Tim sastavljen od Labradora i dva Portugalska vodena psa precizno su dijagnosticirali rak pluća u grupi od 200 ljudi. Dok je tu postotak bio 99, u grupi oboljelih od raka dojke preciznost je iznosila 88 posto. Dr. Michael McCulloch, direktor istraživačkog instituta u San Anselmu u Kaliforniji kaže kako je upravo ovih 99 posto izazvalo interesovanje naučne javnosti:
"Ni mi nismo bili ništa manje iznenađeni od drugih koliko su psi uspješni u ovom poslu. I zadovoljni smo rezultatima do kojeg smo došli dvostrukim provjerama."
Kaliforinjski se Institut nada da će se pse jednog dana moći koristiti u siromašnim zemljama za skeniranje oboljenja, prije nego se ljudi šalju na skupe mašine. On ističe kako trening psa košta samo nekoliko hiljada dolara, dok je cijena kompjuterskog skenera između 2 i 3 miliona dolara.
Poticaj za istraživanje koje su proveli bili su izvještaji vlasnika pasa da su njihovi ljubimci uporno njušili određene dijelove njihova tijela na kojima je kasnije ustanovljen karcinom. Dr McCulloch vjeruje da psi, koji su u stalnom kontaktu sa svojim ukućanima počinju osjećati nešto drugačije, što ne mora biti loš miris. On objašnjava na koji je to način moguće:
"Ja lično vjerujem da su stoljećima, kroz svoju evoluciju, psi razvijali njuh kako bi otkrivali bolesne u čoporu. Vjerojatno su tu sposobnost zadržali, a mogu je primijeniti na bliskom čovjeku."
Psi koji učestvuju u istraživanju vraćaju se vlasnicima i najčešće starim navikama. Jedan međutim nije mogao ili nije htio zaboraviti što je naučio. Dr McCulloch kaže kako je taj pas učestvovao u audiciji za show, ali umjesto da posluša što se od njega zahtjevalo, vraćao se sucu i sjedao mu na noge, što je tokom testiranja u kalifornijskom institutu bio znak da je pronašao rak disajnih organa. Vlasnik je objasnio gdje je pas bio i što je radio, sudac je otišao doktoru koji je potvrdio dijagnozu i prepisao terapiju.
"Ni mi nismo bili ništa manje iznenađeni od drugih koliko su psi uspješni u ovom poslu. I zadovoljni smo rezultatima do kojeg smo došli dvostrukim provjerama."
Kaliforinjski se Institut nada da će se pse jednog dana moći koristiti u siromašnim zemljama za skeniranje oboljenja, prije nego se ljudi šalju na skupe mašine. On ističe kako trening psa košta samo nekoliko hiljada dolara, dok je cijena kompjuterskog skenera između 2 i 3 miliona dolara.
Poticaj za istraživanje koje su proveli bili su izvještaji vlasnika pasa da su njihovi ljubimci uporno njušili određene dijelove njihova tijela na kojima je kasnije ustanovljen karcinom. Dr McCulloch vjeruje da psi, koji su u stalnom kontaktu sa svojim ukućanima počinju osjećati nešto drugačije, što ne mora biti loš miris. On objašnjava na koji je to način moguće:
"Ja lično vjerujem da su stoljećima, kroz svoju evoluciju, psi razvijali njuh kako bi otkrivali bolesne u čoporu. Vjerojatno su tu sposobnost zadržali, a mogu je primijeniti na bliskom čovjeku."
Psi koji učestvuju u istraživanju vraćaju se vlasnicima i najčešće starim navikama. Jedan međutim nije mogao ili nije htio zaboraviti što je naučio. Dr McCulloch kaže kako je taj pas učestvovao u audiciji za show, ali umjesto da posluša što se od njega zahtjevalo, vraćao se sucu i sjedao mu na noge, što je tokom testiranja u kalifornijskom institutu bio znak da je pronašao rak disajnih organa. Vlasnik je objasnio gdje je pas bio i što je radio, sudac je otišao doktoru koji je potvrdio dijagnozu i prepisao terapiju.
