Predsjednik Bolivije, 46 godišnji Evo Morles, bivši farmer i prvi potomak bolivijskih domoradaca na čelu države, posljednji je u nizu južnoameričkih čelnika čiji izbor na najviše dužnosti potvrđuje novi politički kurs na ovom kontinentu. Morales, koji sam sebe naziva "najgorom američkom noćnom morom", najavio je obnovu tradicionalnog uzgoja koke, uvođenje radikalnih promjena koje će ublažiti posljedice naglog prelaska na slobodno tržište i "omogućiti dostojanstven život najsiromašnijima".
Prioriteti koje je objavio u potpunoj su suprotnosti s prioritetima Sjedinjenih Američkih Država koje žele jačanje privatizacije, liberalizaciju trgovine i prekid proizvodnje koke u ovoj regiji. No, Morales je samo jedan od novih populističkih čelnika čiji politički program izaziva čuđenje u Washingtonu.
Jačanje lijevih snaga u Latinskoj Americi odražava razočaranje u rezultate demokratskih revolucija koje su zahvatile taj kontinent na kraju Hladnoga rata, kaže Kirk Bowman, stručnjak za ovo područje u Institutu za tehnologiju američke savezne države Džordžija:
"Ako pogledate Latinsku Ameriku mislim da možete uočiti da tu postoji temeljni problem vezan za proces demokratizacije i ekonomske liberalizacije koji je počeo tokom '80-ih godina prošloga stoljeća i koji je potakao nerealna očekivanja o brzom prosperitetu. U cijeloj se regiji vjerovalo da će rezultat procesa koji je doveo do uspostave demokratski izabranih vlada i tržišne ekonomije dovesti i do brzog razvoja i rasta standarda."
No, to se nije dogodilo. Neki su postali bogati koristeći se korupcijom i vezama. Siromašni slojevi, podjednako u urbanim i ruralnim dijelovima kontinenta, i dalje čine ogromnu socijalnu većinu kojoj proces demokratizacije i propasti zloglasnih južnoameričkih diktatura nije donio vidljiviju ni opipljiviju korist. Naprotiv, narasle socijalne i ekonomske razlike dovele su do unutrašnjih napetosti. Kao i u zemljama bivšeg komunističkog bloka u srednjoj i istočnoj Evropi, demokracija ni ovdje nije automatski dovela i do općeg boljitka, kaže Bowman:
"Vrline demokracije su bez sumnje vrlo značajne, ali nema zbilja čvrstog dokaza da će sama demokracija unaprijediti životni standard ljudi, osobito među siromašnima, kakvih je u Latinskoj Americi najviše. Dakle, priču o demokraciji trebalo je vezati samo za mogućnost slobodnog izbora političkih predstavnika, a ne ju predstavljati kao univerzalni lijek za sve uključujući i siromaštvo, koji će za kratko vrijeme, recimo Boliviju, pretvoriti u obećanu zemlju."
Uporedo s razočaranjem u rezultate demokratskih revolucija i ekonomske liberalizacije raslo je i razočaranje u njihovog najvećeg pobornika i donedavnog saveznika - Sjedinjene Države. Antiameričko raspoloženje sve je veće, a sadašnja administracija u Washingtonu mora promijeniti politički kurs prema toj regiji, kaže Julia Swaig iz američkog Vijeća za međunarodne odnose:
"Na Latinsku Ameriku najčešće preusko gledamo. Trgovina, terorizam i droga su tri glavna politička prioriteta ove administracije u toj regiji. No, ti prioriteti su u potpunom neskladu s tamošnjom stvarnosti – dubokim socijalnim, klasnim i etničkim podjelama, nezamislivim obimom kriminala i općenito, svakodnevnim životom u tom dijelu svijeta. Zato mislim da Sjedinjene Države trebaju promijeniti politiku i retoriku prema toj regiji, ali i izbor partnera. Za Washington je neophodno prepoznati stvarne i svakodnevne probleme Latinske Amerike i uključiti ih u svaki politički dijalog."
Prioriteti koje je objavio u potpunoj su suprotnosti s prioritetima Sjedinjenih Američkih Država koje žele jačanje privatizacije, liberalizaciju trgovine i prekid proizvodnje koke u ovoj regiji. No, Morales je samo jedan od novih populističkih čelnika čiji politički program izaziva čuđenje u Washingtonu.
Jačanje lijevih snaga u Latinskoj Americi odražava razočaranje u rezultate demokratskih revolucija koje su zahvatile taj kontinent na kraju Hladnoga rata, kaže Kirk Bowman, stručnjak za ovo područje u Institutu za tehnologiju američke savezne države Džordžija:
"Ako pogledate Latinsku Ameriku mislim da možete uočiti da tu postoji temeljni problem vezan za proces demokratizacije i ekonomske liberalizacije koji je počeo tokom '80-ih godina prošloga stoljeća i koji je potakao nerealna očekivanja o brzom prosperitetu. U cijeloj se regiji vjerovalo da će rezultat procesa koji je doveo do uspostave demokratski izabranih vlada i tržišne ekonomije dovesti i do brzog razvoja i rasta standarda."
No, to se nije dogodilo. Neki su postali bogati koristeći se korupcijom i vezama. Siromašni slojevi, podjednako u urbanim i ruralnim dijelovima kontinenta, i dalje čine ogromnu socijalnu većinu kojoj proces demokratizacije i propasti zloglasnih južnoameričkih diktatura nije donio vidljiviju ni opipljiviju korist. Naprotiv, narasle socijalne i ekonomske razlike dovele su do unutrašnjih napetosti. Kao i u zemljama bivšeg komunističkog bloka u srednjoj i istočnoj Evropi, demokracija ni ovdje nije automatski dovela i do općeg boljitka, kaže Bowman:
"Vrline demokracije su bez sumnje vrlo značajne, ali nema zbilja čvrstog dokaza da će sama demokracija unaprijediti životni standard ljudi, osobito među siromašnima, kakvih je u Latinskoj Americi najviše. Dakle, priču o demokraciji trebalo je vezati samo za mogućnost slobodnog izbora političkih predstavnika, a ne ju predstavljati kao univerzalni lijek za sve uključujući i siromaštvo, koji će za kratko vrijeme, recimo Boliviju, pretvoriti u obećanu zemlju."
Uporedo s razočaranjem u rezultate demokratskih revolucija i ekonomske liberalizacije raslo je i razočaranje u njihovog najvećeg pobornika i donedavnog saveznika - Sjedinjene Države. Antiameričko raspoloženje sve je veće, a sadašnja administracija u Washingtonu mora promijeniti politički kurs prema toj regiji, kaže Julia Swaig iz američkog Vijeća za međunarodne odnose:
"Na Latinsku Ameriku najčešće preusko gledamo. Trgovina, terorizam i droga su tri glavna politička prioriteta ove administracije u toj regiji. No, ti prioriteti su u potpunom neskladu s tamošnjom stvarnosti – dubokim socijalnim, klasnim i etničkim podjelama, nezamislivim obimom kriminala i općenito, svakodnevnim životom u tom dijelu svijeta. Zato mislim da Sjedinjene Države trebaju promijeniti politiku i retoriku prema toj regiji, ali i izbor partnera. Za Washington je neophodno prepoznati stvarne i svakodnevne probleme Latinske Amerike i uključiti ih u svaki politički dijalog."
