„I ja sam prezadužena. Upravo idem iz banke. U minusu sam i uzela sam kredit da minus vratim, a ovaj ću otplaćivati do 10. mjeseca. Tako ću riješiti prvi minus, s kojim sam u dugu, a ovaj ću sada uz put otplaćivati. Druge mi nema.“
Ova Zagrepčanka je umirovljenica. Sin joj ne radi. Kaže da upravo „kreditom na kredit“ uspijeva platiti sve obaveze, inače bi završila na sudu i pod ovrhom, što se mnogima i događa. Prema nekim podacima čak svaki sedmi penzioner u Hrvatskoj je pod ovrhom (prisilnim izvršenjem naplate, uključujući i pljenidbu imovine).
Glasnogovornica zagrebačkog Općinskog suda, Iva Žutelija, ističe da je uglavnom riječ o neplaćenim računima:
„U prva dva mjeseca 2006. godine smo primili 40 tisuća ovršnih prijedloga. To je gotovo polugodišnji priliv od cijele prijašnje godine. Uglavnom to nisu veliki iznosi i tiču se duga prema Čistoći ili Stambenom. Takvih predmeta je uglavnom najviše, oko 10 tisuća.“
Na začarani krug zaduživanja već duže vrijeme najglasnije upozorava predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever:
„Ljudi se zadužuju više nego što treba. Kada se gleda struktura zaduženosti i što to ljudi kupuju, radi se o kućanskim aparatima, ali četo se zadužuju da bi poplaćali komunalije i druge obveze u kući. Uzimaju nenamjenske, kratkoročne gotovinske kredite. Ne smijemo zaboraviti da je to samo dio dugova i da postoji veliki dio zaduženja kod zelenaša, kod obitelji, kod prijatelja jer su neki koji se žele zadužiti nesolventni, pa im banke ne žele davati kredite. Ljudi tonu propadaju još dublje jer jednostavno, bez zaduživanja, ne mogu preživljavati.“
„Svi smo prezaduženi. Rijetko ko nije. Jedino ovi tajkuni nisu. Više od većine je zaduženo. Koga god znam su zaduženi. U minusu su i oni koji rade i oni koji su u mirovini. To je strašno. Nezadovoljstvo je grozno.“
Ivan Maričić iz Sindikata umirovljenika Hrvatske kaže da se drugo ne može ni očekivati ako troškovi rastu, a penzije gotovo stoje:
„Može se računati da ćemo oko jedan posto dobiti početkom travnja za šest mjeseci. To je nonsens jer troškovi života ipak prilično rastu, režije rastu enormno. Nama i dalje mirovine po malo padaju. One su danas između 40 i 41 posto prosječne plaće.“
Prosječna plaća u Hrvatskoj je oko 650, a mirovina oko 200 eura. Unatoč tome, penzioneri su još i najbolje platiše svih svoji obveza no, odricanja su velika:
„Kada sam pošla u penziju rekla sam si da ću sada trošiti manje sapuna. Ne moram se svaki dan umivati sapunom. Manje ću trošiti čarapa. Sama živim, ali se krpim. Nisam nikada otišla u minus, ni 100 kuna. Uvijek sam svoje račune platila. Dobro se hranim. Ne bih bila zadovoljna da imam više od 59 kila.“
Ova Zagrepčanka je umirovljenica. Sin joj ne radi. Kaže da upravo „kreditom na kredit“ uspijeva platiti sve obaveze, inače bi završila na sudu i pod ovrhom, što se mnogima i događa. Prema nekim podacima čak svaki sedmi penzioner u Hrvatskoj je pod ovrhom (prisilnim izvršenjem naplate, uključujući i pljenidbu imovine).
Glasnogovornica zagrebačkog Općinskog suda, Iva Žutelija, ističe da je uglavnom riječ o neplaćenim računima:
„U prva dva mjeseca 2006. godine smo primili 40 tisuća ovršnih prijedloga. To je gotovo polugodišnji priliv od cijele prijašnje godine. Uglavnom to nisu veliki iznosi i tiču se duga prema Čistoći ili Stambenom. Takvih predmeta je uglavnom najviše, oko 10 tisuća.“
Na začarani krug zaduživanja već duže vrijeme najglasnije upozorava predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever:
„Ljudi se zadužuju više nego što treba. Kada se gleda struktura zaduženosti i što to ljudi kupuju, radi se o kućanskim aparatima, ali četo se zadužuju da bi poplaćali komunalije i druge obveze u kući. Uzimaju nenamjenske, kratkoročne gotovinske kredite. Ne smijemo zaboraviti da je to samo dio dugova i da postoji veliki dio zaduženja kod zelenaša, kod obitelji, kod prijatelja jer su neki koji se žele zadužiti nesolventni, pa im banke ne žele davati kredite. Ljudi tonu propadaju još dublje jer jednostavno, bez zaduživanja, ne mogu preživljavati.“
„Svi smo prezaduženi. Rijetko ko nije. Jedino ovi tajkuni nisu. Više od većine je zaduženo. Koga god znam su zaduženi. U minusu su i oni koji rade i oni koji su u mirovini. To je strašno. Nezadovoljstvo je grozno.“
Ivan Maričić iz Sindikata umirovljenika Hrvatske kaže da se drugo ne može ni očekivati ako troškovi rastu, a penzije gotovo stoje:
„Može se računati da ćemo oko jedan posto dobiti početkom travnja za šest mjeseci. To je nonsens jer troškovi života ipak prilično rastu, režije rastu enormno. Nama i dalje mirovine po malo padaju. One su danas između 40 i 41 posto prosječne plaće.“
Prosječna plaća u Hrvatskoj je oko 650, a mirovina oko 200 eura. Unatoč tome, penzioneri su još i najbolje platiše svih svoji obveza no, odricanja su velika:
„Kada sam pošla u penziju rekla sam si da ću sada trošiti manje sapuna. Ne moram se svaki dan umivati sapunom. Manje ću trošiti čarapa. Sama živim, ali se krpim. Nisam nikada otišla u minus, ni 100 kuna. Uvijek sam svoje račune platila. Dobro se hranim. Ne bih bila zadovoljna da imam više od 59 kila.“
