Dostupni linkovi

logo-print

Način izbora nije garant nezavisnosti sudije


U intervjuu za Radio Slobodna Evropa, asistent na Pravnom fakultetu u Podgorici i predsjednik Udruženja za demokratski pravni poredak, Dražen Cerović, govori aktuenim problemima i odnosima unutar tužilačke i sudske organizacije, povjerenju građana, ali i visokih državnih službenika u crnogorsko pravosuđe.


RSE:
Gospodine Ceroviću, crnogorsko pravosuđe je posljednih dana i nedjelja u centru pažnje javnosti po više osnova. Jedna od tih je i činjenica da je državni tužilac Vesna Medenica izrazila nepovjerenje u sudstvo na način što je izrazila sumnju da će po njenoj privatnoj tužbi sud objektivno vrednovati dokaze i navode. Kako ste Vi doživjeli ovu izjavu?

CEROVIĆ: U pravu ste kada konstatujete da je izjava Vrhovnog državnog tužioca izazvala buru javnosti. Oko moje impresije povodom toga mogu vam reći da je ona dvojaka. Sa jedne strane izjava me se dojmila kao klasična frojdovska omaška do koje je vjerovatno došlo padom koncentracije uslijed pritiska količinom i intenzitetom postavljenih pitanja. Ako ste pažljivo analizirali onaj intervju vidjeli ste da je sproveden po ustaljenom maniru agresivnog intervjua koji je poznat u teroriji novinarstva i praksi, doduše, novinari ga ovdje rijetko sprovode, pa je moguće ovakav pristup predstavljao iznenađenje za gošću u studiju. Sa druge strane, njeno sjutrašnje pojašnjenje tog incidenta, takođe se može donekle prihvatiti, međutim, mislim da ukupno ostavljeni utisak nakon svega svakako nije pozitivan:

RSE: Ako državni tužilac iz bilo kog razloga smatra da sud ne može biti objektivan po njenoj privatnoj tužbi, da li običan građanin može imati povjerenja u sudstvo, odnosno da će građanin na sudu doći do pravde. Da li to predstavlja realnu ocjenu stanja u sudstvu danas?

CEROVIĆ: Kao činjenica svakako stoji da stanje u sudstvu nije dobro i da to nije nikakav problem utvrditi. Međutim, pogrešna je ona vizura posmatranja koja kaže da će se problem riješiti »skidanjem glava« pojedincima. Problem treba najprije rješavati sistemski, pa tek onda pojedinačno. To je jedini pravi put da se riješe problemi i u sudstvu i u drugim institucijama.

RSE: Predsjednik Vrhovnog suda, Ratko Vukotić je saopštio da je neprijatno iznenađen izjavom Medenice. Koliko ovo može da utiče na saradnju tužilaca i sudova?

CEROVIĆ: Ne bih komentarisao tuđe impresije izjavama, ali reći ću vam svakao da ovaj slučaj jeste zasigurno izazvao izvjesnu napetost između tužilaca i sudija i ostaje da se sada vidi kako će stvari ići dalje. Međutim, ono što je svakako tačno je da je negativan utisak prošao u javnosti, da se on kao takav vrlo teško može ispraviti.

RSE: Ono čime je javnost dodatno uznemirena je neotkrivanje nalogodavaca i izvršilaca ubistva Duška Jovanovića. Sad, ne ulazeći u ispravnost odluke suda, da li je to dodatno unijelo nepovjerenje u pravosudne institucije, s obzirom da je ipak bilo izjava da je taj slučaj dijelom rasvijetljen?

CEROVIĆ: Da. Taj slučaj je jedno svakako vrlo bolno pitanje, međutim, nije jedino takvo u Crnoj Gori. Ja vas podsjećam da ima i čitav niz drugih slučajeva koji su vrlo slični po svojim efektima, međutim, u ispravnost odluke suda se ne može ulaziti. Odluka suda svakako jeste povećala nepovjerenje u sudstvo i problem vjerovatno treba tražiti u toj relaciji policija pravosuđe. Međutim, tu dodatnu okolnost predstavlja ona politička konotacija cijelog slučaja. Svima nam je jasno da tamo gdje je politika tu su i mediji, gdje su mediji tu je suđenje javnosti prije presude suda, a gdje je situacija takva eto i pritisaka na institucije. Zatim se daju razne izjave da se ugodi javnosti i rezultat je svima poznat, ali on je prilično loš. Ovaj slučaj svakako nije završen i posljenja riječ svakako nije kazana.

