Najtiražnije dnevne novine u Hrvatskoj reklamiraju se da objavljuju foto –strip samospaljivanja jednog ratnog veterana. Te iste novine visokog dužnosnika prijateljske zemlje optuže da je vukovarski ratni zločinac, nakon čega se ustanovi da je vrhunac njegovih neprijateljstava prema zarobljenim hrvatskim vojnicima bio – šamar. Gotovo svi mediji natječu se u objavljivanju imena i prezimena žrtava kriminala, ne preza se od objavljivanja imena ubijene ili ranjene djece, i tako dalje i tako dalje. Sve zato da bi novinske priče bile personalizirane, da bi naslovne stranice novina bile što nabrijanije, da bi vlasnici medija bolje prodavali svoju robu i više zarađivali.
Zato se, po uzoru na niz zapadnoevropskih zemalja, krenulo u pripremu za formiranje vijeća za medije, jer sudovi i Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva, nažalost, nisu dovoljni, kaže za naš radio predsjednik Društva Dragutin Lučić - Luce:
«Naše vijeće časti dobro radi, međutim, njegov javni upliv je preslab da bi ono moglo promijeniti sadašnje stanje u medijima. S druge strane, mi bismo sa tim vijećem obvezali i vlasnike da se drukčije ponašaju, a oni su, čini mi se, glavni problem.»
Takvo bi vijeće bilo bipartitno, odnosno činili bi ga predstavnici i novinarske struke i vlasnika i nakladnika novina. Zamjenik glavnog urednika «Jutarnjeg lista» Zdravko Milinović, predstavnik najvećeg izdavača tiskanih medija u Hrvatskoj - Europapresholdinga - u Udruzi novinskih izdavača pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, za Radio Slobodna Evropa kaže kako je osnivanje takve institucije u Hrvatskoj apsolutno potrebno:
«Razvoj demokracije u Hrvatskoj i razvoj i širenje novinskog izdavaštva i svih ostalih medija upravo iziskuje da postoji jedna institucija koja će na meritoran način upozoravati i služiti kao korektiv samim nama kao novinarima i kao izdavačima u našim poslovima. U okviru novinske udruge izdavača to je jedan od zadataka koje smo mi sebi postavili za ovu godinu.»
Predsjednica Suda časti Hrvatskog novinarskog društva Gordana Grbić kaže da bez nakladnika inicijativa ne može uspjeti, jer su novinari preslabi:
«Novinari sami ne mogu izgurati poštivanje pravila profesije ako je ideja nakladnika i prva njihova zadaća da ostvare što veći profit. Prema tome, bez podrške nakladnika u poštivanju profesionalnih pravila, mislim da se ne može puno napraviti.»
Za primjere na koje će Vijeće reagirati ne treba ići daleko. Mediji su opet objavili puna imena i prezimena oca koji je ubio nevjenčanu ženu i 18- mjesečno dijete, a potom i sebe, ali i obiju žrtava, podsjeća Gordana Grbić:
«Mislim da se dnevno susrećemo sa takvim slučajevima, da oni vrište osobito sa naslovnica nekih novina i sreća je što Vijeće časti po službenoj dužnosti ne pokreće postupke, jer bismo to morali raditi svakodnevno, ali smo od toga odustali jer ne želimo biti tužitelji i suci. Prema tome, radimo samo po prijavama.»
Da je stanje u novinarstvu vrlo ozbiljno, slaže se i profesor novinarstva na zagrebačkom Sveučilištu Stjepan Malović:
«Takvih primjera ima toliko da ih ne treba čak niti spominjati. Naše novinarstvo je u zadnje vrijeme zaista prešlo te granice, a Vijeće časti nije dovoljno da bi ono to riješilo, nitu su zakon i sud dovoljni. Recimo, u Njemačkoj su postojali primjeri kada se odluke preserata znale donijeti štetu nekim nakladnicima u milijunskim iznosima, zato jer takva osuda je toliko snažna da jednostvano i ljudi koji su kupci, korisnici, čitatelji, slušatelji, gledatelji reagiraju.»
Zato se, po uzoru na niz zapadnoevropskih zemalja, krenulo u pripremu za formiranje vijeća za medije, jer sudovi i Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva, nažalost, nisu dovoljni, kaže za naš radio predsjednik Društva Dragutin Lučić - Luce:
«Naše vijeće časti dobro radi, međutim, njegov javni upliv je preslab da bi ono moglo promijeniti sadašnje stanje u medijima. S druge strane, mi bismo sa tim vijećem obvezali i vlasnike da se drukčije ponašaju, a oni su, čini mi se, glavni problem.»
Takvo bi vijeće bilo bipartitno, odnosno činili bi ga predstavnici i novinarske struke i vlasnika i nakladnika novina. Zamjenik glavnog urednika «Jutarnjeg lista» Zdravko Milinović, predstavnik najvećeg izdavača tiskanih medija u Hrvatskoj - Europapresholdinga - u Udruzi novinskih izdavača pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, za Radio Slobodna Evropa kaže kako je osnivanje takve institucije u Hrvatskoj apsolutno potrebno:
«Razvoj demokracije u Hrvatskoj i razvoj i širenje novinskog izdavaštva i svih ostalih medija upravo iziskuje da postoji jedna institucija koja će na meritoran način upozoravati i služiti kao korektiv samim nama kao novinarima i kao izdavačima u našim poslovima. U okviru novinske udruge izdavača to je jedan od zadataka koje smo mi sebi postavili za ovu godinu.»
Predsjednica Suda časti Hrvatskog novinarskog društva Gordana Grbić kaže da bez nakladnika inicijativa ne može uspjeti, jer su novinari preslabi:
«Novinari sami ne mogu izgurati poštivanje pravila profesije ako je ideja nakladnika i prva njihova zadaća da ostvare što veći profit. Prema tome, bez podrške nakladnika u poštivanju profesionalnih pravila, mislim da se ne može puno napraviti.»
Za primjere na koje će Vijeće reagirati ne treba ići daleko. Mediji su opet objavili puna imena i prezimena oca koji je ubio nevjenčanu ženu i 18- mjesečno dijete, a potom i sebe, ali i obiju žrtava, podsjeća Gordana Grbić:
«Mislim da se dnevno susrećemo sa takvim slučajevima, da oni vrište osobito sa naslovnica nekih novina i sreća je što Vijeće časti po službenoj dužnosti ne pokreće postupke, jer bismo to morali raditi svakodnevno, ali smo od toga odustali jer ne želimo biti tužitelji i suci. Prema tome, radimo samo po prijavama.»
Da je stanje u novinarstvu vrlo ozbiljno, slaže se i profesor novinarstva na zagrebačkom Sveučilištu Stjepan Malović:
«Takvih primjera ima toliko da ih ne treba čak niti spominjati. Naše novinarstvo je u zadnje vrijeme zaista prešlo te granice, a Vijeće časti nije dovoljno da bi ono to riješilo, nitu su zakon i sud dovoljni. Recimo, u Njemačkoj su postojali primjeri kada se odluke preserata znale donijeti štetu nekim nakladnicima u milijunskim iznosima, zato jer takva osuda je toliko snažna da jednostvano i ljudi koji su kupci, korisnici, čitatelji, slušatelji, gledatelji reagiraju.»
