Nekoliko dana uoči početka nove školske godine hrvatske osmoškolce dočekala je dobra vijest - lakša torba i lakše gradivo:
„Lakša je.“
„Odlično.“
„Sada nećemo trebati znati nekih 130 bitaka iz Francuske jer to ni oni ne znaju.“
„Matematika i engleski bit će dva sata manje. Hrvatski će biti sat manje. Bit će nam puno lakše. Malo smo preopterećeni što se tiče gradiva.“
„Malo su suzili gradivo da se ne moramo toliko opširno učiti.“
Nastavnica Zdenka Čukelj, neposredno je radila na projektu:
„U prvom redu sve će biti usmjereno na aktivnosti učenika, na razvoj njegovih vještina i sposobnosti i trebalo bi biti primjereno dobi. Iz sadržaja su izuzeti oni dijelovi i pojmovi koji su za djecu bili preteški ili nisu bili odgovarajući njihovoj dobi.“
Tako hrvatski desetogodišnjaci neće više morati znati kada je počeo Drugi svjetski rat, ali će o njemu, kao i o povijesti Hrvatske, učiti na bitno reduciran i suvremeniji način kroz slušanje priča, legendi i slično. Umjesto imena svih vladara iz hrvatske dinastije, na primjer, Trpimirovića, bit će dovoljno da zapamte samo trojicu: Trpimira, Krešimira i Zvonimira.
Napravljen je i novi popis lektire sa suvremenijim i djeci bliskijim štivom. Iako je bilo planirano, u njemu i dalje nema Ćopićeve Ježeve kućice.
Novosti su i u matematici. Ravnateljica i profesorica matematike u zagrebačkoj Osnovnoj školi August Šenoa, Branka Copić:
„Rasterećeni su što se tiče matematike utoliko što će moći raditi s kalkulatorima. Imat će i više vremena za uvježbavanje. Ne moraju toliko toga naučiti, ali zato mogu razvijati upravo logičko mišljenje, što je najvažnije za njih.“
Nešto stariji osnovci smatraju da je u cijeloj osnovnoj školi trebalo smanjiti broj sati jer su preopterećeni:
„Kada nam je bio vjeronauk u toku škole, bili smo i po devet sati u školi. Što se mene tiče, vjeronauku bih izbacio iz škole jer to uopće ne pripada školi. Trebali bi svake subote ići u crkvu jer tamo i pripada vjeronauk. Išao bih subotom u crkvu i na misu, došao doma, malo se odmorio, nešto pojeo, nešto napisao i naučio se. Navečer moram na trening.“
Na prvim pozamašnim novostima radilo je oko 1000 stručnjaka. Četrdeset i devet škola širom Hrvatske već je lani, eksperimentalno, startalo s tim programima. Državni tajnik u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, Nevio Šetić, naglašava:
„Riječ je o dubokom obrazovnom hrvatskom iskustvu, ali je prihvaćeno i kvalitetno iz evropskog školstva.“
Roditelji su zasad rezervirani. Kažu da će moći nešto konkretnije reći tek ako više ne budu morali sami toliko učiti s djecom i plaćati im instrukcije već od prvog razreda osnovne škole:
„Torbe su im velike i teške. Vuku puno knjiga sa sobom, a ne izlaze mnogo pametniji, nego prije kada se nosilo manje knjiga.“
„Kvaka je u tome da kod nas svi mogu napisati knjigu, svi mogu izdati knjigu i svaki profesor može izabrati knjigu koju želi. To je katastrofa. Opet će doći neko drugi koji će reći da to nije dobro i hajmo sada malo drugačije.“
„Nisam o tome razmišljala jer su mi unuci još premali. Dok oni pođu u školu to će se sto puta promijeniti.“
„Lakša je.“
„Odlično.“
„Sada nećemo trebati znati nekih 130 bitaka iz Francuske jer to ni oni ne znaju.“
„Matematika i engleski bit će dva sata manje. Hrvatski će biti sat manje. Bit će nam puno lakše. Malo smo preopterećeni što se tiče gradiva.“
„Malo su suzili gradivo da se ne moramo toliko opširno učiti.“
Nastavnica Zdenka Čukelj, neposredno je radila na projektu:
„U prvom redu sve će biti usmjereno na aktivnosti učenika, na razvoj njegovih vještina i sposobnosti i trebalo bi biti primjereno dobi. Iz sadržaja su izuzeti oni dijelovi i pojmovi koji su za djecu bili preteški ili nisu bili odgovarajući njihovoj dobi.“
Tako hrvatski desetogodišnjaci neće više morati znati kada je počeo Drugi svjetski rat, ali će o njemu, kao i o povijesti Hrvatske, učiti na bitno reduciran i suvremeniji način kroz slušanje priča, legendi i slično. Umjesto imena svih vladara iz hrvatske dinastije, na primjer, Trpimirovića, bit će dovoljno da zapamte samo trojicu: Trpimira, Krešimira i Zvonimira.
Napravljen je i novi popis lektire sa suvremenijim i djeci bliskijim štivom. Iako je bilo planirano, u njemu i dalje nema Ćopićeve Ježeve kućice.
Novosti su i u matematici. Ravnateljica i profesorica matematike u zagrebačkoj Osnovnoj školi August Šenoa, Branka Copić:
„Rasterećeni su što se tiče matematike utoliko što će moći raditi s kalkulatorima. Imat će i više vremena za uvježbavanje. Ne moraju toliko toga naučiti, ali zato mogu razvijati upravo logičko mišljenje, što je najvažnije za njih.“
Nešto stariji osnovci smatraju da je u cijeloj osnovnoj školi trebalo smanjiti broj sati jer su preopterećeni:
„Kada nam je bio vjeronauk u toku škole, bili smo i po devet sati u školi. Što se mene tiče, vjeronauku bih izbacio iz škole jer to uopće ne pripada školi. Trebali bi svake subote ići u crkvu jer tamo i pripada vjeronauk. Išao bih subotom u crkvu i na misu, došao doma, malo se odmorio, nešto pojeo, nešto napisao i naučio se. Navečer moram na trening.“
Na prvim pozamašnim novostima radilo je oko 1000 stručnjaka. Četrdeset i devet škola širom Hrvatske već je lani, eksperimentalno, startalo s tim programima. Državni tajnik u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, Nevio Šetić, naglašava:
„Riječ je o dubokom obrazovnom hrvatskom iskustvu, ali je prihvaćeno i kvalitetno iz evropskog školstva.“
Roditelji su zasad rezervirani. Kažu da će moći nešto konkretnije reći tek ako više ne budu morali sami toliko učiti s djecom i plaćati im instrukcije već od prvog razreda osnovne škole:
„Torbe su im velike i teške. Vuku puno knjiga sa sobom, a ne izlaze mnogo pametniji, nego prije kada se nosilo manje knjiga.“
„Kvaka je u tome da kod nas svi mogu napisati knjigu, svi mogu izdati knjigu i svaki profesor može izabrati knjigu koju želi. To je katastrofa. Opet će doći neko drugi koji će reći da to nije dobro i hajmo sada malo drugačije.“
„Nisam o tome razmišljala jer su mi unuci još premali. Dok oni pođu u školu to će se sto puta promijeniti.“
