U čitavoj crnogorskoj dijaspori Lovćenac, mjesto u Vojvodini, jedino je u kome Crnogorci čine većinsko stanovništvo. Marko Martinović sa društvom najčešće provodi vrijeme u jednoj od dvije kafane u centru sela. Zatičemo ga u majici na kojoj je odštampano „NEZAVISNA CRNA GORA“:
„Ja sam ovu majicu dobio šest mjeseci prije nego se Crna Gora odvojila. Znači mi. Slažem se s tom idejom i najzad je Crna Gora ostvarila tu želju. Mi smo samo za ono za čega smo bili i da ostanemo ono što jesmo. Mi smo lojalni građani Srbije, ali Crnogorci smo. Tu ništa nema loše“.
Više od tri i po hiljade stanovnika živi u Lovćencu, a od toga oko 70% Crnogoraca. Dosta ih je i koji nijesu srećni što je Crna Gora postala nezavisna država. Među njima je i Rumica Marković, rođena u Lovćencu odmah nakon Drugog svjetskog rata, kada su uglavnom na osnovu ratnih zasluga Crnogorci kolonizovani tu u srcu Banata:
„Ne. Mi smo protiv“.
RSE: Protiv suverenosti?
MARKOVIĆ: Barem ja, a ima ih i tak’ih i tak’ih.
RSE: Kojih je više?
MARKOVIĆ: E, bogomi, ne znam. Više su ovi ovamo što nijesu da se odvoji.
RSE: Evo, sad se odvojila i što ćemo sad?
MARKOVIĆ: Ništa. Ista mi je i prije i sad. Još nijesmo osjetili ništa. Nikad ja moje pretke ne bih dala.
Ni o čemu se više nego o politici ne priča u Lovćencu, uz bistru lozu koja ga podsjeća na Crnu Goru, priznaje, politiku voli bistriti i Željko Tanović. On je:
„Ja sam prvi barjaktar Udruženja Crnogoraca „Krstaš“ iz Lovćenca kao čovjek koji se bori za crnogorstvo, ali u svim vidovima. Ja bih predložio da Crna Gora uzme Lovćenac i Poljoprivredno dobro „Njegoš“ i da nahrani cijelu Crnu Goru sa žitom i sa svim. Neka to kupi i pomogli su Crnogorcima“.
„Ja sam ovu majicu dobio šest mjeseci prije nego se Crna Gora odvojila. Znači mi. Slažem se s tom idejom i najzad je Crna Gora ostvarila tu želju. Mi smo samo za ono za čega smo bili i da ostanemo ono što jesmo. Mi smo lojalni građani Srbije, ali Crnogorci smo. Tu ništa nema loše“.
Više od tri i po hiljade stanovnika živi u Lovćencu, a od toga oko 70% Crnogoraca. Dosta ih je i koji nijesu srećni što je Crna Gora postala nezavisna država. Među njima je i Rumica Marković, rođena u Lovćencu odmah nakon Drugog svjetskog rata, kada su uglavnom na osnovu ratnih zasluga Crnogorci kolonizovani tu u srcu Banata:
„Ne. Mi smo protiv“.
RSE: Protiv suverenosti?
MARKOVIĆ: Barem ja, a ima ih i tak’ih i tak’ih.
RSE: Kojih je više?
MARKOVIĆ: E, bogomi, ne znam. Više su ovi ovamo što nijesu da se odvoji.
RSE: Evo, sad se odvojila i što ćemo sad?
MARKOVIĆ: Ništa. Ista mi je i prije i sad. Još nijesmo osjetili ništa. Nikad ja moje pretke ne bih dala.
Ni o čemu se više nego o politici ne priča u Lovćencu, uz bistru lozu koja ga podsjeća na Crnu Goru, priznaje, politiku voli bistriti i Željko Tanović. On je:
„Ja sam prvi barjaktar Udruženja Crnogoraca „Krstaš“ iz Lovćenca kao čovjek koji se bori za crnogorstvo, ali u svim vidovima. Ja bih predložio da Crna Gora uzme Lovćenac i Poljoprivredno dobro „Njegoš“ i da nahrani cijelu Crnu Goru sa žitom i sa svim. Neka to kupi i pomogli su Crnogorcima“.
