RSE: Gospodine Miličkoviću, ukupan proces privatizacije u Crnoj Gori se bliži kraju, a u vezi Elektroprivrede su još uvijek prisutne dileme da li ovu kompaniju uopšte privatizovati i ako se privatizuje da li je privatizovati cijelu ili samo neke njene dijelove?
MILIČKOVIĆ: Moj sud o dosadašnjoj privatizaciji je vrlo negativan, pa samim tim sam i u odnosu na ovu privatizaciju koju radi Demokratska partija socijalista jako skeptičan i mislim da oni to rade na štetu i države i građana. Proces privatizacije bi trebalo da se odvija u interesu države, u interesu svih nas i mislim da tu treba donijeti strategiju privatizacije, što nije uradjeno. Trebalo je donijeti i Zakon o privatizaciji sistema Elektroprivrede Crne Gore, iz prostog razloga što je to najubjedljiviji, najznačajniji privredni subjekt Crne Gore koji treba da ide u privatizaciju. Siguran sam da bi u varijanti jednog ozbiljnog pristupa toj materiji privatizacija Elektroprivrede imala efekte kako na dodatno investiranje strateškog partnera, tako i da zadovolji interese građana i potreba privrede Crne Gore za električnom energijom. U toj varijanti ja sam za to, jer neće nijedan ozbiljan strateški partner investirati ozbiljne cifre ukoliko nije većinski vlasnik. To da država ima kontrolni paket mislim da se toga ne treba plašiti iz razloga što tu postoji takozvana Regulatorna agencija za energetiku. Regulatorna agencija za energetiku bi bila ta institucija koja bi određivala tarife za određene kategorije potrošača. Smatram da u ovom trenutku Elektroprivreda prvo treba da donese strategiju, a iz te strategije bi prevashodno izdvojio ulaganje u sistem. Elektroprivreda u ovom trenutku nije spremna za privatizaciju. Nekih 100 miliona eura koje Elektroprivreda može da nađe bilo gdje vrlo povoljno treba uložiti u postojeću infrastrukturu u postojeće proizvodne kapacitete da podigne nivo tehničko-tehnološki i tek tada kao jedan kvalitetan proizvod da dio akcija, neka mišljenja su bila da to bude 16% do 20% da izađe na međunarodnoj berzi, da izađe ovdje gdje se zapravo veliki kapital kotira, gdje su prave informacije, jer ovdje ljudi nemaju informacije. Mislim da država prodajom 16% - 17% svog kontrolnog paketa će jednostavno navući pravog zainteresiranog strateškog partnera za jedan izuzetno kvalitetan crnogorski brend. Svi građani u Crnoj Gori kao i privredni subjekti i te kako dobro znaju i osjećaju šta znači električna energija.
RSE: Posljednih dana u Crnoj Gori je naročito aktuelna elektroenergetska situacija?
MILIČKOVIĆ: Ne samo da je aktuelna, nego će biti aktuelna u sljedećem periodu. Isključenjem bugarske nuklearke, na ovim prostorima će biti evidentan nedostatak električne energije. Prvi na udaru će biti Albanija i Crna Gora. Mi ćemo stalno ovdje imati od 30% do 60% nedostajuće količine. I Crna Gora neće biti u prilici da u budućem vremenu nabavlja čak ni tržišnu struju pod tržišnim uslovima upravo zbog tih slabih komunikacija iz okruženja, nego će čak morati da kupuje i po većoj cijeni nego što je tržišna. Jer energetski lobi koji je na prostoru Balkana drži promet struje i energije u svojim rukama i veoma dobro zna da će Crna Gora i idući mjesec i onaj tamo sljedeći mjesec tražiti te potrebne količine električne energije. Mislim da će oni to iskoristiti na jedan ucjenjivački način, tako da će Crna Gora kupovati i za 70, 80 pa i 90 eura po megavatu, tako da taj podatak treba Vladi Crne Gore da da isključivu poruku da nema prodaje na crnogorskom tržištu nijednom potrošaču ispod tih cijena. I u tom kontekstu poručujem građanima Crne Gore da i te kako štede električnu energiju i da se odmah, ali odmah i pod hitno okrenu drugim, alternativnim izvorima.
