Dostupni linkovi

logo-print

Rafting na Tari: Problem sivog tržišta i nelojalne konkurencije


Rijeka Tara

Rijeka Tara

Iako su konačno normirani propisi za rafting Tarom, domaći organizatori najpopularnijeg izletničkog programa na sjeveru kažu da i dalje kubure sa sivim tržištem i nelojalnom konkurencijom iz Bosne i Hercegovine. Dvije države koje dijele rijeku, ne dijele i slične propise u ovoj oblasti, što utiče ne samo na pozitivnu konkurentnost već i bezbjednost onih koji se odluče na splavarenje Suzom Evrope.

Ovog ljeta su medju najpopularnijim destinacijama na sjeveru Durmitor i njegova Tara. Najdubljim kanjonom u Evropi ove sezone je splavarilo više od deset hiljada turista, kaže direktor NP Durmitor Tomo Pajović. “Ono što je zanimljivo ove godine je sve veće interesovanje raftera za duži boravak u nacionalnom parku, pa će samo u našem planinskom domu u kanjonu Tare do kraja sezone boraviti oko hiljadu gostiju”.

Organizatori raftinga Tarom kažu da je ovog ljeta učinjen pomak u standardizaciji opreme za splavarenje i bezbjednosti turista. Baćko Blagojević, jedan od dugogodišnjih organizatora raftinga, kaže da sada svi čamci moraju biti registrovani i imati polise osiguranja, čime su u prednosti nad konkurencijom sa bosansko-hercegovačke strane rijeke.

“Polako se uvodi red i što se tiče bezbjednosti i standardizovanja opreme, pa odskačemo kvalitetom i opremom od bosansko-hercegovačke konkurencije jer moramo proći odobrenja sigirononsne plovidbe u Tivtu, pa lučke kapetanije u Baru, potom u Virplazaru dobijamo saobraćajne knjižice za čamce. Tako da se sada zna red, do ove godine je sve bilo zbrda-zdola”.

Rafting sa doručkom i ručkom košta 35 EUR ukoliko do Durmitora dolazite u sopstvenom aranžmanu, no agencijska organizacija može biti i nekoliko puta skuplja. Prema riječima Blagojevića, u cijenu raftnga je uračunata boravišna taksa, doručak i ručak sa menijem ”ispod sača”, kao i prevoz organizatora do starta raftinga u Brštanovici, osamnaest kilometara uzvodno.

Tarom se svakog ljeta spuštaju ljubitelji rijeke iz cijelog svijeta, no i ove godine su medju njima najbrojniji Francuzi. Među strancima koje srećemo na septembarskom raftingu je Parižanka koja već treći put dolazi na Taru zbog raftinga i hajkinga, porodica iz Ukrajine koja boravi u durmitorskom kampu, kao i Ruskinja koja je od boravka u Budvi izdvojila dva dana za rafting jer voli adrenalinske sportove. I svi dijele oduševljenje ljepotom drugog najdubljeg kanjona na svijetu.

No, organizacija raftinga ima i svoju neveselu stranu jer i dalje cvjeta njegovo sivo tržište i nelojalna konkurencija. Iako obale rijeke Tare dijele Crna Gora i Bosna i Hercegovina, dvije države ne dijele i slične propise kada je riječ o uslovima organizacije izletničkih programa na rijeci. A to može ugroziti bezbjednost najpopularnijeg izleta na sjeveru, kaže Baćko Blagojević.

”Imamo problem jer na dijelu kojim duž 20 kilometara graničimo sa Bosnom i Hercegovinom, naše komšije mogu organizovati rafting preko rafting klubova. To znači da oni ne moraju imati standardizovanu opremu, niti polise osiguranja, niti registracije čamaca, nemaju dažbine ili obaveze prema državi, i samim tim mogu imati i manju cijenu raftinga.

A mnogi ljudi koji krenu na rafting, ne znaju đe idu: ne zanju da li skiperi imaju licence, da li su čamci licencirani. Na primjer, oni mogu koristiti čamce male privrede, dok mi imamo uvozne čamce napravljene za ekstremne sportve brzih voda. Tako da laik uglavnom bira jeftiniju ponudu, ne misleći da je time možda ugrozio sopstvenu sigurnost. Ovo je problem koji vučemo dugi niz godna, ali mi ga ne možemo riješiti – to je problem koji trebaju riješiti više instance.”

  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG