Film će biti prikazan 20. veljače na Festivalu dokumentarnog filma u Zagrebu, a autori vjeruju da će za njega biti zainteresirane mnoge Televizije na prostoru bivše Jugoslavije.
To je autentična priča koja se možda neće svima svidjeti jer ima i drugu stranu, ali priča koja nema i drugu stranu nije do kraja ispričana, kaže novinar „Feral Tribuna“ i jedan od autora najnovijeg dokumentarca o Vukovaru Drago Hedl:
„Radi se o filmu ,Vukovar – posljednji rez‘ u produkciji Televizije B92, koji je sniman gotovo godinu dana, najvećim dijelom u Vukovaru i na drugim lokacijama u Hrvatskoj i u Srbiji. To je praktički prvi pokušaj da se napravi jedna sveobuhvatna filmska priča o Vukovaru, u kojoj uz sudionike događanja, dakle osobe koje su izravno sudjelovale u toj vukovarskoj tragičnoj priči, imamo po prvi put i neke dokumentarne filmske snimke koji će biti sastavni dio toga filma.“
Uz dokumentarni materijal o zbivanjima u Vukovaru, od prvih višestranačkih izbora devedesete do pokolja na Ovčari i nedavno završenog beogradskog suđenja počiniteljima tog zločina, govori više od sedamdeset sudionika vukovarske tragedije, s jedne i druge strane:
„Naravno, mi ovdje nismo željeli raditi nikakvu ekvidistanciju, niti relativizirati ono što se u Vukovaru dogodilo. Naprosto, bila je želja da se čuje i ono što se događalo na drugoj strani, dakle da se čuju akteri, oni koji su sudjelovali u napadu na Vukovar, da se čuje koji su bili njihovi motivi da to čine. Čini mi se da smo uspjeli napraviti jedan vrlo pošten film o Vukovaru i po mojoj ocjeni – možda je malo neskromno da kao jedan od autora filma to kažem – to je do sada najsveobuhvatnija priča o ratnim stradanjima Vukovara.“
Povjerenik hrvatske vlade za Vukovar Marin Vidić Bili, sjeća se prvih
naoružavanja:
„Hrvati tamo koje poznajem nisu vični oružju, a počeli su prodavati konje i traktore da kupe oružje, to je bio znak dešavanja nečega. „
Beogradski režiser Janko Baljak kaže da je sugovornike na srpskoj strani
bilo puno teže dobiti:
„Naročito u Srbiji gde je gotovo ceo politički i vojni vrh odgovoran za dešavanja na tom prostoru i sada je pred Haškim tribunalom. Teško je naći sagovornike, čak i one koji nisu završili u zatvoru, jer se svi boje moguće reperkusije. Naročito je teško bilo nakon objavljivanja kasete iz Srebrenice, koju je Nataša Kandić na velika vrata izbacila ovde u javnost i koja je izazvala veliki šok u Srbiji. Tada su praktično i neki sagovornici, dobrovoljci i paravojni komandanti, odbili, a prethodno su bili pristali, da učestvuju u filmu. Znači, dnevno-političke prilike nam nisu išle na ruku, ali mislim da smo se izuzetno dobro izborili sa čitavom situacijom i da će film biti pravi pogodak.“
Zahvaljujući naporima beogradskog dijela ekipe, u dokumentarcu „Vukovar – posljednji rez“, bit će po prvi put objavljeni i neki nemontirani filmski materijali Televizije Beograd, te sačuvane snimke iz tog doba iz srbijanskih vojnih arhiva:
„Imamo i neke ekskluzivne stvari, koje do sada uopšte nisu ni viđene – vojne snimke koje sam ja ovde uspeo da izvučem baš prilikom predaje Vukovara, sam taj sastanak oko predaje Vukovara i neku arhivu koja do sada stvarno još nije viđena. Mislim da će i taj deo oko Ovčare i oko tih majki, pošto smo mi pratili ovde i suđenje i presudu, one su dolazile ovde i puno smo sa njima razgovarali, beogradski deo ekipe, takođe biti uzbudljiv i potresan.“
Osječki novinar Drago Hedl:
