Prema podacima Transparency Internationala, BiH spada u najkorumpiraniji dio svijeta. Najpogubnije posljedice su u oblasti zdravstva, gdje se cijena plaća u ljudskim životima. Srđan Blagovčanin, portparol Transparency Internationala BiH:
„To se radi na načine da vam se kaže, postavi vam se dijagnoza o hitnoj i neophodnoj hirurškoj intervenciji, a s druge strane vam kažu da nema ili dovoljan broj ljekara u tom trenutku ili dovoljno mjesta u bolnici u tom momentu -i onda sami shvatite šta vam je činiti.“
Iako se građani žale, Etički komitet i Ljekarska komora u Kliničkom centru u Sarajevu zvanično nemaju niti jedan prijavljen slučaj ljekara koji je uzimao mito. Jedino je poznato da je nedavno jedna medicinska sestra otpuštena zbog toga što je za posredovanje u zapošljavanju u Klinički centar tražila 6.800 konvertibilnih maraka. Jasminka Krehić, član Etičkog komiteta Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu:
„Pacijenti ne žele da napišu, a mi upravo želimo javnost da obavijestimo o tome da je jako poželjno da sve što imate i želite napišete, jer ukoliko ne postoji u pismenoj formi, nema ni traga tome.“
Oleg Čavka, tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu:
„Kad bismo gledali sudsku praksu, mi bismo rekli da nema problema mita i korupcije u Kliničkom centru zato što nema takvih predmeta, nema takvih prijava, nema takvih istraga - vrlo malo.“
U posljednjih 20 godina tek je jedan ljekar nepravomoćno osuđen za uzimanje mita. Dr. Zijad Lagumdžija, specijalista ginekolog, osuđen je na 6 mjeseci zatvora i 10 hiljada konvertibilnih maraka kazne zbog toga što je od pacijentice tražio novac za uslugu. Protiv ljekara i medicinskog osoblja na Kliničkom centru u Sarajevu Kantonalno tužilaštvo vodi nekoliko istraga, kaže Čavka:
„ Kada ona strana koja dadne mito, ne bude zadovoljna rezultatom svog datog mita, onda nakon toga eventualno kao nezadovoljna podnosi prijavu. I to je u dosadašnjim slučajevi bilo kada operacija nije uspjela.“
Na pitanje da li bi dali novac ako bi im to medicinski radnik tražio, bez obzira što je to krivično djelo, građani kažu:
„Takvo je podneblje. Ako bih ikad bio u prilici da nešto moram uraditi, ja bih to uradio, jer jednostavno smo na to naučeni.“
„ Kažnjivo je štošta, pa prolazi. Vjerovatno bih.“
„Ako je život u pitanju, a ako insistiraju - bih.“
„ Život je život“
„Ako je u pitanju moj život ili djeteta, normalno da bih.“
Za korupciju u zdravstvu najodgovorniji su upravo građani, koji već tradicionalno i prećutno tolerišu korumpirane i nastavljaju s ustaljenom praksom. Jasminka Krehić, Etički komitet Kliničkog centra u Sarajevu:
„Zdravlje j, ipak, najbitnije. Znači, kada se neko riješi svog bola, svoje patnje, kada ozdravi, tada iz osjećaja zahvalnosti želi da pokloni nešto tom koji ga je oslobodio te njegove patnje.“
Strah za sebe ili bližnje koji će, možda, jednog dana i sami biti pacijenti, glavni je uzrok što sva priča o korupciji i mitu zdravstvenih radnika počinje i završi na negodovanju, bez konkretnih imena. Srđan Blagovčanin, portparol Transaparency Internatonala BiH:
„Vi znate kada prijavite slučaj, kada podnesete krivičnu prijavu, da trebate tu istu izjavu da potvrdite i pred tužilaštvom, pre sudom. Iz tog razloga, dakle, građani nisu spremni na takve radnje.“
