Ankica BARBIR MLADINOVIC, Dženana KARABEGOVIC
„Teško li je Hrvat biti, jer tko se dočepao, dočepao se. Tko je uspio dokazati hrvatstvo, i uz to ima pravo na državljanstvo, dokazao je. Nema više. Blagoslovi li Sabor Europsku konvenciju o državljanstvu iz 2000. godine, postrožit će se i dijaspori uvjeti za dobivanjem državljanstva. Nema sumnje to je udar na Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Upravo iz te države najviše je zahtjeva za hrvatskim papirima.“Ovako je sinoć aktualnu priču o dobivanju hrvatskog državljanstva počela NOVA TV u popularnoj emisiji “U sridu”.
O Europskoj konvenciji o državljanstvu, hrvatski će Sabor raspravljati idući tjedan. Predsjednica saborskog Odbora za useljeništvo, Zdenka Babić Petričević, jedna je od najžešćih protivnica vezivanja državljanstva uz mjesto prebivališta:
„Hrvatska, kao matična država, ne bi smjela pristati i vezivati primitak hrvatskog državljanstva uz mjesto prebivališta. To ne bi bilo dobro.“
Svi se slažu da će novi zakon, ako do njega dođe, najviše pogoditi Hrvate u Bosni i Hercegovini, no neće se odnositi na one koji su hrvatsko državljanstvo već ostvarili, a njih je, prema neslužbenim podacima, oko 300 tisuća.
Zdenka Babić Petričević naglašava da zbog duha hrvatske politike i demografskih interesa, privilegirani položaj Hrvata treba ostaviti i ubuduće:
„Hrvatska je iseljenička zemlja. Ne smijemo zaboraviti da već imamo treću generaciju u evropskim zemljama. Preko tri milijuna Hrvata živi izvan granica Republike Hrvatske. Ne smijemo vezati ni treću, niti sljedeće, generacije za mjesto prebivališta kako bi oni imali pravo podnijeti zahtjev za primitak hrvatskog državljanstva. Želimo da Hrvatska postane useljenička zemlja.“
No, iz Vijeća Europe, UN-a, OESS-a i udruga za ljudska prava godinama već stižu upozorenja da povlaštenim položajem Hrvata, Hrvatska diskriminira građane nehrvatske nacionalnosti, osobito izbjegle Srbe koji se žele vratiti.
Glasnogovornica OESS-a u Hrvatskoj, Antonella Cerasini:
„Bilo bi važno pomno ispitati zakon u smislu konvencije koja zabranjuje diskriminaciju na bazi nacionalnog porijekla.“
I Predsjednik hrvatskog Helsinškog odbora, doktor Žarko Puhovski, smatra da su izmjene nužne:
„Mnoge nepravde su učinjene, ali barem da bude manje nepravdi u budućnosti u odnosu na ono što se ranije znalo događati.“
Po važećem hrvatskom Zakonu o državljanstvu, stranci drugih nacionalnosti, bilo da žive u Hrvatskoj ili izvan nje, moraju se odreći prvog državljanstva i imati najmanje pet godina prijavljen boravak u Hrvatskoj, dok Hrvati mogu zadržati državljanstvo dviju ili više država, a nije im potrebna ni potvrda o prijavljenom boravku u Hrvatskoj.
No, prema riječima HDZ-eove saborske zastupnice, Babić Petričević, Hrvatska nje u tome iznimka. Slične odredbe imaju i neke članice Europske unije:
„Jedan Nijemac, koji se vraća u svoju matičnu državu, ne mora podnositi zahtjev za primitak njemačkog državljanstva. Jedino mora dokazati dokumentima da je pripadnik njemačkoga naroda. On je u ravnopravnom položaju kao i svi ostali Nijemci.“
Saborska rasprava o Europskoj konvenciji o državljanstvu, koju je Hrvatska potpisala prošle godine, najavljena je za kraj idućeg tjedna. Zasad se velika većina zastupnika i vladajuće, ali i ostalih stranaka, protivi vezivanju državljanstva uz prebivalište.
Predsjednik hrvatskog Helsinškog odbora, doktor Žarko Puhovski, vjeruje da će Hrvatska ipak morati učiniti izmjene i zakon uskladiti s Europskom konvencijom:
„Od početka smo smatrali da je taj zakon jedna etnička interpretacija koncepta nacionalne države, da smatra podrijetlo i krv važnijima od državljanskih elemenata. To znači da se prihvaća njemačko, srednje-evropsko, balkanski koncept nacije, a ne ona građanska interpretacija koja je bila karakteristična za anglo-francuski model. Prihvaćen je ovaj drugi model i konvencija ga jasno određuje. Istina je i to da ga neke članice Europske unije još nisu prihvatile, ali i Hrvatska, kao i druge članice Europske unije, će ga morati prihvatiti.“
*****
Dok Hrvati iz BiH, od kojih većina nikada nije živjela u Hrvatskoj, bez puno muke mogu doći do tamošnjeg državljanstva, jer je odlučujuća nacionalna pripadnost, za Srbe koji su rođeni u toj zemlji, a trenutno nastanjeni u BiH, to ne važi.