RSE: Ovi događaji su se svakako poklopili sa potpisivanjem Deklaracije o minimumu principa koji bi trebalo da se nađu u Ustavu Crne Gore da bi Crna Gora bila primljena u Savjet Evrope. Među tim principima nalazi se i stav Savjeta Evrope da Ustav mora da propisuje da izbor sudija bude izmješten iz politike. Među političkom subjektima u Crnoj Gori praktično imamo jedinstven stav da sudije ne bi trebalo da biraju same sebe. Da li bi po Vama izbor sudija trebalo da bude potpuno nezavisan od parlamenta?

CEROVIĆ: Kod pitanja izbora sudija svakako ne bismo smjeli prenebreći činjenicu odakle sežu korijeni legitimiteta za obavljanje sudske funkcije. Oni sežu direktno od parlamenta kao predstavničkog tijela građana i kao najdemokratskije institucije, jer samo sudija koji dobije podršku građanstva koje je, podsjećam, reprezentovano u parlamentu može legitimo da obavlja svoju funkciju. Naravno, pri tom treba naći rješenje koje će zadovoljiti obavezne standarde Evrope. Svakako, u svakom slučaju parlament na jedan ili drugi način mora biti uključen u izbor sudija, modaliteta koliko znam i čujem za to ima sedam ili osam i o tome će se svakao relativno brzo odlučiti. U svakom slučaju, način izbora nije isključivi garant nezavisnosti sudije. Komponente kao što su moral, znanje, autoritet su ipak presudni činioci nečijeg kvalitetnog rada. Zato ja mislim da treba ostaviti po strani negativnu kadrovsku selekciju koja je često prisutna i okrenuti se kvalitetnim ljudima kojih ima. Ilustracije radi, u Hrvatskoj se prije početka izbora sudije organizuje, kako oni to kažu javni natječaj, što znači da se u medijima i na javnim tribinama otvoreno razgovara o potencijalnim kandidatima prije izbora, pa kasnije ide postupak izbora sudije. Tako da su modaliteti razni tako da pretpostavljam da će izabrati neki od njih koji je najprihvatljivi i za Crnu Goru i za obaveze koje imamo prema integracijama kojima težimo.

RSE: Koje bi po Vama institucije trebalo da učestvuju u izboru sudija?

CEROVIĆ: To su u principu ova rješenja koja su pominjana, da to budu sudije, strunjaci, predstavnici Univerziteta. Parlament bi najvjerovatni trebao vršiti onu finalnu verifikaciju predloženih kandidata. Zato kažem ima sedam ili osam raznih modela u kojima će ko od tih grupa učestvovati u izboru sudija, međutim, smatram da zbog legitimiteta koji se upravo crpi iz parlamenta kao predstavničkog tijela i da je iz tog razloga neophodno da parlament u jednog, drugoj ili trećoj soluciji bude uključen u izbor sudija.

RSE: U posljednje vrijeme imamo nekoliko slučajeva u kojima je policija podnijela krivične prijave protiv direktora javnih preduzeća o čemu su mediji opširno pisali. Međutim, u daljem postupku se pokazalo da nema dokaza da je učinjena šteta tim preduzećima i osnovno pitanje koje se u javnosti postavlja je ko nije kvalitetno obavio posao, policija ili djelovi pravosuđa:

CEROVIĆ: Sudske odluke je uvijek nezahvalno komentarisati, ali na to i slična pitanja ću vam mnogo preciznije moći odgovoriti konkretno i onda kada se predstavnicima institucija pravosuđa i policije obezbijedni potpuna materijalna egzistencija i uslovi za rad koji bi zaštitili i učinili imunim na većinu uticaja koje dobijaju iz vana. Prije toga bi bilo zaista iluzorno da prije ovih sistemskih rješenja treba da regulišu taj problem.