RSE: Višemjesečni pregovori sa “En Plus Grupom” o prodaji većinskog vlasništva pljevaljske termoelektrane i Rudnika uglja su u toku. Kakav ishod očekujete, odnosno priželjkujete?
MILIČKOVIĆ: Ne bih rekao da su u toku, nego da se oni strašno u zadnjih pola godine prolongiraju. Zašto? Politička ekonomija koja je dominantna kategorija u Vladi Crne Gore vidi se da se vrlo brzo obija i Vladi i nama građanima... Zbog čega? Određivanje cijene ispod tržišta, ispod čak cijene koštanja za Kombinat aluminijuma koji koristi 40% proizvodnje crnogorske električne energije je sad jedna velika zapreka, jedna velika prepreka za potpisivanje ugovora za termoelektranu i Rudnik. Vlada sada mora da proba da izađe iz tog ćorsokaka i potpuno po meni nelogičnim nastupom, da ubijedi potencijalnog strateškog partnera “En Plus Grupu” da tu energiju iz termoelektrane koristi za svoje potrebe, to jest za Kombinat aluminijuma. Mislim da to oni neće potpisati. Mislim da treba da se sa Kombinatom napravi ugovor da on kupuje cijenu na bazi određivanja Regulatorne agencije. Međutim, moje lično mišljenje je kao akcionara Elektroprivrede je da je najveći interes Elektroprivrede da proizvodne kapacitete u ovom ne proda. Ja već tri godine govorim o tome jer mislim da privatizacija Kombinata i ostalih drugih privrednih subjekata nikakve veze nemaju sa Elektroprivredom.
RSE: Nikšićka Željezara je u međuvremenu po treći put praktično privatizovana. Nakon dva neuspjeha ruskih investirora sada se pojavila britanka kompanija “MN Speciality Steels” čiji predstavnici, iako su već preuzeli gazdovanje nad kompanijom još uvijek pregovaraju i prema informacijama dostupnim javnosti, žele da dobiju po cijeni koju bi subvencionirala Vlada, odnosno građani Crne Gore.
MILIČKOVIĆ: To je već politička ekonomija. To je dogovorna ekonomija. To nije tržište, a sve ide na tržište i ne vidim ni zašto bi Elektroprivreda služila za privatizaciju ostalih posrnulih privrednih subjekata. Ovaj problem koji je aktuelan, mislim da ga Vlada neće riješiti brzo, ali zapravo mislim da su ga oni riješili. Oni su ga prešutno riješili. Oni će dati struju, to bi bilo lako provjeriti, mislim da će januarska struja ići po 2,6 ili po 2,8 centi po kilovatu, mislim da će i u februaru to ići. Oni računaju da će, čim ne potpišu, taj javan protest javnosti za potpisivanje jednog tako štetnog ugovora izazvati nove polemike, oni misle da će sa tim prešutnim dogovorom to funkcionisati, međutim, ja apelujem da Vlada definitivno shvati da je tržišna ekonomija nešto što je i održivi razvoj, nešto jedino, na bazi čega ona sve pregovore koje treba da vodi u daljoj privatizaciji treba da zaboravi Elektroprivredu. Posebno, posebno podsjećam da kada bude trebala da bude privatizacija Željeznice da se sa strujom opet ne bude baratalo. Kada bude privatizacija Luke Bar da se takođe ne uzima, da struja i energija koja se proizvodi u Crnoj Gori koja je nedovoljna za potrebe crnogorskih potrošača, da se ne napravi nova greška da se politička ekonomija isključi. Poručujem da će Crna Gora uvoziti ne danas, ne mjesec februar, ne mjesec mart koji dolazi, stalno će uvoziti struju minimum od 40 do 60% i da će ta uvozna struja koja se danas kreće 70 eura po megavatu da ona neće padati ispod i da se mi moramo navići da tu struju i energiju svi cijenimo i poštujemo, da bude tržišna, pa čak i ovo što ovih dana čujem da građani prave, odnosno da se organizuju neke peticije