„Bit će zanimljivih snimaka. Recimo jedan dokumentarni zapis u kojem se vidi doktorica Bosanac kako, nakon ulaska JNA i srpskih paravojnih formacija, odlazi na pregovore i usput koristi priliku da pronađe svoju majku. U tom ratnom kaosu i trenutku jednog sveopćeg rasula koje je vladalo na ulicama Vukovara, panično traži svoju majku i nalazi je. Zatim ćemo vidjeti zanimljive snimke iz vukovarske bolnice, po prvi put objavljene, kako je jedna ogromna avionska bomba od 250 kilograma probila kompletan krov bolnice i završila u suterenu, i pokušaj osoblja bolnice da tu bombu, nekakvim priručnim kolicima, izvuče i ukloni, kako ne bi došlo do eksplozije i stradavanja ranjenika koji su u to vrijeme bili u bolnici. Ima tu još niz zanimljivih situacija, vezanih uz predaju Mitnice, vezanih uz pregovore koji su vođeni između generala Pavkovića i zapovjednika obrane Vukovara, Karaule i Komšića i tako dalje. Dakle, jako puno će biti snimaka koji će po prvi put biti prikazani u tom filmu.“
Režiser Janko Baljak: „I nakon toliko godina, o Vukovaru se može govoriti kao o civilizacijskom slomu – jedno bezumlje i užas“:
„Puno vremena sam proveo u tom gradu, sada, nakon svega ovoga, snimajući sagovornike i prizore koji su nam bili zanimljivi. U Vukovaru se još uvek oseća, bez obzira što se grad obnavlja, to neko metaforičko prisustvo smrti. To je poraz jedne katastrofalne politike, u kojoj su jedni odgovorni, drugi takođe na svoj način, ali mislim da su obični ljudi, građani, najveći gubitnici svega toga. Pa čak i oni koji su nastavili da žive u Vukovaru i koji su se vratili u Vukovar, osećaju teret svega toga što se dogodilo. I nemam uopšte pravi odgovor na to koliko će vremena morati da prođe da taj grad jednostavno bude ono što je bio 1990. godine – jedan od najlepših i najbogatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji.“
To je autentična priča koja se možda neće svima svidjeti jer ima i drugu stranu, ali priča koja nema i drugu stranu nije do kraja ispričana, kaže novinar „Feral Tribuna“ i jedan od autora najnovijeg dokumentarca o Vukovaru Drago Hedl:
„Radi se o filmu ,Vukovar – posljednji rez‘ u produkciji Televizije B92, koji je sniman gotovo godinu dana, najvećim dijelom u Vukovaru i na drugim lokacijama u Hrvatskoj i u Srbiji. To je praktički prvi pokušaj da se napravi jedna sveobuhvatna filmska priča o Vukovaru, u kojoj uz sudionike događanja, dakle osobe koje su izravno sudjelovale u toj vukovarskoj tragičnoj priči, imamo po prvi put i neke dokumentarne filmske snimke koji će biti sastavni dio toga filma.“
Uz dokumentarni materijal o zbivanjima u Vukovaru, od prvih višestranačkih izbora devedesete do pokolja na Ovčari i nedavno završenog beogradskog suđenja počiniteljima tog zločina, govori više od sedamdeset sudionika vukovarske tragedije, s jedne i druge strane:
„Naravno, mi ovdje nismo željeli raditi nikakvu ekvidistanciju, niti relativizirati ono što se u Vukovaru dogodilo. Naprosto, bila je želja da se čuje i ono što se događalo na drugoj strani, dakle da se čuju akteri, oni koji su sudjelovali u napadu na Vukovar, da se čuje koji su bili njihovi motivi da to čine. Čini mi se da smo uspjeli napraviti jedan vrlo pošten film o Vukovaru i po mojoj ocjeni – možda je malo neskromno da kao jedan od autora filma to kažem – to je do sada najsveobuhvatnija priča o ratnim stradanjima Vukovara.“
Povjerenik hrvatske vlade za Vukovar Marin Vidić Bili, sjeća se prvih
naoružavanja:
