Nakon razmjene verbalne vatre između Rima i Zagreba, te razuzdanog riječkog karnevala, početkom tjedna se vratio spokoj u jednu od dvorana Zajednice Talijana u Uljarskoj ulici u Rijeci, u kojoj gospođe, signore i none, bake uglavnom, svakog ponedjeljka igraju tombolu. Tombola iznosi čitavih pet kuna. Dobitak nije važan, važna je igra u spokojstvu, a ponedjeljak je baš bio spokojan dan, nakon što je završila kanonada optužbi između Rima i Zagreba. Gospođa Rina potvrđuje da joj je bilo neprijatno u vrijeme te polemike:
„Hvala Bogu da mi je bilo neprijatno. I ovi su naši i oni su naši. Živimo ovdje i naravno da osjećamo potištenost.“
Gospođa Adrijana misli da tešku istinu koja opterećuje i Hrvate i Talijane moraju razriješiti vodstva dviju država:
„To moraju ipak oni riješiti. Mi maleni ne.“
Gospođe Adrijan i Rina su rođene sredinom tridesetih. Sjećaju se svih mijena hrvatsko-talijanskih odnosa od Drugog svjetskog rata:
„Bilo je onih parola da treba da se vratimo u Italiju i da tamo komandiramo.“
Inače se teško živjelo tih godina:
„Bila je velika mizerija. Nisam imala svadbu, ali moja djeca su imala veliku svadbu. Ja sam se partizanski udala. Nisam se udala u crkvi.“
No, esulima i optantima koji su otišli u Italiju nije bilo bolje. Predsjednica skupštine zajednice Talijan u Rijeci, Agnese Superina, i s tom činjenicom pokušava objasniti žestoke tonove s druge strane Jadrana:
„Talijani su dugo godina prešutjeli taj dio povijesti. Nisu imali pojma šta su esuli, koji su loše živjeli kada su došli tamo. Niko ih nije prihvatio. Živjeli su dugo po izbjegličkim kampovima. O njima se tamo ništa nije znalo. Više se o njima znalo ovdje.“
Agnese Superina ne vjeruje da se radi polemike Mesić - Napolitano mogao pokvariti položaj Talijana, ali, kaže ona:
„U situacijama kada se dogode krize ili nesporazumi, mi se uvijek kao manjina nelagodno osjećamo. Osjećamo se kao između dvije vatre.“
Agnese Superina je jedna od potpredsjednica krovne talijanske organizacije u Hrvatskoj i Sloveniji, Talijanske unije, i ona očekuje da će Unija čvrsto podržati prijedloge da se reaktivira mješovita komisija povjesničara Italije i Hrvatske koja bi trebala ustvrditi povijesne činjenice:
„Povijest nije počela niti 1945. niti 1947. godine, počela je puno ranije. Sve mora da se uzme u obzir. Ne može se govoriti o fojbama ako se prije toga nije govorilo šta se dogodilo, ali se ne smiju relativizirati žrtve, niti se može reći da su bačene u fojbe jer su prije toga oni nama uradili to i to. Osvete ne smiju postojati.“
U suprotnom, ako se zajednički ne ustvrde povijesne činjenice, čitava, upravo zaglađena, priča se može ponoviti, jer, kaže Agnese Superina, opet će doći Dan sjećanja na fojbe:
„Opet će doći 10. veljače i opet će neko nešto reći na jedan način koji se neće nekome sviđati. Sada bi trebalo iskoristiti ovu priliku.“
„Hvala Bogu da mi je bilo neprijatno. I ovi su naši i oni su naši. Živimo ovdje i naravno da osjećamo potištenost.“
Gospođa Adrijana misli da tešku istinu koja opterećuje i Hrvate i Talijane moraju razriješiti vodstva dviju država:
„To moraju ipak oni riješiti. Mi maleni ne.“
Gospođe Adrijan i Rina su rođene sredinom tridesetih. Sjećaju se svih mijena hrvatsko-talijanskih odnosa od Drugog svjetskog rata:
„Bilo je onih parola da treba da se vratimo u Italiju i da tamo komandiramo.“
Inače se teško živjelo tih godina:
„Bila je velika mizerija. Nisam imala svadbu, ali moja djeca su imala veliku svadbu. Ja sam se partizanski udala. Nisam se udala u crkvi.“
No, esulima i optantima koji su otišli u Italiju nije bilo bolje. Predsjednica skupštine zajednice Talijan u Rijeci, Agnese Superina, i s tom činjenicom pokušava objasniti žestoke tonove s druge strane Jadrana:
„Talijani su dugo godina prešutjeli taj dio povijesti. Nisu imali pojma šta su esuli, koji su loše živjeli kada su došli tamo. Niko ih nije prihvatio. Živjeli su dugo po izbjegličkim kampovima. O njima se tamo ništa nije znalo. Više se o njima znalo ovdje.“
Agnese Superina ne vjeruje da se radi polemike Mesić - Napolitano mogao pokvariti položaj Talijana, ali, kaže ona:
„U situacijama kada se dogode krize ili nesporazumi, mi se uvijek kao manjina nelagodno osjećamo. Osjećamo se kao između dvije vatre.“
Agnese Superina je jedna od potpredsjednica krovne talijanske organizacije u Hrvatskoj i Sloveniji, Talijanske unije, i ona očekuje da će Unija čvrsto podržati prijedloge da se reaktivira mješovita komisija povjesničara Italije i Hrvatske koja bi trebala ustvrditi povijesne činjenice:
„Povijest nije počela niti 1945. niti 1947. godine, počela je puno ranije. Sve mora da se uzme u obzir. Ne može se govoriti o fojbama ako se prije toga nije govorilo šta se dogodilo, ali se ne smiju relativizirati žrtve, niti se može reći da su bačene u fojbe jer su prije toga oni nama uradili to i to. Osvete ne smiju postojati.“
U suprotnom, ako se zajednički ne ustvrde povijesne činjenice, čitava, upravo zaglađena, priča se može ponoviti, jer, kaže Agnese Superina, opet će doći Dan sjećanja na fojbe:
„Opet će doći 10. veljače i opet će neko nešto reći na jedan način koji se neće nekome sviđati. Sada bi trebalo iskoristiti ovu priliku.“
