Koliko Hrvatska drži do svog najvećeg pisca Miroslava Krleže najbolje govore današnji repertoari hrvatskih kazališta na kojima ni na 25. godišnjicu piščeve smrti nema nijedne od brojnih i sjajnih Krležinih drama, kazao je na jedinom današnjem skupu posvećenom Krleži akademik Nikola Batusić:
"Današnji repertoar hrvatskih kazališta izgleda ovako - HNK Zagreb-Orsaar, HNK Osijek,Split i Rijeka – novogodišnji koncerti, u Varaždinu nema predstave ,u Dubrovniku -dječija."
Čast spašava jedino ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazalista u Zagrebu Dragan Despot, koji je u vlastitoj režiji u foajeu nacionalnog teatra izveo izvanredno uspjelu Krležinu monodramu “Na rubu pameti”, ali to, dodaje Batušićc, nije repertoarna predstava Hrvatskog narodnog kazališta:
"Krleže dakle,upravo danas - nema niti na jednoj hrvatskoj pozornici."
Ali, zato je mali prostor u novoosnovanom Hrvatskom društvu pisaca u kojem je upriličen simpozij o Krleži bio prepun, kao rijetko dosad. Predsjednik Društva Velimir Visković:
"Krleža je bio najveći hrvatski lijevi, ali i najveći građanski pisac.Devedesetih godina dio političkog establišmenta prema Krleži će otvoreno pokazivati anmozitet kao prema mitskoj figuri u lijevoj književnosti. Ali, Krleža je suviše veliko ime da bi mogao biti potpuno istisnut s hrvatske književne i kazališne scene. Pokušalo se početkom 90-tih sa reafirmacijom Mile Budaka, ali pokazalo se da Budak s aspekta suvremenog senzibiliteta jest anakron pisac, a da naš ljevičar Krleža povezuje s tradicijom europskog građanstva."
Hrvatski bog Mars, Glembajevi, Kraljevo, Aretej, Balade Petrice Kerempuha Banket u Blitvi -golemi Krležin književni opus kojeg je počeo stvarati nakon prvog svjetskog rata, pa do smrti 1981., a kojem, nažalost, mladi naraštaji u hrvatskoj znaju malo ili ništa, temelji se, kaže Visković, na različitim idejama, često prturječnim filozofijama pa i različitim književnim pravcima.
"On je modernist koji se protivi modernizmu, on je ljevičar koji ne pristaje na ideolosku instrumentalizicajiu književnosti, on je komunist koji se protivi totalitarističkom staljinizmu, on ostaje kao osnova kanona hrvatske književnosti danas."
Profesor Marko Grcić:
"Krleža je za Hrvate ono što je Goethe za Nijemce. Ali da parafraziramo Nikolu Pašića 'Kakvi su Hrvati Nijemci,takav je i Krleža Goethe'.”
Pisac i redatelj Slobodan Šnajder misli da je Krleža kao duhovni velikan bio vrlo osamljen čovjek:
"Pravoga pandana, pravoga duhovnog intimusa, Krleža nije imao. A možda bi bio red da i mi danas malo razmislimo o –osamama Miroslava Krleže."
"Današnji repertoar hrvatskih kazališta izgleda ovako - HNK Zagreb-Orsaar, HNK Osijek,Split i Rijeka – novogodišnji koncerti, u Varaždinu nema predstave ,u Dubrovniku -dječija."
Čast spašava jedino ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazalista u Zagrebu Dragan Despot, koji je u vlastitoj režiji u foajeu nacionalnog teatra izveo izvanredno uspjelu Krležinu monodramu “Na rubu pameti”, ali to, dodaje Batušićc, nije repertoarna predstava Hrvatskog narodnog kazališta:
"Krleže dakle,upravo danas - nema niti na jednoj hrvatskoj pozornici."
Ali, zato je mali prostor u novoosnovanom Hrvatskom društvu pisaca u kojem je upriličen simpozij o Krleži bio prepun, kao rijetko dosad. Predsjednik Društva Velimir Visković:
"Krleža je bio najveći hrvatski lijevi, ali i najveći građanski pisac.Devedesetih godina dio političkog establišmenta prema Krleži će otvoreno pokazivati anmozitet kao prema mitskoj figuri u lijevoj književnosti. Ali, Krleža je suviše veliko ime da bi mogao biti potpuno istisnut s hrvatske književne i kazališne scene. Pokušalo se početkom 90-tih sa reafirmacijom Mile Budaka, ali pokazalo se da Budak s aspekta suvremenog senzibiliteta jest anakron pisac, a da naš ljevičar Krleža povezuje s tradicijom europskog građanstva."
Hrvatski bog Mars, Glembajevi, Kraljevo, Aretej, Balade Petrice Kerempuha Banket u Blitvi -golemi Krležin književni opus kojeg je počeo stvarati nakon prvog svjetskog rata, pa do smrti 1981., a kojem, nažalost, mladi naraštaji u hrvatskoj znaju malo ili ništa, temelji se, kaže Visković, na različitim idejama, često prturječnim filozofijama pa i različitim književnim pravcima.
"On je modernist koji se protivi modernizmu, on je ljevičar koji ne pristaje na ideolosku instrumentalizicajiu književnosti, on je komunist koji se protivi totalitarističkom staljinizmu, on ostaje kao osnova kanona hrvatske književnosti danas."
Profesor Marko Grcić:
"Krleža je za Hrvate ono što je Goethe za Nijemce. Ali da parafraziramo Nikolu Pašića 'Kakvi su Hrvati Nijemci,takav je i Krleža Goethe'.”
Pisac i redatelj Slobodan Šnajder misli da je Krleža kao duhovni velikan bio vrlo osamljen čovjek:
"Pravoga pandana, pravoga duhovnog intimusa, Krleža nije imao. A možda bi bio red da i mi danas malo razmislimo o –osamama Miroslava Krleže."