Prema nezvaničnim informacijama, Republika Hrvatska je od 1992. godine do danas izdala oko 300.000 putovnica građanima Bosne i Hercegovine. Najviše putovnica izdato je u Hercegovini, s obzirom da tamo živi najveći broj građana hrvatske nacionalnosti. Međutim, interesantno je da je veliki broj putovnica podijeljen i u Bosanskoj Krajini, gdje je dominatno stanovništvo bošnjačko.
Tako je, primjerice, u nekadašnjem konzulatu Hrvatske u Bihaću nakon 1995. godine putovnicu dobilo više od 20 hiljada građana, i to najviše sa područja Velike Kladuše i Cazina, a nisu rijetki ni slučajevi u kojima su Bosanci i Hercegovci iz drugih gradova, zbog neuobičajenog postupka izdavanja državljanstava, baš u ovom konzulatu olako postajali hrvatski državljani.
Početkom devedesetih, kako saznajemo iz dobro obaviještenih izvora, državljanstvo Hrvatske bh. građani mogli su dobiti i samo na osnovu krštenice, a nakon okončanja rata u BiH obavezan dio dokumentacije bio je bilo kakav prijeratni dokument u kojem su se podnosilac zahtjeva ili njegovi roditelji izjašnjavali kao Hrvati. Državljanstvo se naplaćivalo po 500 maraka, a interesantan je i podatak da su i onim bh. građanima koji prema potrebnoj dokumentaciji nikako nisu mogli dobiti državljanstvo u konzulatima također naplaćivali isti iznos.
Trenutno na području BiH postoje četiri konzularna predstavništva Republike Hrvatske u kojima se izdaju državljanstva i putovnice. Tako je na području Sarajeva samo u prošloj godini izdato 11 hiljada putovnica. Voditeljica Konzularnog odjela Republike Hrvatske u Sarajevu. Romana Franulović - Bušić, pojašnjava na koji način građani BiH mogu dobiti hrvatsko državljanstvo:
“Glavnina zahtjeva koji se podnosi za primitak u hrvatsko državljanstvo su zahtjevi koje podnose pripadnici hrvatskoga naroda i iz tog osnova se dobiva hrvatsko državljanstvo. To je izvod iz matične knjige rođenih, to je uvjerenje o državljanstvu BiH - i ako se zahtjev podnosi s osnova pripadnosti hrvatskoga naroda, tada je potrebno priložiti javni dokument iz kojeg je vidljivo kako se stranka u pravnom prometu izjašnjava.”
Evo šta Mostarci kažu o zahtjevima Evropske unije da Hrvatska prilagodi zakonske propise evropskim:
“Ne bi bilo fer prema Hrvatima u Bosni, stvarno. Ipak smo mi dio Hrvatske.”
“Ipak mislim da bi bilo u redu. Hrvati u Bosni su isto kao i Hrvati u Hrvatskoj.”
“Nema svak mogućnosti da bude u Hrvatskoj, da boravi pet godina. Ako se dalo nama te dokumente ’92./3., ustvari kad su ih priznali, zašto nam ne bi dali sad i ostalima?”
“Mislim da su ljudi sretni koji mogu imati dvije države.”
I dok Hrvati iz BiH, od kojih većina nikada nije živjela u Hrvatskoj, bez puno muke mogu doći do tamošnjeg državljanstva, za Srbe koji su rođeni u toj zemlji, a trenutno nastanjeni u BiH, ovi propisi ne važe. Da bi dobili putovnicu, moraju imati domovnicu i rodni list da su rođeni u Hrvatskoj, ali i da su njihovi roditelji rođeni u toj zemlji. Ovakav odnos Hrvatske prema građanima srpske nacionalnosti, kaže predsjednik Udruženja izbjeglih Srba iz Hrvatske, Petar Džodan, je diskriminirajući:
“Mi smo se uglavnom obraćali međunarodnim predstavnicima, jer očito komunikaciju Udruženje jako teško uspostavlja sa zvaničnim organima Hrvatske.”
Sporazum o dvojnom državljanstvu između BiH i Hrvatske još uvijek nije potpisan. U bh. ministarstvu civilnih poslova saznajemo kako bi hrvatski premijer Ivo Sanader trebao narednog mjeseca posjetiti Sarajevo, kada se očekuje potpisivanje sporazuma. Uprkos tome što sporazum nije potpisan, analitičari ocjenjuju kako je dobijanje hrvatskog državljanstva političko pitanje, s obzirom na činjenicu da građani BiH koji imaju ovo državljanstvo ravnopravno sa građanima Hrvatske imaju pravo glasa na tamošnjim izborima.
