u prvim reakcijama na presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu, kao važnu ističu činjenicu da je Crna Gora izuzeta iz presude po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije, dok prosrspska opozicija pozdravlja presudu, tvrdeći da je pravda zadovoljena.

Predsjednik Republike Filip Vujanović je očekivao da Crna Gora ne može biti tužena za genocid po tužbi Bosne i Hercegovine. Kaže da je izuzetno važno da je porihvaćen prigovor Crne Gore o nedostaku pasivne legitimacije, te da se pokazalo da zahtjev za izuzeće bio blagovremen i opravdan. Neočekujući više nikakve konsenkvence, Vujanović je rekao da je Crna Gora i ranije tvrdila da zločin u Srebrenici genocid ali da nikao nije mogla da utiče na njegovo sprečavanje:

“I zato kažem da je i u istorijskom smislu bitno da Crna Gora nije označena kao tužena strana u ovoj presudi, jer sam zaista uvjeren da cjelokupna javnost Crne Gore zna, ako je objektivna, da Crna Gora ničim nije mogla spriječiti zločin u Srebrenici nad kojima veoma žali i smatra ga genocidom koji je odnio toliko hiljada života.”

I profesor Pravnog fakulteta u Podgorici Blagota Mitrić ocjenio je očekivanim izuzeće Crne Gore iz presude po tužbi Bosne i Hercegovine, jer je Srbija pravni nasljednik tužene SRJ, odnosno Državne zajednice. A što se same presude, kojom se Srbija oslobađa odgovornosti za genocid tiče, Mitrić kaže:

"Ja mislim da je Međjunarodni sud pravde u Hagu pravilno postupio kad je riječ o Crnoj Gori. A drugo, u vezi presude Srbiji: ona je formalno-pravno osuđena, odnosno, presuđuje se da izvrši neke radnje, ali nije osuđena za ono što je traženo tužbom Bosne i Hercegovine. Mislim da je Međunarodni sud pravde u Hagu našao neko kompromisno rješenje da Srbiju obaveže na neke radnje koje će spriječiti vršenje genocida ubuduće. Što se tiče naknade štete, sud je i u formalno-pravnom i materijalno-pravnom smislu odbio tužbu Bosne i Hercegovine čim je konstatovao da nema reparacije. Dakle, postoji samo osuda u odnosu na Srbiju, na određene činidbe koje je ona dužna da uradi u pogledu onih stvari kako je to predstavljeno presudom, što je uglavnom izrečeno u presudi.“

Od političkih subjekta u Crnoj Gori, saopštenjima su se oglasile i prosrspke stranke, ističući da je pravda zadovoljena. Goran Danilović iz Srpske liste tvrdi da je “presudom saopštena istina”, a iz Demokratske srpske stranke su pozvali presjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića da nakon ovakave poresude podnese ostavku, jer je, po njihovim ocjenama, on želio da svoju zemlju proglasi agresorom.

Automatski slabija i pozicija hrvatske tužbe

Prve reakcije u Hrvatskoj na danažnju presudu Haškog suda pravde su - očekivano, uz manje ili više ogorčenja.

Kako se radi o prvom slučaju u povijesti da se nekoj državi sudi za genocid, nisam iznenađen
presudom, kazao je hrvatski predsjednik Stipe Mesić:

„Ali, s obzirom na količinu zločina koji je počinjen, s obzirom da je Jugoslavenska armija bila pod direktnom kontrolom vrha srbijanske države, to me nekako držalo u uvjerenju da bi u nekom obrazloženju moglo proći terećenje za ratni zločin, odnosno zločin genocida. Ali, ja mislim da to ne isključuje odgovornost vrha Jugoslavenske armije koji mora odgovarati za zločine koje je ili naložio da se počine, ili zato žto su znali da je ratni zločin počinjen, ali za to nisu nikoga pozvali na odgovornost.

