Dostupni linkovi

logo-print

Potencijal zdrave hrana propada?


Mirsad Lalić, njegova braća i sestre teško bi mogli završiti školu da u ljetnjim mjesecima nijesu dopunjavali kućni budžet berbom šumskog bilja. Nekada je taj posao, pogotovo u danima borovnice, u avgustu, bio prilično unosan u Plavu. Dolazi opet to vrijeme, smatra Lalić, a njegovi prijatelji znaju i za ovogodišnje primjere sa veoma dobrim zaradama:

„Išli smo u planinu Bogićevicu. Onda na Hrid i na Treskavicu. To je unosan posao, mada je dosta težak. Mora čovjek da se saginje da bi ubrao pet kila ili deset il’ dvades’. Ima šumska kupina to je ona crna, a ima i crvena. Ima pečurki, ima vrganj, ima lisičarke“.

„To je veoma unosan i bogat posao i da je sreće svi da to radimo. Ranije je bila zadruga, tu se otkupljivala borovnica i ti šumski plodovi, međutim, dolaze ljudi sa strane“.

„Ja sam se kao dijete školovao. Brao sam borovnicu i školovao se. Međutim, sada trenutno radim u Americi. Išao sam gore i brao sam i šetao“.

„Jedan moj prijatelj, on i njegova familija ubrali su šezdeset kilograma. On tim tempom za deset dana za patnaest može da zaradi da spremi čitavu zimnicu, za djecu školarinu, drva i sve ostalo. To je unosan posao. Baš unosan. Bogom dato za jedan dobar biznis“.

„I pored toga, međutim, najveći dio tog bogatstva propada“, kaže diplomirani inženjer agronomije Dejan Zejak. On smatra da je u pitanju odsustvo organizacije:

„Pored šumskih plodova kao što je vrganj, lisičarka, smrčak i divlja borovnica (vacinija martils) koja se na sjeveru Crne Gore može smatrati da je jedan potencijal posebno u okolini Plavskog jezera, ali i na planini Bjelasici. Ali se zna jedna stvar da se manje od trideset posto, a neki kažu i svega desetak posto tih plodova koji se nalaze u šumi koriste. Zna se da se otprilike dvjesta do trista tona svega može naći u pojedinim firmama koje vrše otkup. Generalno, treba da se uradi jedna globalna strategija“.

„Ali i ne postoji ni finalizacija, pa se i to što se sabere proda u sirovom ili rjeđe u suvom obliku, a uz podršku države moralo bi se ići na usavršavanje novih tehnologija“, kaže Dževad Šarkinović, diplomirani inženjer hemije i čovjek koji se na svom imanju u Plavu bavi eksperimentalnim programima za povećanje rentabilnosti, između ostalog i ljekovitog i šumskog bilja:

„Borovnica je jedno veliko bogatstvo. Na velikim površinama plavo gusinjske kotline nalazi se velika količina borovnice. Međutim, za nekoliko godina borovnica praktično da nije ni korišćena s ovih prostora jer nije bilo otkupljivača i to bogatstvo ili nacionalno bogatstvo Plava i Gusinja je propadalo. Kažu da je vino od borovnice jedno od najkvalitetnijih i najljekovitijih vina. Od svog tog sitnog voća, bilo kupina bilo borovnica bilo malina može se napraviti izuzetno kvalitetno vino. U Francuskoj litar toga vina koje se koristi u ljekovite svrhe košta 27 eura. Od dva kilograma borovnice može da se napravi 1,3-1,4 litar vina. Zašto ne bismo pokušali jednom biti ti Francuzi. Na velikim nadmorskim visinama, kao što je plavo gusinjska kotlina i sa velikim brojem sunčanih časova kvalitet dobija na suhoj materiji i na sadržaju šećera“.

RSE: Đe je falinka? Bog nam dao, a nešto ljudi ne umiju da pokupe.

ŠARKINOVIĆ: Falinka je ipak do nas.

Mlađi Plavljani i pored svega rjeđe pokupe dar iz šume i radije ga uzimaju od rođaka koji u velikom broju žive u Americi:

„Ima dosta posla. Moraš da čučiš čitav dan, to ti je to“.

RSE: A Plavljani se saginjati neće.

PLAVLJANIN: Neće dok je ovija iz Amerike, neće.
XS
SM
MD
LG