Ono što se proteklih mjeseci nagađalo i dogodilo se. Francuska će na izborima 2007. godine moći birati između dame sa istinskim francuskim šikom, pedeset-trogodišnje ljevičarke Segolen Royal i godinu dana mlađeg Nicolasa Sarkozija, aktualnog ministra unutarnjih poslova, kandidata vladajuće desnice. Majka četvoro djece već je dugo u politici i ne dvoji da bi mogla i pobijediti, ističući da je Francuska zrela za promjene:
"Danas apeliram na sve Francuze, muškarce i žene, da se ujedine, mobiliziraju, pitajući se što mogu dobro uraditi za svoju zemlju. Pokušajmo da zamislimo Francusku koja ima hrabrosti da se suoči sa promjenama, ne odričući se svojih ideala slobode, jednakosti i bratstva."
Promjene su ono što se događalo i preko Atlantika. Deset dana nakon pobjede na izborima za Kongres, demokrati su u četvrtak izabrali Nency Peloci za predsjednicu Kongresa. Dužnost će formalno preuzeti u siječnju iduće godine, kada se bude konstituiralo američko zakonodavno tijelo na Capitol Hillu. Peloci je tako postala najmoćnija žena u američkoj politici i bez dvojbe će zagorčati posljednje dvije godine Georga Bushu u Bijeloj kući. No, Pelocijevoj neće biti lako ni među stranačkim kolegama. Iako je za svoga zamjenika željela čvrstog oponenta rata u Iraku, Johna Murtu, kongresmena iz Pensilvanije, na stranačkoj konvenciji je izabran Steny Hoyer iz Marylanda. Peloci je spremna na ravnopravnu bitku, kako unutar svoje stranke, tako i u odnosu sa Bijelom kućom, što je najavila i u noći sa 7. na 8. studenoga, kada su Demokrati, nakon punih 12 godina, osvojili oba doma Kongresa, upućujući predsjedniku države slijedeće riječi:
"S predsjednikom Bušom sam imala jako ugodnu konverzaciju telefonom. On mi je čak i čestitao. Odgovorila sam da se radujem zajedničkom radu na dvostranačkoj razini, rekavši mu da je to za jednog predsjednika najbolji način. Nadam se da možemo zajedno raditi za dobrobit američkog naroda."
Tko su dvije žene prisutne u politici svojih zemalja više od petnaest godina?
Segolen Royal, aktualna premijerka jedne francuske regije, životna je družica lidera Socijalista, Francosia Hollanda, sa kojima ima četvoro djece.
U dosadašnjoj karijeri bila je savjetnica pokojnog predsjednika Francois Mitterrand, ministrica za zaštitu životne sredine i funkcionerka u ministarstvima prosvjete i socijalne zaštite. Prije nego što je ušla u predsjedničku trku bila je poznata kao žena koja je u Ministarstvu za socijalnu zaštitu odigrala ključnu ulogu u donošenju zakona kojim su muškarci dobili pravo na plaćeno odsustvo sa posla kada postanu očevi. Ankete ukazuju da se biračima posebno dopada to što bez uvijanja govori o problemima koji tište prosječnog čovjeka. Ona računa na podršku ženskih birača, a da je njen moto to što je žena nije dovoljno da bi se bilo drugačijim.
Amerikanka Nency Peloci pripada Liberalnim demokratima, a od Francuskinje Roajal razlikuje je jedno bračni status.
Nenci Pelocy je rođena 1940. godine u Baltimoru, kao jedina kćerka u talijansko-američkoj porodici, koja je podigla pet sinova. Oba roditelja su zagriženi sljedbenici Demokratske partije. Otac joj je bio gradonačelnik i kongresmen. Nakon završenog fakulteta udala se za Pola Pelocija i preselila u Kaliforniju, gdje je pratila politička zbivanja, ali je ostala doma da odgoji svoju djecu. Godinama je skupljala novac i organizirala kampanje demokratskih kandidata, a kada je 1987. godine iznenada umro lokalni kongresmen, Nency je odlučila pokrenuti sopstvenu kampanju. Imala je tada 47 godina. Njen talent da skupi pare niotkud i ujedini različite poslanike oko istog zakona, cijene i Demokrate i Eepublikanci. Njeni kritičari zamjeraju joj preveliki liberalizam.
