Reprezentacija BiH spremna za "istorijski" meč protiv Portugala

U petak navečer na stadionu Bilino Polje u Zenici fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine sa izabranom vrstom Portugala igra prvu utakmicu baraža za odlazak na završnicu Evropskog prvenstva koje se naredne godine održava u Ukrajini i Poljskoj.

Radi se o najvažnijoj utakmici bh. selekcije, susretu koji je, ne bez razloga, odavna proglašen istorijskim. Zato se oko takmičarskog duela dviju sportskih ekipa plete bezbroj nefudbalskih priča i događaja, prosipa ogromna količina emocija, nagađanja, laičkih predviđanja i sujevjernih projekcija.

Kako god - Zenica se naježila od sladostrašća, a Sarajevo puca od muke. Na Fecebooku duhovite, ali ne i posve neutemeljene, ponude tipa „mijenjam kartu u Zenici, za stan u Sarajevu“.

Nacija, izuzmu li se oni koji se pojedoše što su Slovenci isprašili Srbiju, ili oni kojima je od zeničkog bliži onaj istambulski stadion, potpuno na nogama. Od ranih jutarnjih sati, već spremni za invaziju na (o)srednju Bosnu, glavnim gradom brekću oktanski zmajevi, okićeni zastavama. Onim sa evropskim zvijezdama i onim sa srednjovjekovnim ljiljanima.

„Volim te Bosno“. Tu je, valjda, negdje i Hercegovina, ali kvari ritam. I to neko ne uzima kao dodatni bluz. Pobjeda nad Portugacima ublažila bi i svaku normalnu potrebu za bluzom, računajući i onu u vezi sa dosadnim autostopiranjem pokraj evropske magistrale.

Otići na Evropsko prvenstvo daleko je važniji posao od ulaska u rigidnu Evropsku uniju. Ili mu ga nekako dođe isto. Ako već ne može drugačije, to će valjda biti dokaz kako nam je u toj Evropi i mjesto i kako nam samo nečija zlovolja stoji na putu.

Plemenske poglavice, dođite na Bilino Polje i sve vam je oprošteno.

Ovaj dan, zapravo, postoji tek kao logistička podrška nadolazećoj noći. Noći slavlja, svi se nadaju. Jer, Džeko i drugovi mogu i protiv najboljih, a Sušić je, kažu, pripremio pobjedničku taktiku koja će Ronalda i ronaldiće baciti nauznak.

Snovi se ostvaruju na javi

Dva-tri razlike, pa onda s pjesmom put atlantske obale. Naravno, među ovim turbo optimistima su i mala drhtureća navijačka srdašca koja razbijaju strah. Znaju koliko je moćan tandem Ronaldo-Nani, kakva je surova prijetnja onaj goropadni Pepe.

Mada i mi konja za trku imamo, valja pomoći, pa se zenički narod iz peta trudi da Portugalcima pokažu gdje su zapravo zagazili. Da im potvrde kako su nekih dana imali pravo kad su od evropskih foruma tražili zaštitu od boravka na Bilinom Polju.

Kao, nama valja, a njima ne valja travnjak. Nama valja, a njima ne valja hotel „Zenica“. Pa kad vam ne valja, malo ćemo vas buditi da ga što bolje upoznate.

Uglavnom, svi su zadovoljni, pomalo i sretni, što portugalska tužba UEFA-inoj komisiji nije prošla, pa će se igrati gdje nama više odgovara. Ta je činjenica barem malo rastopila led oko srca, a u vezi sa mogućim vjetrom u leđa Ronaldu i drugovima.

Narod naprosto klikće. Izvojevana je prva pobjeda. Onaj izbrijani policajac iz Engleske, zato i jeste policajac, neće dozvoliti da nam podvaljuju. Nekim izmišljenim kartonom ili navučenim penalom. Malo koncentracije i malo sreće, i na konju smo.

Uostalom, tvrde oni koji su jutros prolazili autoputem pored Zenice, na Ronaldovom licu već se vidi strah, koljena mu drhture pošto su ga na sarajevskom aerodromu i u Zenici dočekali povici „Mesi, Mesi“. Pepe je poblijedio, jer je jutros gledao snimke Džekinih posljednjih igara.

Selektor Bento hvata se za glavu što je, zbog vlastite rastresitosti, u Čelziju zaboravio onog Bosingvu. Pa, šta se onda imaju nadati?

San, svim i svačim frustriranog malog bosanskog čovjeka, teče u najblistavijim bojama svemirskog spektra. Ako mu išta treba, onda je to radost, mirođija koju tako rijetko konzumira na ovom neveselom pedlju zemlje.

Ali, postoje i oni što znaju da se mogu ostvariti isključivo snovi uz koje se ostaje budan. Budan i beskrajno koncentrisan i predan. Safet Sušić, njegovi pomoćnici i čitav stručni stab, Komitet za normalizaciju fudbala na čelu sa Ivicom Osimom, te fudbaleri. Oni posebno.