Dokument na 220 stranica, s argumentima za pokretanje tužbe protiv Rumseflda i ostalih, dostavljen je tužiteljstvima u Sjedinjenim Državama i u Njemačkoj. Pravosuđa obiju zemalja, naime, dopuštaju podnošenje takvih tužbi bez obzira na to gdje su ili kada počinjeni ratni zločini.
Glavni cilj tužbe je dokazati da netko tko je mučio ljude ne može nigdje naći sigurno skrovište i izbjeći suočavanje s pravdom, a vrijeme njenog podnošenja nije slučajno, kaže Michael Ratner, predsjednik njujorškog Centra za ustavno pravo, jedan od autora tužbe protiv Donalda Rumsfelda:
"Promijenile su se neke okolnosti, prije svega Rumsfeld više nije ministar. Dakle, potencijal za mogući politički pritisak koji bi mogao izvršiti više ne postoji. Drugo, činjenice su postale još jasnije nego li su to bile 2004. godine, kada smo prvi put pokušali pokrenuti ovu tužbu, što je dodatno ojačalo slučaj."
Tužba je podnesena u ime 12 žrtava zatvorske torture, 11 Iračana iz Abu Ghraiba i Mohameda al-Qahtanija, državljanina Saudijske Arabije, koji je bio zatvoren u američkoj bazi Guantanamo. Kada nije popustio pred uobičajenim metodama ispitivanja, primjenjene su posebne, koje je u takvim slučajevima, navodno, odobrio osobno ministar Rumsfeld. U nastavku ispitivanja, vojni isljednici natjerali su Al-Qahtanija da nosi grudnjak, da pleše s muškarcima, da gol kleči pred ženom i ponasa se kao pas. Američko ministarstvo obrane tvrdilo je da on nije bio mučen.
"Najjači je slučaj Al-Qahtanija, čovjeka za kojega su američka vlasti tvrdile da je pripadnik Al-Kai'de i zatvorile ga u Guantanamu, a čiji je dvomjesečni zapisnik o mučenju dospio u javnost."
Tokom 2004. godine propao je raniji pokušaj njemačkih vlasti da podignu sličnu optužbu, kaže Wolfgang Kaleck, njemački odvjetnik koji zastupa aktiviste za ljudska prava u tužbi protiv Rumsfelda:
"U mnogim zemljama, uključujući Njemačku, političke elite utječu na tužiteljstva. Njemački tužitelji ovise o instrukcijama Ministarstva pravosuđa. Zbog toga vjerujemo da je slučaj iz 2004. bio nezakonito opstruiran od strane vlade Sjedinjenih Država."
No, ovaj put priloženo je mnogo više dokaza u prilog tužbi, a jedan od ključnih svjedoka spreman je dati iskaz, kaže Kaleck:
"Bivši američki general Janis Karpinski je naš glavni svjedok jer je najviša časnica američke vojske koja je spremna govoriti o svojim saznanjima. Ona je već ponudila američkoj vojsci da svjedoči pred prijekim sudom koji procesira neke njoj podređene vojnike, ali nitko je nije želio ispitati."
Zastupnici optužbe ne vjeruju da je realno da će Donald Rumsfeld završiti u zatvoru, ali smatraju da će pokretanje istrage dodatno skrenuti pažnju na, kako tvrde, organizirano i sistematsko kršenje ljudskih prava, kojem su izložene neke od žrtava takozvanog rata protiv terorizma.
Glavni cilj tužbe je dokazati da netko tko je mučio ljude ne može nigdje naći sigurno skrovište i izbjeći suočavanje s pravdom, a vrijeme njenog podnošenja nije slučajno, kaže Michael Ratner, predsjednik njujorškog Centra za ustavno pravo, jedan od autora tužbe protiv Donalda Rumsfelda:
"Promijenile su se neke okolnosti, prije svega Rumsfeld više nije ministar. Dakle, potencijal za mogući politički pritisak koji bi mogao izvršiti više ne postoji. Drugo, činjenice su postale još jasnije nego li su to bile 2004. godine, kada smo prvi put pokušali pokrenuti ovu tužbu, što je dodatno ojačalo slučaj."
Tužba je podnesena u ime 12 žrtava zatvorske torture, 11 Iračana iz Abu Ghraiba i Mohameda al-Qahtanija, državljanina Saudijske Arabije, koji je bio zatvoren u američkoj bazi Guantanamo. Kada nije popustio pred uobičajenim metodama ispitivanja, primjenjene su posebne, koje je u takvim slučajevima, navodno, odobrio osobno ministar Rumsfeld. U nastavku ispitivanja, vojni isljednici natjerali su Al-Qahtanija da nosi grudnjak, da pleše s muškarcima, da gol kleči pred ženom i ponasa se kao pas. Američko ministarstvo obrane tvrdilo je da on nije bio mučen.
"Najjači je slučaj Al-Qahtanija, čovjeka za kojega su američka vlasti tvrdile da je pripadnik Al-Kai'de i zatvorile ga u Guantanamu, a čiji je dvomjesečni zapisnik o mučenju dospio u javnost."
Tokom 2004. godine propao je raniji pokušaj njemačkih vlasti da podignu sličnu optužbu, kaže Wolfgang Kaleck, njemački odvjetnik koji zastupa aktiviste za ljudska prava u tužbi protiv Rumsfelda:
"U mnogim zemljama, uključujući Njemačku, političke elite utječu na tužiteljstva. Njemački tužitelji ovise o instrukcijama Ministarstva pravosuđa. Zbog toga vjerujemo da je slučaj iz 2004. bio nezakonito opstruiran od strane vlade Sjedinjenih Država."
No, ovaj put priloženo je mnogo više dokaza u prilog tužbi, a jedan od ključnih svjedoka spreman je dati iskaz, kaže Kaleck:
"Bivši američki general Janis Karpinski je naš glavni svjedok jer je najviša časnica američke vojske koja je spremna govoriti o svojim saznanjima. Ona je već ponudila američkoj vojsci da svjedoči pred prijekim sudom koji procesira neke njoj podređene vojnike, ali nitko je nije želio ispitati."
Zastupnici optužbe ne vjeruju da je realno da će Donald Rumsfeld završiti u zatvoru, ali smatraju da će pokretanje istrage dodatno skrenuti pažnju na, kako tvrde, organizirano i sistematsko kršenje ljudskih prava, kojem su izložene neke od žrtava takozvanog rata protiv terorizma.