I Peloci i Royal će imati popriličnu moć. Naime, francuski predsjednik, za razliku od ostalih evropskih predsjednika, u svojim rukama ima velike ovlasti, posebno u vanjskoj politici, no, on postavlja i premijera, pa tako može utjecati i na niz unutar političkih pitanja. Peloci će naravno znati iskoristiti svoju poziciju kao predsjednica američkog Kongresa jer ona je ta koja će odlučivati koji će zakon u proceduru.
No, da li bi se moglo dogoditi da i u nekoj od zemalja regije na čelo države dođe jedna žena. Zagrebačka novinarka i aktivistica ženskih udruga, Vesna Kesić, ističe:
"U nekoliko navrata žena je bila kandidatkinja za predsjednicu. Mislim da je to bilo jednom u Sloveniji, a bilo je i u Hrvatskoj na posljednjim predsjedničkim izborima. Pogotovo u posljednje vrijeme imam dojam da su žene u politici prihvaćene i da bi, barem teorijski, bilo vrlo lako zamisliti da u nekoj od ovih zemalja žena stane na čelo države. Nešto problematičnije je zamisliti ženu kao predsjednicu vlade jer kao što znamo ovi sustavi većinu moći koncentriraju u premijerskoj stolici."
Godina 2007. bi uistinu mogla biti godina žena u politici. Francuska bi mogla dobiti prvu predsjednicu države u povijesti, a na Capitoll Hillu će od siječnja stolovati prva predsjednica američkog Kongresa u njegovoj povijesti. Istodobno, u 11 zemalja svijeta nema ni jedne žene u Parlamentu. To su, između ostalih, Kirgistan, Nepal, i Ujedinjeni Arapski Emirat, dok su primjerice polovica zastupnika Parlamenta u Ruandi žene, a od evropskih zemalja najviše zastupnica imaju Švedska, Norveška i Finska, koja ima i predsjednicu države.
"Danas apeliram na sve Francuze, muškarce i žene, da se ujedine, mobiliziraju, pitajući se što mogu dobro uraditi za svoju zemlju. Pokušajmo da zamislimo Francusku koja ima hrabrosti da se suoči sa promjenama, ne odričući se svojih ideala slobode, jednakosti i bratstva."
Promjene su ono što se događalo i preko Atlantika. Deset dana nakon pobjede na izborima za Kongres, demokrati su u četvrtak izabrali Nency Peloci za predsjednicu Kongresa. Dužnost će formalno preuzeti u siječnju iduće godine, kada se bude konstituiralo američko zakonodavno tijelo na Capitol Hillu. Peloci je tako postala najmoćnija žena u američkoj politici i bez dvojbe će zagorčati posljednje dvije godine Georga Bushu u Bijeloj kući. No, Pelocijevoj neće biti lako ni među stranačkim kolegama. Iako je za svoga zamjenika željela čvrstog oponenta rata u Iraku, Johna Murtu, kongresmena iz Pensilvanije, na stranačkoj konvenciji je izabran Steny Hoyer iz Marylanda. Peloci je spremna na ravnopravnu bitku, kako unutar svoje stranke, tako i u odnosu sa Bijelom kućom, što je najavila i u noći sa 7. na 8. studenoga, kada su Demokrati, nakon punih 12 godina, osvojili oba doma Kongresa, upućujući predsjedniku države slijedeće riječi:
"S predsjednikom Bušom sam imala jako ugodnu konverzaciju telefonom. On mi je čak i čestitao. Odgovorila sam da se radujem zajedničkom radu na dvostranačkoj razini, rekavši mu da je to za jednog predsjednika najbolji način. Nadam se da možemo zajedno raditi za dobrobit američkog naroda."