„Hrvati tamo koje poznajem nisu vični oružju, a počeli su prodavati konje i traktore da kupe oružje, to je bio znak dešavanja nečega. „
Beogradski režiser Janko Baljak kaže da je sugovornike na srpskoj strani
bilo puno teže dobiti:
„Naročito u Srbiji gde je gotovo ceo politički i vojni vrh odgovoran za dešavanja na tom prostoru i sada je pred Haškim tribunalom. Teško je naći sagovornike, čak i one koji nisu završili u zatvoru, jer se svi boje moguće reperkusije. Naročito je teško bilo nakon objavljivanja kasete iz Srebrenice, koju je Nataša Kandić na velika vrata izbacila ovde u javnost i koja je izazvala veliki šok u Srbiji. Tada su praktično i neki sagovornici, dobrovoljci i paravojni komandanti, odbili, a prethodno su bili pristali, da učestvuju u filmu. Znači, dnevno-političke prilike nam nisu išle na ruku, ali mislim da smo se izuzetno dobro izborili sa čitavom situacijom i da će film biti pravi pogodak.“
Zahvaljujući naporima beogradskog dijela ekipe, u dokumentarcu „Vukovar – posljednji rez“, bit će po prvi put objavljeni i neki nemontirani filmski materijali Televizije Beograd, te sačuvane snimke iz tog doba iz srbijanskih vojnih arhiva:
„Imamo i neke ekskluzivne stvari, koje do sada uopšte nisu ni viđene – vojne snimke koje sam ja ovde uspeo da izvučem baš prilikom predaje Vukovara, sam taj sastanak oko predaje Vukovara i neku arhivu koja do sada stvarno još nije viđena. Mislim da će i taj deo oko Ovčare i oko tih majki, pošto smo mi pratili ovde i suđenje i presudu, one su dolazile ovde i puno smo sa njima razgovarali, beogradski deo ekipe, takođe biti uzbudljiv i potresan.“
Osječki novinar Drago Hedl:
„Bit će zanimljivih snimaka. Recimo jedan dokumentarni zapis u kojem se vidi doktorica Bosanac kako, nakon ulaska JNA i srpskih paravojnih formacija, odlazi na pregovore i usput koristi priliku da pronađe svoju majku. U tom ratnom kaosu i trenutku jednog sveopćeg rasula koje je vladalo na ulicama Vukovara, panično traži svoju majku i nalazi je. Zatim ćemo vidjeti zanimljive snimke iz vukovarske bolnice, po prvi put objavljene, kako je jedna ogromna avionska bomba od 250 kilograma probila kompletan krov bolnice i završila u suterenu, i pokušaj osoblja bolnice da tu bombu, nekakvim priručnim kolicima, izvuče i ukloni, kako ne bi došlo do eksplozije i stradavanja ranjenika koji su u to vrijeme bili u bolnici. Ima tu još niz zanimljivih situacija, vezanih uz predaju Mitnice, vezanih uz pregovore koji su vođeni između generala Pavkovića i zapovjednika obrane Vukovara, Karaule i Komšića i tako dalje. Dakle, jako puno će biti snimaka koji će po prvi put biti prikazani u tom filmu.“
Režiser Janko Baljak: „I nakon toliko godina, o Vukovaru se može govoriti kao o civilizacijskom slomu – jedno bezumlje i užas“:
„Puno vremena sam proveo u tom gradu, sada, nakon svega ovoga, snimajući sagovornike i prizore koji su nam bili zanimljivi. U Vukovaru se još uvek oseća, bez obzira što se grad obnavlja, to neko metaforičko prisustvo smrti. To je poraz jedne katastrofalne politike, u kojoj su jedni odgovorni, drugi takođe na svoj način, ali mislim da su obični ljudi, građani, najveći gubitnici svega toga. Pa čak i oni koji su nastavili da žive u Vukovaru i koji su se vratili u Vukovar, osećaju teret svega toga što se dogodilo. I nemam uopšte pravi odgovor na to koliko će vremena morati da prođe da taj grad jednostavno bude ono što je bio 1990. godine – jedan od najlepših i najbogatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji.“
