Eric Gordy, stručnjak za jugoistočnu Evropu sa Univerzitetskog koledža u Londonu, objašnjava za našu Facebook stranicu "Zašto?" zbog čega umjerene i građanske stranke ne mogu napraviti značajniji rezultat na izborima u Bosni i Hercegovini.
Beskrajna kampanja
Nacionalističke stranke su još od 1991. vodile stabilnu, dosljednu i beskrajnu kampanju kako bi raspirile egzistencijalne strahove, stvorile percepcioju o drugom kao neprijatelju koji prijeti i pojačale osjetljivost na nacionalne simbole etničkog pripadanja i identiteta. Prelazak ove kampanje sa nasilja na simboličku konfrontacijuje nije ostavio posljedice na njhovu sposobnost čuvanja konsenzusa.
Promjenljiva opozicija
Nije se pojavila dosljedna i prepoznatljiva koji bi ponudila alretnativni diskurs I viziju koja bi se kogla povezati sa institucionalnom bazom i koja bi mogla potrajati. Stranke su bile kratkog vijeka, u najboljme slučaju, a njihova orjentacija ne dosljedna.
Dominacija klijentilizma
Razlog zašto ljudi glasaju za jednu stranku ne sadrži uvijek i politički element, i sadrži manje političkih elemenata u uslovima kada se programi većine stranaka ne razlikuju. Većina političkih stranaka u Bosni i Hercegovini se može opisati tako da postoje samo radi dobrobiti njihovih političkih hijerarhija i radi osiguravanja njihove sposobnosti da ostvare ovu dobrobit omogućavajući materijalnu korist (posao, pristup javnim ugovorima i službama) drugim članovima i pristalicama. U političkom okruženju u kojem nema sadržaja, nema motivacije za glasanje za bilo koju partiju koja nije u prilici da obezbijedi ovu korist.
Opadajuća privlačnost građanske politike
Nenacionalne stranke imaju bazu među urbanom srednjom klasom. Ovo je mala baza iz više razloga: urbana populacije je mala i mali broj ljudi u urbanim sredinama može živjeti nezavisno od državnih institucija. Zbog toga što su ekonosmke mogućnosti smanjene i pristup njima vrlo sužen, ljudi koji su ciljna grupa za ove stranke sve češće žive izvan zemlje.
Politizirane institucije i otuđena javnost
Protesti 2014. godine kao i plenumski pokret stavljaju do znanja da su ljudi itekako svjesni karaktera političkog i društvenog sistema kao i njegove nesposobnosti da donese političku promjenu. Veliki i rastući broj ljudi bira da ovo izrazi izlaskom iz sistema. Ne glasaju za stranke koje se zovu nacionalnim. Ne glasaju za stranke koje se zovu građanskim. Ne glasaju uopšte, jer ne vide nikakvu mogućnost pozitivnog ishoda iz političkog sistema koji postoji funkcioniše samo radi sebe.