Tko su dvije žene prisutne u politici svojih zemalja više od petnaest godina?
Segolen Royal, aktualna premijerka jedne francuske regije, životna je družica lidera Socijalista, Francosia Hollanda, sa kojima ima četvoro djece.
U dosadašnjoj karijeri bila je savjetnica pokojnog predsjednika Francois Mitterrand, ministrica za zaštitu životne sredine i funkcionerka u ministarstvima prosvjete i socijalne zaštite. Prije nego što je ušla u predsjedničku trku bila je poznata kao žena koja je u Ministarstvu za socijalnu zaštitu odigrala ključnu ulogu u donošenju zakona kojim su muškarci dobili pravo na plaćeno odsustvo sa posla kada postanu očevi. Ankete ukazuju da se biračima posebno dopada to što bez uvijanja govori o problemima koji tište prosječnog čovjeka. Ona računa na podršku ženskih birača, a da je njen moto to što je žena nije dovoljno da bi se bilo drugačijim.
Amerikanka Nency Peloci pripada Liberalnim demokratima, a od Francuskinje Roajal razlikuje je jedno bračni status.
Nenci Pelocy je rođena 1940. godine u Baltimoru, kao jedina kćerka u talijansko-američkoj porodici, koja je podigla pet sinova. Oba roditelja su zagriženi sljedbenici Demokratske partije. Otac joj je bio gradonačelnik i kongresmen. Nakon završenog fakulteta udala se za Pola Pelocija i preselila u Kaliforniju, gdje je pratila politička zbivanja, ali je ostala doma da odgoji svoju djecu. Godinama je skupljala novac i organizirala kampanje demokratskih kandidata, a kada je 1987. godine iznenada umro lokalni kongresmen, Nency je odlučila pokrenuti sopstvenu kampanju. Imala je tada 47 godina. Njen talent da skupi pare niotkud i ujedini različite poslanike oko istog zakona, cijene i Demokrate i Eepublikanci. Njeni kritičari zamjeraju joj preveliki liberalizam.
I Peloci i Royal će imati popriličnu moć. Naime, francuski predsjednik, za razliku od ostalih evropskih predsjednika, u svojim rukama ima velike ovlasti, posebno u vanjskoj politici, no, on postavlja i premijera, pa tako može utjecati i na niz unutar političkih pitanja. Peloci će naravno znati iskoristiti svoju poziciju kao predsjednica američkog Kongresa jer ona je ta koja će odlučivati koji će zakon u proceduru.
No, da li bi se moglo dogoditi da i u nekoj od zemalja regije na čelo države dođe jedna žena. Zagrebačka novinarka i aktivistica ženskih udruga, Vesna Kesić, ističe:
"U nekoliko navrata žena je bila kandidatkinja za predsjednicu. Mislim da je to bilo jednom u Sloveniji, a bilo je i u Hrvatskoj na posljednjim predsjedničkim izborima. Pogotovo u posljednje vrijeme imam dojam da su žene u politici prihvaćene i da bi, barem teorijski, bilo vrlo lako zamisliti da u nekoj od ovih zemalja žena stane na čelo države. Nešto problematičnije je zamisliti ženu kao predsjednicu vlade jer kao što znamo ovi sustavi većinu moći koncentriraju u premijerskoj stolici."
Godina 2007. bi uistinu mogla biti godina žena u politici. Francuska bi mogla dobiti prvu predsjednicu države u povijesti, a na Capitoll Hillu će od siječnja stolovati prva predsjednica američkog Kongresa u njegovoj povijesti. Istodobno, u 11 zemalja svijeta nema ni jedne žene u Parlamentu. To su, između ostalih, Kirgistan, Nepal, i Ujedinjeni Arapski Emirat, dok su primjerice polovica zastupnika Parlamenta u Ruandi žene, a od evropskih zemalja najviše zastupnica imaju Švedska, Norveška i Finska, koja ima i predsjednicu države.