Nakon ove presude slabija je i pozicija hrvatske tužbe, ali uvijek je moguće i pregovaranje - kaže Mesić:

„Mi sada sa malo vjerojatnosti možemo očekivati da bi Srbija bila osuđena za genocid u Hrvatskoj, nakon ove presude kojom nije osuđena za genocid u Bosni i Hercegovini. Međutim, činjenica je da su zločini počinjeni, činjenica je da su štete počinjene, pa postoji mogućnost da se u direktnim sporazumima nekako pravda zadovolji.“

Pravni ekspert Ivo Josipović za naš radio kaže kako najvjerojatnije nitko neće biti zadovoljan danažnjom presudom:

„Riječ je o presudi koja je očito i među samim sucima imala oponente, prema tome za očekivati je da će se i u javnosti ponoviti sličan odnos prema toj presudi – neki će reći da je ona kompromisna, neki će reći da su se suci držali visokih standarda u smislu zahtjevnosti za utvrđivanje genocida i sudjelovanja države u tome, dok će vjerojatno biti i onih koji će tražiti političku pozadinu i motive za ovakvu odluku suda.“

Nakon ove presude može se očekivati da će se i u slučaju hrvatske tužbe sud proglasiti nadležnim, iako ne možemo biti do kraja sigurna jer ove dvije tužbe nisu sasvim iste, kaže
Josipović:

„I drugo, ovo jasno pokazuje da će trebati uložiti puno napora u dokazivanje postojanja samog genocida prema onim najvižim doktrinarnim kriterijima koji su poznati iz literature i prakse Haškog suda i Suda za Ruandu, i naravno bit će jako važno i ne osobito lagano dokazati vezu Srbije sa samim genocidom, naravno ukoliko se on pokaže i dokaže.“

Vanjskopolitički savjetnik Socijaldemokratske partije Hrvatske Zoran Milanović za naš radio kaže kako su suci Haškog suda pravde sami sebi skočili u usta:

„Nekonzistentno je odvajanje srebreničkog masakra i vlasti u Beogradu, jer je poznata i vižestruko utvrđena činjenica da ta je vojska i ratko Mladić uživala svaku vrstu potpore iz Beograda.“

Presuda je sramotna, kaže za naž radio predsjednik parlamentarnog kluba Istarskog demokratskogs abora Damir Kajin:

„Bez prešutne volje Miloževića odnosno njegovog režima, koji je dobio povjerenje građana Srbije na izborima, ili je tu volju falsificirao – svejedno - ne bi bilo rata u Hrvatskoj, ni u Bosni i Hercegovini, ni na Kosovu. Što se tiče same presude, ona je velika sramota za Haški sud pravde, ali je i – očekivana! Sve zato da se izbjegnu zahtjevi za ratnom odštetom, bilo Bosne i Hercegovine prema Srbiji, bilo prema Hrvatskoj, bilo Hrvatske prema Srbiji, jer taj financijski udar ne bi izdržala niti jedna od tih država.“

Očekivao sam ovu presudu, jer je ona nastavak politike svjetske zajednice prema Bosni i Hercegovini, kaže za naš radio predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske Šemso Tanković:

„U Bosni se znalo tko razbija Bosnu, tko kreira zlo, tko ga provodi, i na koncu konaca, daytonska Bosna je sankcionirala te zločine na način da su najveći kreatori zločina nagrađeni Republikom Srpskom. To se nije moglo dogoditi bez blagodati svjetske zajednice, a ovo što smo sada vidjeli – to je samo nastavak te blagodati koju svjetska zajednica generira prema Bosni i Hercegovini. To praktično znači da ista sudbina očekuje i hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid.“

BiH može tražiti odštetu

Bosna i Hercegovina bi mogla zatražiti ratnu odštetu po osnovu dela presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) da je Srbija odgovorna jer nije sprečila genocid, kaže za Radio Slobodna Evropa dr Avril MEKDONALD: (McDonald), pravni stručnjak na Institutu Aser (Asser) u Hagu. Po njenom mišljenju, Sud je svoju odluku je svoju odluku doneo na osnovu dokaza i nije se rukovodio političkim motivima.



MEKDONALD: Prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o genocidu, tadašnja SFRJ kao jedna od potpisnica, kasnije SR Jugoslavije i na kraju Srbija, obavezali su se ne samo da ne čine genocid, učestvuju u njegovoj pripremi već i da ga spreče. To je podjedanko važna međunarodna obaveza svake zemlje. Ja mogu da razumem da je ovakva odluka Međunarodnog suda razočaravajuća za mnoge u Bosni i Hercegovini, ali treba da se posmatra u kontekstu. Deo presude u kome se konstatuje da Srbija nije sprečila genocid je veoma ozbiljna kvalifikacija prema međunarodnom pravu. Znam da su žrtve rata u Bosni očekivale direktnu presudu da je Srbija izvršila genocid, ali ne treba minimizirati konstataciju da zvanični Beograd nije sprečio ove akte nasilja.