Oleg Čavka, tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu:
„Trebali bi građani biti malo hrabriji. Svoje probleme neće riješiti kukavičlukom.“
„To se radi na načine da vam se kaže, postavi vam se dijagnoza o hitnoj i neophodnoj hirurškoj intervenciji, a s druge strane vam kažu da nema ili dovoljan broj ljekara u tom trenutku ili dovoljno mjesta u bolnici u tom momentu -i onda sami shvatite šta vam je činiti.“
Iako se građani žale, Etički komitet i Ljekarska komora u Kliničkom centru u Sarajevu zvanično nemaju niti jedan prijavljen slučaj ljekara koji je uzimao mito. Jedino je poznato da je nedavno jedna medicinska sestra otpuštena zbog toga što je za posredovanje u zapošljavanju u Klinički centar tražila 6.800 konvertibilnih maraka. Jasminka Krehić, član Etičkog komiteta Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu:
„Pacijenti ne žele da napišu, a mi upravo želimo javnost da obavijestimo o tome da je jako poželjno da sve što imate i želite napišete, jer ukoliko ne postoji u pismenoj formi, nema ni traga tome.“
Oleg Čavka, tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu:
„Kad bismo gledali sudsku praksu, mi bismo rekli da nema problema mita i korupcije u Kliničkom centru zato što nema takvih predmeta, nema takvih prijava, nema takvih istraga - vrlo malo.“
U posljednjih 20 godina tek je jedan ljekar nepravomoćno osuđen za uzimanje mita. Dr. Zijad Lagumdžija, specijalista ginekolog, osuđen je na 6 mjeseci zatvora i 10 hiljada konvertibilnih maraka kazne zbog toga što je od pacijentice tražio novac za uslugu. Protiv ljekara i medicinskog osoblja na Kliničkom centru u Sarajevu Kantonalno tužilaštvo vodi nekoliko istraga, kaže Čavka:
„ Kada ona strana koja dadne mito, ne bude zadovoljna rezultatom svog datog mita, onda nakon toga eventualno kao nezadovoljna podnosi prijavu. I to je u dosadašnjim slučajevi bilo kada operacija nije uspjela.“
Na pitanje da li bi dali novac ako bi im to medicinski radnik tražio, bez obzira što je to krivično djelo, građani kažu:
„Takvo je podneblje. Ako bih ikad bio u prilici da nešto moram uraditi, ja bih to uradio, jer jednostavno smo na to naučeni.“
„ Kažnjivo je štošta, pa prolazi. Vjerovatno bih.“
„Ako je život u pitanju, a ako insistiraju - bih.“
„ Život je život“
„Ako je u pitanju moj život ili djeteta, normalno da bih.“
Za korupciju u zdravstvu najodgovorniji su upravo građani, koji već tradicionalno i prećutno tolerišu korumpirane i nastavljaju s ustaljenom praksom. Jasminka Krehić, Etički komitet Kliničkog centra u Sarajevu:
„Zdravlje j, ipak, najbitnije. Znači, kada se neko riješi svog bola, svoje patnje, kada ozdravi, tada iz osjećaja zahvalnosti želi da pokloni nešto tom koji ga je oslobodio te njegove patnje.“
Strah za sebe ili bližnje koji će, možda, jednog dana i sami biti pacijenti, glavni je uzrok što sva priča o korupciji i mitu zdravstvenih radnika počinje i završi na negodovanju, bez konkretnih imena. Srđan Blagovčanin, portparol Transaparency Internatonala BiH:
„Vi znate kada prijavite slučaj, kada podnesete krivičnu prijavu, da trebate tu istu izjavu da potvrdite i pred tužilaštvom, pre sudom. Iz tog razloga, dakle, građani nisu spremni na takve radnje.“
Oleg Čavka, tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu:
„Trebali bi građani biti malo hrabriji. Svoje probleme neće riješiti kukavičlukom.“
