Dostupni linkovi

logo-print

Lihvarenje ubija


Pedesetjednogodišnji Davor Cepetić Dač potječe iz imućne zagrebačke obitelji. Završio je Građevinski fakultet i nastavio se baviti građevinarstvom. Policija još istražuje razloge njegova samoubojstva, no mediji uvelike tvrde da je riječ o žrtvi kamatarenja. Vlasnik i urednik tjednika Nacional, Ivo Pukanić:

„On je gradski, zagrebački, dečko. Bio je omiljen i poznat u prominentnim krugovima grada Zagreba. Na kraju je skončao život tako da si je prosvirao glavu nakon što je bio stisnut od strane kamatara od kojih je 1998. godine uzeo 270 tisuća dolara za gradnju nekog naselja. Morao je vratiti 800 tisuća eura i još se morao potpisati da duguje na ime kamata dva milijuna i 900 tisuća eura. Potpuno je bio uništen i njegova obitelj više nije imala izlaza. Zbog toga se ubio.“

Glasnogovornik Policijske uprave zagrebačke, Davor Tor:

„Samo je potvrđeno da je riječ o samoubojstvu. Provodimo kriminalističku obradu i provjeravamo navode iz medijskih natpisa.“

Urednik tjednika Nacional:

„Postavlja se pitanje zašto Davor Cepetić Dač nije potražio pomoć policije i pravosudnih organa. Očito da nije imao povjerenja u pravni sustav Republike Hrvatske. To je ono što me zabrinjava i užasava i što navodi na razmišljanje u kakvoj to zemlji živimo.“

O kamatarenju i reketu u Hrvatskoj, odnosno kaznenim djelima prisile i ucjene, svi bruje, ali policija to, kaže Davor Tor, ne može argumentirati jer je godišnji broj takvih prijava zanemariv:

„Godišnje imamo desetak slučajeva prijavljenog kamatarenja. Vjerojatno postoji puno veća brojka takvih djela, ali ljudi ih ne prijavljuju. Uđu u zatvoreni krug.“

Ne prijavljuju jer i sami znaju da je riječ o prljavom novcu, te iz straha za vlastiti život i živote najbližih.

I u Zagrebačkoj obrtničkoj komori kažu da nemaju preciznijih saznanja o dimenzijama tih pojava:

„O tome znamo jedino ako netko od njih kaže. Znate i sami koliko je to delikatna tema da bi netko uopće to ispričao. Oni, možda, među sobom više znaju o tome, ali ne pričaju pred nama.“

Vlasnik poznatog restorana pod zagrebačkim Sljemenom, Zlatko Puntijar, tvrdi da osobno nije imao problema s reketom:

„Najvjerojatnije postoji i priča se o njemu. Ja nisam imao direktne susrete s njim. Normalna je stvar da ako je netko od kolega u reketu, ili u nekoj takvoj financijskoj krizi, o tome neće pripovijedati na sva zvona.“

Za Ivu Pukanića nema dileme - kamatarenje i reket u Hrvatskoj vrlo su rašireni:

„Apsolutno. Mislim da je to jako rašireno u Hrvatskoj još od sredine devedesetih godina.“

Ugostitelj Puntijar, kao i velik dio javnosti, smatra međutim da su žrtve često i same krive jer nepromišljeno uzimaju kredite, kao da, kaže Puntijar, još rade u socijalizmu i imaju doživotno zagarantiran posao:

„Ne razmišljaju o tome da li će možda sutra ostati bez posla. Danas čovjek radi, a već sutra u jutro, kada ode na posao, ne zna da li će raditi ili ne. Tu je nastao veliki problem.“

No, svaki građanin ima pravo na zaštitu od ucjena i iznuda. Najgore je kad se o tome šuti i nema svjedoka –ističe, u ime zagrebačke policije, Davor Tor:

„U svijetu postoji pojam - civil kuraž. To je internacionalni pojam za građansku hrabrost. To je proces koji će sada krenuti i kod nas jer nasilju, na žalost, nema kraja dok se nasilje ne prijavi. Ucjenama nema kraja dok se ne prijave.“

Zaključuje, međutim, da bez povjerenja u policiju i pravosuđe nema ni građanske hrabrosti, koja je test svakom, pa i hrvatskom pravosuđu:

„Povjerenje u pravosuđe je toliko jako, koliko je spreman tvoj susjed svjedočiti protiv nasilnika, ili u ime toga da ti govoriš istinu.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG