Najnovije istraživanje o raširenosti korupcije u Hrvatskoj provela je mreža nevladinih udruga za borbu protiv korupcije – BURA. Ispitivanje je provedeno u cijeloj Hrvatskoj i pokazalo se da Hrvati najmanje vjeruju upravo institucijama koje bi trebale provoditi antikorupcijski program – izvijestio je predsjednik Udruge za društveni razvoj, Munib Podumljak:
„Prema nacionalnom uzorku političke stranke su najkorumpiranije, pravosuđe je na drugom mjestu, zdravstvo na trećem, a javna uprava na lokalnoj razini na četvrtom mjestu. Najmanje korumpirani su predsjednik države, udruge građana, vjerske zajednice i vojska.“
Rezultate istraživanja u velikoj mjeri potvrđuju i slučajno zaustavljeni Zagrepčani. Na pitanje kojim institucijama u državi najviše vjeruju, dobili smo slijedeće odgovore:
„Ni u jednu baš nemam puno povjerenje.“
„Ne vjerujem do kraja nikome. Korupcija je jako velika, na žalost. Na izborima uvijek razmišljam kome dati glas.“
„Predsjedniku najviše vjerujem. Vidi se da govori istinu i da je iskren. Nema nikakav interes jer su ga dosta razvlastili.“
„Vjerujem predsjedniku države jer smatram da je pošten i dosljedan, ali nema skoro nikakva ovlaštenja i kao pojedinac ne može ništa napraviti.“
„Pravosuđu bi smo trebali vjerovati, ali po novinama drugačije pišu, pa baš ne možemo biti sigurni da mu možemo vjerovati i da se na njega možemo osloniti, ako nam zatreba.“
„Sada je nastala cijela hajka oko toga da nas Evropa konačno stišće da napravimo potrebne reforme, ali pravosuđu baš puno ne vjerujem.“
„Nikomu ne vjerujem.“
„Pravna država ne postoji. Demokracije nema, koliko god su im puna usta i busaju se u prsa. Ja im u lice kažem da su korumpirani od vrha do dna.“
Predstavnici nevladinih udruga iz Zagreba, Čakovca, Splita, Korenice, Siska, Karlovca, Tenje i Vukovara ukazuju i na podatak koji govori da bi se građani po pitanju korupcije najprije obratili medijima. Ana Profeto iz zagrebačke Udruge partnerstvo za društveni razvoj:
„Preko 50 posto građana bi korupciju prvo prijavilo medijima, ali 30 posto građana, ili ne zna kome bi prijavilo, ili ne bi ni prijavilo. To je malo zabrinjavajuće.“
Maja Marija Mateljan iz Dalmatinskog odbora Split, smatra da je posebno zabrinjavajući stav mladih prema korupciji, bez obzira na stupanj obrazovanja:
„Rekli su da im je to nešto uobičajeno, da oni ne vide u čemu je tu problem i da bi se oni sami poslužili davanjem mita ako treba da dobiju posao ili za bilo što drugo. Stekli smo dojam da je na njih jako djelovalo ovih zadnjih 15 godina od rata na ovamo, to ponašanje svih čimbenika hrvatskog društva, kao i proces tranzicije u kojem se zbilja pljačka. Na njihovo ponašanje je to djelovalo na način da to smatraju uobičajenim jer su uz to odrasli. Taj njihov stav je za nas bio najviše šokantan.“
„Prema nacionalnom uzorku političke stranke su najkorumpiranije, pravosuđe je na drugom mjestu, zdravstvo na trećem, a javna uprava na lokalnoj razini na četvrtom mjestu. Najmanje korumpirani su predsjednik države, udruge građana, vjerske zajednice i vojska.“
Rezultate istraživanja u velikoj mjeri potvrđuju i slučajno zaustavljeni Zagrepčani. Na pitanje kojim institucijama u državi najviše vjeruju, dobili smo slijedeće odgovore:
„Ni u jednu baš nemam puno povjerenje.“
„Ne vjerujem do kraja nikome. Korupcija je jako velika, na žalost. Na izborima uvijek razmišljam kome dati glas.“
„Predsjedniku najviše vjerujem. Vidi se da govori istinu i da je iskren. Nema nikakav interes jer su ga dosta razvlastili.“
„Vjerujem predsjedniku države jer smatram da je pošten i dosljedan, ali nema skoro nikakva ovlaštenja i kao pojedinac ne može ništa napraviti.“
„Pravosuđu bi smo trebali vjerovati, ali po novinama drugačije pišu, pa baš ne možemo biti sigurni da mu možemo vjerovati i da se na njega možemo osloniti, ako nam zatreba.“
„Sada je nastala cijela hajka oko toga da nas Evropa konačno stišće da napravimo potrebne reforme, ali pravosuđu baš puno ne vjerujem.“
„Nikomu ne vjerujem.“
„Pravna država ne postoji. Demokracije nema, koliko god su im puna usta i busaju se u prsa. Ja im u lice kažem da su korumpirani od vrha do dna.“
Predstavnici nevladinih udruga iz Zagreba, Čakovca, Splita, Korenice, Siska, Karlovca, Tenje i Vukovara ukazuju i na podatak koji govori da bi se građani po pitanju korupcije najprije obratili medijima. Ana Profeto iz zagrebačke Udruge partnerstvo za društveni razvoj:
„Preko 50 posto građana bi korupciju prvo prijavilo medijima, ali 30 posto građana, ili ne zna kome bi prijavilo, ili ne bi ni prijavilo. To je malo zabrinjavajuće.“
Maja Marija Mateljan iz Dalmatinskog odbora Split, smatra da je posebno zabrinjavajući stav mladih prema korupciji, bez obzira na stupanj obrazovanja:
„Rekli su da im je to nešto uobičajeno, da oni ne vide u čemu je tu problem i da bi se oni sami poslužili davanjem mita ako treba da dobiju posao ili za bilo što drugo. Stekli smo dojam da je na njih jako djelovalo ovih zadnjih 15 godina od rata na ovamo, to ponašanje svih čimbenika hrvatskog društva, kao i proces tranzicije u kojem se zbilja pljačka. Na njihovo ponašanje je to djelovalo na način da to smatraju uobičajenim jer su uz to odrasli. Taj njihov stav je za nas bio najviše šokantan.“