RSE: Koje su praktične i pravne konsekvence dela presude da Srbija nije ispunila svoju međunarodnu obavezu sprečavanja genocida u BiH?

MEKDONALD: To tek treba videti. Zavisi i od poteza koje će Bosna preduzeti. Po mom mišljenju, mogla bi da traži naplatu ratne štete. Za to apsolutno postoji pravna osnova, jer, kao što sam rekla, sprečavanje genocida je takođe međunarodna obaveza, a prema presudi ovog suda Srbija je nije ispunila.

RSE: Kakvu bi konkretnu odštetu Bosna mogla da traži?

MEKDONALD: Međunarodni sud pravde ima na raspolaganju u ovakvim situacijama nekoliko mogućnosti. Počev od javnog izvinjenja, preko odštete porodicama žrtava.

RSE: U presudi se i navodi obaveza Srbije treba da pruži "simboličku kompenzaciju". Šta to praktično znači?

MEKDONALD: Da ponovim, postoji više mogućnosti. Izvinjenje, zatim gradnja spomenika žrtvama u Srebrenici.

RSE: Da li je to obaveza, ili samo sugestija?

MEKDONALD: Kada sud donese odluku, u ovom slučaju država Srbija ima obavezu da ispuni sve njene odredbe, uključujući i o simboličkoj kompenzaciji.

RSE: Reakcije u regionu kreću se od toga da je presuda zaista pokazala da Srbija nije izvršila genocid do ocena da je odluka suda delimično i politički motivisana da ne bi izazvala dalje tenzije.

MEKDONALD: Lično mislim da je Međunarodni sud pravde nepristrasna, pravna institucija. Ne verujem da je ovakvu odluku zasnovao i na političkim razlozima. Sud može presuđivati samo na osnovu dokaza. Htela bih i da pokomentarišem neke medijske napise uoči presude, da ukoliko Srbija bude proglašena odgovornom za genocid, to će značiti kolektivnu krivicu srpske nacije. Međutim, da je sud doneo odluku da je Srbija izvršila genocid u Bosni, to bi značilo njenu odgovornost kao države, dakle kao političkog i pravnog entiteta, a ne i svakog Srbina ponaosob.

RSE: Kako komentarišete deo presude da je izvršen genocid u Srebrenici, ali ne i u ostalim delovima Bosne?

MEKDONALD: Teško mi je da procenim. Očigledno da je Međunarodni sud pravde bazirao svoju odluku i na dokazima koji je dobio od Haškog tribunala. Moram da kažem da mi nije baš najasniji deo presude da je u Srebrenici izvršen genocid, a da faktički niko nije odgovoran, odnosno Srbija je propustila da ga spreči. Genocid je takav zločin koji se ne dešava omaškom, već je reč o sistematskoj i organizovanoj nameri da se neko uništi, a iza toga može stajati samo država, a ne pojedinci koji su krivično odgovorni.

RSE: Da li ova odluka može stvoriti neku vrstu presedana za sve buduće konflikte u svetu?

MEKDONALD: Teško je spekulisati. Ovde nema presedana, jer odluke Međunarodnog suda pravde u ovom slučaju mogu da služe kao osnov za slične procese pred nacionalnim sudovima zemalja umešanih u pomenuti slučaj. Teško je u ovom trenutku govoriti da li će odluka suda da Srbiju ne proglasi direktno odgovornom za izvršenje genocida ohrabiriti u budućnosti druge zemlje ili pokrete da čine genocid.

Odluka nije bila jednoglasna

Presudu Međunarodnog suda pravde o tužbi BH protiv Srbije za genocid strane novinske agencije objavile su pod nazivom HITNO. Naglašava se da je odluka donesena sa 13 glasova u korist presude, dok su dva suca bili protiv presude po kojoj Srbija u Bosni i Hercegovini nije počinila genocid.

Agencija Reuters ističe da je ovo prvi put da se jednoj državi sudilo za genocid nakon što su Ujedinjeni narodi 1948 godine prihvatili Konvenciju o genocidu. Podsjeća se da je sudu trebalo deset mjeseci da donese odluku, te da odluka nije bila jednoglasna. Reuters prenosi dio presude po kojoj je ubojstvo 8.000 Bošnjaka u Srebrenici bio genocid, no da Srbije taj genocid nije počinila, iako nije učinila ništa da ga spriječi, a odgovorne kazni.