da se izjednači cijena za građanstvo i za KAP... Za mene je to simpatično, ali nije realno. I građanstvo treba da shvati da su oni različiti potrošači, da su svugdje različite cijene na bazi isporuka električne energije, jer je Kombinat aluminijuma jedan od kvalitenijih potrošača, međutim, ja bih tu akciju podržao, s tim što bih rekao da cijena za Kombinat bude 20% niža od cijene koju će da plaća najpovlašćenija kategorija potrošača. Neka bude 20% niža, ali da to bude uvijek tržišna cijena. Da bude cijena koju će Regulatorna agencija na bazi vrlo preciznih normativa da odredi i mi se moramo navići da cijenimo električnu energiju, da je to jedan najkvalitetniji proizvod, da niđe ta struja nije tako bagatelisana kao što je u Crnoj Gori, posebno u zadnjih 17 godina. Taj sistem je jako kvalitetan, on je neophodan za Crnu Goru, bez njega se ne može i mislim da je to nešto oko čega mora biti sve transparentno, sve javno i zaista da se sagledaju svi aspekti pozitivni i negativni kada je u pitanju i privatizacija i kada je u pitanju svih drugih subjekata u Crnoj Gori.
RSE: Vi ste, između ostalog, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Elektroprivrede Crne Gore. Kakav je generalno položaj u Crnoj gori položaj manjinskih akcionara. Šta bi po Vašem mišljenju trebalo učiniti, pa da njihov status bude kvalitetnije regulisan?
MILIČKOVIĆ: Privatizacija u Crnoj Gori je urađena jako loše. To je po mom sudu najznačajniji proces u zadnjih sto godina koji se odvija u Crnoj Gori, toliko značajan da će posljedice loše privatizacije u Crnoj Gori osjetiti i naša djeca, naši unuci i praunuci. Vlada Crne Gore, koja se nije mijenjala zadnjih 17 godina, nije posvetila edukaciji, obrazovanju, informisanju građana šta znači vaučer, šta akcija, šta berza, šta je uloga brokera, kako građani da se odnose prema tom kapitalu koji su dobili u posjed i tako dalje. Takođe, javni servis Crne Gore u tom jednom toliko značajnom procesu je posvetila možda svega dva sata za zadnjih petnaest godina i posljedice neinformisanja građana o privatizaciji, o tom modelu privatizacije je ta da je i normativna koja sada reguliše tu oblast jako, jako loša. Tako da manjinska prava akcionara u Crnoj Gori su tako loše uređena ili neuređena da zakonska regulativa i to što je donešeno je veoma malo, veoma neprecizno. Mogu da kažem da je zaštita tih interesa ravna nuli, da se tu mora pokrenuti čitav jedan proces, donošenje jednog čitavog seta zakonskih propisa i podzakonskih propisa kojim bi se to regulisalo.
RSE: Među manjinskim akcionarima crnogorske Elektroprivrede vi se svrstavate među najveće. Kako ste došli do ovog danas velikog kapitala?
MILIČKOVIĆ: Ja sam nekoliko puta u medijima rekao da sam učestvovao u pljački privatizacije u Crnoj Gori. Zašto sam učestvovao u pljački? Pa, upravo zbog toga što su građani bili neinformisani, needukovani, te akcije oni jednostavno nijesu cijenili, nijesu poštovali. Moja odluka da ih kupujem je bila jednostavno saznanje da je to jako vrijedan brend, da će to u jednom trenutku zaista doći do nekakvih kvalitetnih vrijednosti, a ujedno sam stio da kažem u jednom trenutku da je ta ukupna privatizacija u Crnoj Gori toliko loše urađena da joj ja koji sam učestvovao u njoj kupujući akcije na berzi za novac nazvao to pljačkom. Ja bih bio spreman kada bi se poništila dosadašnja užasno loša privatizacija, ja bih bio spreman i da vratim svoje akcije onima kojima pripadaju.