RSE: Crna Gora je jedina država u regionu u kojoj niko od državnih službenika nije osuđen za korupciju, dok istovremeno evropske institucije kažu da je upravo korupcija najveći problem Crne Gore. Koliko tu krivice ima u crnogorskom pravosuđu i kako to komentarišete?

CEROVIĆ: Korupcija je posljedica loših sistemskih rješenja u prvom redu, zatim negativne selekcije, nepotizma. I sami znate ovdašnjji mentalitet koji čini to da se čak i najniži funkcionerčić u organu u kojem upravlja ponaša bahato kao da je državan institucija kojom upravlja njegovo porodično nasljeđe kojim raspolaže samo na osnovu svoje volje. Njemu podređeni u službi to vide i onda se ponašaju onako kako je to jedino moguće u takvoj klimi. Ja tu ne bih previše krivio pravosuđe, jer po meni glavna krivica se nalazi u državnoj upravi, tako da mali broj slučajeva ustvari dolazi do sudskog epiloga. Međutim, ja ću vam ponoviti svoj ranije izrečen stav da su prvo neophodna sistemska rješenja, pa tek onda rješavanja pojedinačnih problema u sudstvu i policiji i to je jedini način dolaska do pravde i sigurnosti za građane. Naša država je, kao što svi znamo, tek zakoračila u tranziciju, a to znači da je u mnogo čemu nespremna na izazove vremena u kome egzistira. Period tranformacije iz socijalizma u kapitalizam još je u toku. Mijenjaju se načini privređivanja, ulazi i stvara se novi kapital na nov i drugačiji način. Podsjećam da je jedan dio tog kapitala nastao i kao posljedica rata na ovim prostorima i da taj kapital ima svoju logiku. To je komponenta koju ni u kom slučaju ne bismo smjeli prenebreći. Kako je država bila slaba u akciji novonastalih procesa to je kapital našao svoj način funkcionisanja i bez sumnje sprovodi i sprovodiće ih sve dok se od strane državne institucije ne obezbijedi jedna socijalna regulacija. Prirodno stanje svakog društva na svijetu, pa i ovog našeg, jeste da se stanje konstantne entropije i kontingentnosti, prisutna je ogromna disperzija različitih interesa, kapitala, uticaja moćnih lobija, političkih partija, javnih uticajnih grupa, a svi se oni bore za svoj udio u preraspodjeli neograničenih društvenih i prirodnih resursa i ta tendencija je normalna i tu nema ništa sporno. Međutim, ono što nije ispravno i što se svakako ne smije dozvoliti jeste da država kao institucija ne propušta svoju ulogu socijalnog regulatora koji usmjerava procese na dobro svih građana. Potrebno je pri tom da se uspostavi jedan pravi balans između onih centrifugalnih i centripetalnih sila u društvu, između onih koji imaju partikularne interese, koji žele ostvariti ne brinući za dobro većine i onih drugih integrativnih elemenata, odnosno institucije sistema u čijem opisu posla je da se brinu o dobru građana.
U Crnoj Gori ima dovoljno prostora za svakoga ukoliko se akteri društvenih procesa civilizovano ponašaju. Takvo ponašanje naravno mora nametnuti država jer to jedna od njenih glavnih funkcija. Međutim, ne treba zaboraviti iskustva zemalja u procesima tranzicije, a ne treba svakako zaboraviti ni blisku prošlost u kojoj je Crna Gora vodila tešku političku borbu za sopstveni postanak. Kada se za bilo koji subjekt, pogotovo za jednu državu, postavi pitanje biti ili ne biti, mnoge druge stvari se prijevremeno ostavljaju po strani. Na žalost što je tako, ali ustvari o onima o kojima govorimo savršenstvo niti postoji niti će ikada postojati. Ono što je bitno to je da je iz te borbe Crna Gora izašla kao pobjednik, a predstojećem periodu nameće se potreba regulisanja problema, izgradnja novih autoritativnih i samim tim respektabilnih institucija. Sad pri tom logičan redosljed i hronologija poteza koji predstoje Crnoj Gori mora biti ispoštovana. Sad se nalazimo u procesu donošenja novog Ustava i to je prvi fundamentalni zadatak države nakon vraćanja samostalnosti. S toga sam mišljenja da ne treba žuriti i dopustiti bilo kakav sistemski propust ili pak neku konstrukcionu grešku koja bi nas mogla skupo koštati u budućnosti. Pri tom svakao ne smijemo preneberći ni vremenski faktor niti dozvoliti neracionalno korišćenje prirodnih resursa, jer su obje limitirane kategorije i nepredstavljaju neiscrpan resurs.