BBC je naglasio da se presuda Međunarodnog tribunala pravde očekivala u trenutku kada se Srbija suočava sa predstojećom odlukom o konačnom statusu Kosova i kada joj se iz Evropske unije poručuje da su pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju i dalje neizvjesni sve dok Beograd ne izruči optužene za ratne zločine.

Agencija Associated Press citirala je preživjele članovi obitelji ubijenih u Srebrenici koji su presudu iščekivali ispred Tribunala, a potom i njihovo razočaranje presudom. Ista agencija citira riječi glasnogovornika Evropske komisije Friscoa Abbinga koji je pozvao obje strane da poštuju presudu kako bi se osiguralo provođenje pravde i kako bi proces pomirenja mogao započeti.

Njemačka novinska agencija DPA ističe da je SR Jugoslavija prekršila konvenciju UN o genocidu i da je Srbija i dalje krši jer ne izručuje Ratka Mladića najodgovornijeg za zločin u Srebrenici, a France Press podsjeća da ne postoji mogućnost žalbe na presudu.

Na presudu se čekalo 14 godina



BiH je tužbu za agresiju i genocid protiv tadašnje SR Jugoslavije podnijela 20. marta 1993., pozivajući se na kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine. BiH je tužila tadašnju SR Jugoslaviju (kasnije državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru) za genocid koji su, prema tužbi, nad Bošnjacima i Hrvatima tokom rata u BiH počinili Srbi, po planu vlasti u Beogradu. Glavna rasprava po tužbi održana je od februara do maja prošle godine.

Pravni tim Srbije i Crne Gore, predvođen Radoslavom Stojanovićem, negirao je u dokaznom postupku da je tokom rata u BiH počinjen genocid, kao i da je zvanični Beograd bio odgovoran za počinjene zločine. Srbija i Crna Gora je osporavala i nadležnost ICJ, navodeći da u trenutku kada je tužba podnesena nije bila članica UN-a, što je nužan uslov za nadležnost ovog suda. Zastupnici BiH, na čelu sa Sakibom Softićem, dokazivali su, nasuprot tome, da su vlasti Srbije i Crne Gore organizirale i provele genocid nad hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom u BiH.

Nakon oktobra 2000. godine, kada je smijenjen Slobodan Milošević, nove vlasti Srbije i SRJ (SCG) nastojale su da spor sa BiH riješe diplomatskim putem i vansudskim poravnanjem, ali BiH nije bila spremna da odustane od tužbe, insistirajući na tome da je utvrđivanje krivice od suštinskog značaja za budućnost i pomirenje u regionu. Poslije raspada državne zajednice Srbije i Crne Gore, crnogorski državni tužilac je od Suda tražio izuzeće Crne Gore iz tužbe, ali je BiH ostala pri tužbi i protiv Crne Gore, jer su tokom rata u BiH, kao i u trenutku podnošenja tužbe, vođenja i okončanja rasprave Srbija i Crna Gora bile jedna država. Predsjednik Crnogorske Skupštine Ranko Krivokapić izjavio je da sa strepnjom očekuje presudu, "jer je Crna Gora propustila priliku i napravila grešku što u timu, koji je zastupao interese državne zajednice pred Sudom u Hagu, nije imala zastupnika svojih interesa".

Zvaničnici Republike Srpske (RS) pokušavali su da ospore legitimitet tužbe, tvrdeći da ju je 1993. godine podnijelo ratno Predsjedništvo BiH, bez saglasnosti sva tri naroda u BiH. Premijer RS Milorad Dodik rekao je uoči izricanja presude da ovaj bh. entitet "neće prihvatiti eventualnu presudu o krivici Srbije i Crne Gore", što je izazvalo oštre reakcije u Sarajevu.

* * *

Međunarodni sud pravde, kao najviša pravna instanca UN, osnovan je sa zadatkom sa rješava sporove među državama i daje savjetodavna mišljenja na zahtjev međunarodnih organizacija. Od 1946. godine, kada je počeo da radi, donio je više od 90 presuda u sporovima koji su se ticali granica, teritorijalnog suvereniteta, nemiješanja u unutrašnje stvari zemlje i diplomatskih odnosa. Od ukupno 13 procesa, koji su trenutno u toku, dva se odnose na Srbiju i Crnu Goru, jer je osim BiH, tužbu za genocid protiv tadašnje SRJ podnijela i Hrvatska.
XS
SM
MD
LG