Nakon što mu je Jurij Tužilkin, predsjednik Komiteta Ruske Federacije za nagrade, uručio najveće rusko društveno priznanje - Orden Petra Velikog prvog stepena sa lentom, čiji su nosioci bivši italijanski premijer Silvio Beluskoni, te francuski i ruski predsjednici Žak Širak i Vladimir Putin, potpredsjednik vladajuće Demokratke partije socijalista Svetozar Marović rekao je sljedeće:
“Ovo priznanje mi predstavlja veliku čast zato što sam samo jedan od stotine hiljada ljudi u Crnoj Gori koji su ove posljednje godine iskoristili da Crna Gora izabere jedan pravi evropski put, da sačuva svoje prijatelje, svoje velike saveznike i unaprijedi odnose sa njima.”
A o eventualnim motivima za dodjelu ovog visokog ruskog priznanja predsjednik Narodne stranke Predrag Popović nagađa:
“Ne bih da špekulišem, ali u svakom slučaju neminovno povezuje ovu vlast i njene čelnike sa interesima koje Rusija ima u ovom dijelu Evrope.”
Svetozar Marović, koji je bio i posljednjih predsjednik zajednice sa Srbijom, osim svog reformskog kursa posljednjih godina, u crnogorskoj javnosti ostaje upamćen i kao jedan od najgrlatijih promotera ratnohuškačke propagande iz ratnih devedesetih i kao tvorac cinične maksime “Rat za mir”. Zato je dio crnogorske javnosti Orden Petra Velikog, kao i nedavne nagrade sarajevske Internacionalne Lige humanista, Svetozaru Maroviću i dugogodišnjem crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću, kao promoterima i ambasadorima mira, doživio kao atak na pamćenje onoga što se događalo na ovom prostorima i obesmišljavanje samih priznanja. Miodrag Živković, predsjednik opozicione Liberalne partije:
“Mi smo svjedoci u ovih petnaest godina istorije u kojoj su gospodin Marović i gospodin Đukanović praktično svojim djelovanjem zavrijedili da nikada ne dobiju nijednu nagradu, već da budu predmet kvalitetnog Zakona o lustraciji u Crnoj Gori. Dodjeljivanje ovih nagrada ja doživljavam kao obesmišljavanje stvarnosti u kojoj smo živjeli u ovih petnaest godina.”
Revoltiran odlukom Internacionalne Lige humanista o nagrađivanju Đukanovića i Marovića ugledni crnogorski intelektualac profesor Milan Popović povukao je članstvo iz te organizacije, obrazlažući da ne želi u isti koš sa ljudima koji su devedesetih zamijenili mir za rat. Pridružila mu se i Bakira Hasančić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u Bosni i Hercegovini, koja je najavila da će ranije primljenu nagradu Lige humanista iz protesta baciti na svečanosti uručenja priznanja Maroviću i Đukanoviću. A Zdravko Cimbaljević iz nevladine organizacije “Parlament mladih Crne Gore” očekuje još oštriju reakciju javnosti prema onima koji su, kako kaže, slijepi pred prošlošću:
“Ozbiljno razmišljamo o ideji da formiramo supranacionalni komitet za nagrade i ustavnovimo nagradu Crnu zvijezdu i da istom nagradom odlukujemo Svetozara Marovića za lijepu prošlost koju je priredio građanima Crne Gore.”
“Ovo priznanje mi predstavlja veliku čast zato što sam samo jedan od stotine hiljada ljudi u Crnoj Gori koji su ove posljednje godine iskoristili da Crna Gora izabere jedan pravi evropski put, da sačuva svoje prijatelje, svoje velike saveznike i unaprijedi odnose sa njima.”
A o eventualnim motivima za dodjelu ovog visokog ruskog priznanja predsjednik Narodne stranke Predrag Popović nagađa:
“Ne bih da špekulišem, ali u svakom slučaju neminovno povezuje ovu vlast i njene čelnike sa interesima koje Rusija ima u ovom dijelu Evrope.”
Svetozar Marović, koji je bio i posljednjih predsjednik zajednice sa Srbijom, osim svog reformskog kursa posljednjih godina, u crnogorskoj javnosti ostaje upamćen i kao jedan od najgrlatijih promotera ratnohuškačke propagande iz ratnih devedesetih i kao tvorac cinične maksime “Rat za mir”. Zato je dio crnogorske javnosti Orden Petra Velikog, kao i nedavne nagrade sarajevske Internacionalne Lige humanista, Svetozaru Maroviću i dugogodišnjem crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću, kao promoterima i ambasadorima mira, doživio kao atak na pamćenje onoga što se događalo na ovom prostorima i obesmišljavanje samih priznanja. Miodrag Živković, predsjednik opozicione Liberalne partije:
“Mi smo svjedoci u ovih petnaest godina istorije u kojoj su gospodin Marović i gospodin Đukanović praktično svojim djelovanjem zavrijedili da nikada ne dobiju nijednu nagradu, već da budu predmet kvalitetnog Zakona o lustraciji u Crnoj Gori. Dodjeljivanje ovih nagrada ja doživljavam kao obesmišljavanje stvarnosti u kojoj smo živjeli u ovih petnaest godina.”
Revoltiran odlukom Internacionalne Lige humanista o nagrađivanju Đukanovića i Marovića ugledni crnogorski intelektualac profesor Milan Popović povukao je članstvo iz te organizacije, obrazlažući da ne želi u isti koš sa ljudima koji su devedesetih zamijenili mir za rat. Pridružila mu se i Bakira Hasančić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u Bosni i Hercegovini, koja je najavila da će ranije primljenu nagradu Lige humanista iz protesta baciti na svečanosti uručenja priznanja Maroviću i Đukanoviću. A Zdravko Cimbaljević iz nevladine organizacije “Parlament mladih Crne Gore” očekuje još oštriju reakciju javnosti prema onima koji su, kako kaže, slijepi pred prošlošću:
“Ozbiljno razmišljamo o ideji da formiramo supranacionalni komitet za nagrade i ustavnovimo nagradu Crnu zvijezdu i da istom nagradom odlukujemo Svetozara Marovića za lijepu prošlost koju je priredio građanima Crne Gore.”