RSE: Malo prije ste pomenuli izradu Ustava Crne Gore. Smatrate li da će on moći biti usvojen širokim koncenzusom?

CEROVIĆ: Ja bih dvojio dvije stvari. Prvo, Ustavu van očiju javnosti, van medijske scene unutar skupštinskih odbora i komisija i ono što se dešava u javnosti. Imam dojam da je donošenje crnogorskog Ustava i proces njegovog donošenja i uopšte izrade konkretnih rješenja mnogo bolje ide nego što se to na prvi pogled percipira u javnosti. Političke partije često imaju svoje razloge kojima pravdaju određeno zatezanje u nekim stvarima, međutim, moje impresije su da stvari idu mnogo bolje nego što se to na prvi pogled čini. Jedna optimistička vizija vezano za Ustav kaže da će se on najvjerovatnije donijeti prije 21. Maja, možda je ona previše optimistička, ali bilo bi dobro u svakom slučaju za Crnu Goru. Što se tiče konkretnog rada na Ustavu i širokog koncenzusa što je bila i suština vašeg pitanja smatram da će se u Crnoj Gori naći dovoljno racionalnosti, dovoljno razuma da većina političkih grupacija u crnogorskom parlamentu prihvati neka rješenja koja su na dobro svih, a koja praktično ne štete nikome. Naravno, niko ne može očekivati jednoumlje niti bi ono bilo čak ni preporučljivo, međutim, mišljenja sam da će se bar u nekim fundamentalnim pitanjima od interesa za crnogorsku državu doći do koncenzusa po tim tačkama u okviru skupštinskih odbora i da će na kraju to rezultirati usvajanjem kvalitetnog rješenja. Ono što je posebno bitno to je da se ne napravi greška neka konstrukciona, bilo zbog brzine bilo zbog nekog drugog razloga, tako da treba pažljivo promisliti sve solucije koje su predviđene u Ustavu i anticipirati probleme koji mogu nastati u budućnosti i ustavno ih na vrijeme regulisati. Ja sam optimista po tom pitanju, ali pokazaće vrijeme koliko je to bilo tačno.

RSE: Imamo još jedno izuzetno važno pitanje koje očekuje Crnu Goru. Naime, očekuje se presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu po tužbi Bosne i Hercegovine za genocid. Smatrate li da su crnogorski državni organi, pravosudni organi, adekvatno reagovali u ovom slučaju?

CEROVIĆ: Po tom pitanju mogu reći svoj stav i možda nije dovoljno potkovan sa argumentima jer nijesam pratio konkretnu oblast možda u dovoljnoj mjeri, međutim, moje lično mišljenje jeste, to nije samo moje mišljenje, to je činjenica da je Crna Gora idirektno bila uključena u taj ratni problem, međutim, pitanje je koliko je to sa pravne strane opravdano. Koliko vidim mnoge indicije idu u tom pravcu da Crna Gora neće biti pogođena tom presudom. Međutim, još uvijek se stvari posmatraju, još uvijek ne možemo znati konkretne rezultate po osnovu te tužbe, barem u onom dijelu koji se tiče Crne Gore.
  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

XS
SM
MD
LG