RSE: Vaš primjer je na ovim prostorima, koji se ne mogu baš okarakterisati kao sredina u kojoj se dugi niz godina njeguje tržišno ponašanje i jasno prepoznavanje poslovnih poslovnih šansi, naročito zanimljiv. Odakle Vasiliju Miličkoviću tako dobar poslovni refleks? Da li je zasnovan na obrazovanju u prethodnim poslovnim iskustvima, boravku i bavljenju biznisa u inostranstvu?
MILIČKOVIĆ: Ja sam već osamdesetih godina prošlog vijeka bio na evropskom i svjetskom tržištu. Nijesam bio u dogovornoj ekonomiji, nego već tada na svjetskom tržištu u jakoj i žestokoj konkurenciji, tako da taj poslovni impuls je odatle. Ja sam vrlo jednostavno primijetio da je u toj privatizaciji najbolje uložiti u akcije Elektroprivrede. Mislim da sam i tada primijetio da se to ne radi niti transparentno, niti kvalitetno, nego da se to radi onako što bi naš narod rekao “o-ruk”, sa puno grešaka i puno propusta. Moje kritike koje sam tada govorio na nekim medijima, mada je bilo teško doći do medija, nijesu imale odjeka, već je garnitura koja i danas to radi i tada to počela i hoće tako da to završi. Međutim, ovdje kada je u pitanju Elektroprivreda mislim da će to zaista teže ići nego do sada.
RSE: Pitanje koje se sada sigurno očekuje je kakva je Vaša preporuka građanima gdje da ulože svoju ušteđevinu i zašto?
MILIČKOVIĆ: Moja preporuka im je da svakako ulože u energetski sistem u Elektroprivredu Crne Gore jer je objektivno to najkvalitetniji crnogorski brend čija je budućnost sigurno fantastična, koja će sigurno proizvoditi 100 do 150, ako ne i čak i 200 miliona dobiti godišnje. Akcionari mogu da računaju na dividendu. Ja nijesam od tih akcionara koji sam kupio akcije da bi ih prodao. Ja sam jedan od onih koji sam računao na kvalitet akcija u sistem iz kojega ću imati dividendu. Mislim da u ovom trenutku zbog jako lošeg ugovora za KAP da je zdravo i dalje ulagati u Kombinat aluminijuma u akcije iz prostog razloga samo što na struju koju dobijaju maltene besplatno zaradiće 50 do 70 miliona eura za godinu dana. KAP će svakako biti jedan izuzetno jak sistem ukoliko se ne poništi takav jedan štetan ugovor. Jer, ako vi sad imate cijenu struje za KAP 3,8 do 4,30, zavisi od berzanske cijene aluminijuma koja je formula za ovu godinu, jer do 31. 07. bila je cijena 2,44, znači samo 2,44 centa za KAP. Uvoziti struju po 70 eura po megavatu, a prodavati je bilo kome ispod 70, pa i KAP-u je zaočim i to ide na teret građana. To će sigurno ići na teret građana, ali ja sam siguran da javno mnjenje u Crnoj Gori, građanstvo, neće dozvoliti i da će izvšiti žestok pritisak na Vladu Crne Gore koji plaćaju porez, kao poreski obveznici, imaju pravo da od servisa što se zove vlast traže da se zaštite njihovi interesi, to jeste da niko ne bude benificiran za to. Neka Vlada i Skupština Crne Gore donese odluku o onim kategorijama potrošača koje će ona da dotira i neka to radi direktno iz budžeta. Ne na ovakav način sa nekim ugovorima koji su zaista katastrofalni.
