Wim Wenders, njemački režiser, dramaturg, producent i fotograf, nesumnjivo je najveće ime ovogodišnjeg 17. Sarajevo Film Festivala. Autor je više od 30 filmova za koje je primio višestruke nagrade i priznanja.
Njegovo posljednje ostvarenje „Pina“ je dugometražni dokumenarac snimljen 3D-tehnikom o čuvenoj njemačkoj koreografkinji Philippine Pini Bausch, vjerovatno najvećoj umjetnici i inovatorki u savremenom plesu, koja je 2009. godine preminula od raka.
„Vjerujem u trodimenzionalne filmove zato što smatram da istinski potencijal 3D filma još uvijek nije u potpunosti ostvaren. Pregledao sam mnoge blockbustere u ovom formatu i veoma su interesantni, ali ako ih njihovi autori uskoro ne počnu prikazivati više relevantnijim, odnosno bez pretjeranih specijalih efekata, onda ta ostvarenja nisu od neke koristi“, kaže Wenders.
Film je snimljen sa plesnim ansamblom Tanztheater Wuppertal Pina Bausch. Ostvarenje prati plesače izvan pozorišta, u grad i okolinu industrijskog grada Wuppertala, mjesta koje je preko 35 godina bilo jezgro kreativnog života Pine Bausch.
„Tokom snimanja filma ''Pina'', osjetio sam da ulazim u potpuno novo područje. Imao sam ideju filma ali nisam znao kojim jezikom da ga prenesem na platno. Stoga mi se 3D film učinio kao jedna mogućnost koja se u konačnici pokazala kao idealno rješenje. Čak je i velika srodnost između 3D-a i plesa. Trodimenzionalna tehnika ne samo da izvuče ono najbolje iz plesa, nego i na plesu možete najbolje iskoristiti 3D-tehniku.“
Malo riječi potrebno za film
Pina je bila vrsna umjetnica, ali izuzetno skromna na riječima. Vjerovala je da su pokret i govor tijela njeni istinski mediji, pojašnjava Wenders.
„Pina je doista mnogo govorila ali nije imala potrebu da previše pojašnjava i tumači. I kada je davala intervjue često bi osjećala da je time ''izdala'' vlastiti rad. Stoga nije voljela davati intrevjue. Smatrala je da je sve što je imala kazati rekla govorom svojih plesača, odnosno govorom tijela. Takvo razmišljanje uticalo je kasnije i na mene. Iako sam želio snimiti film bez riječi, ipak sam ubacio malo govora. Veliko je otkriće kad spoznate koliko je potrebno malo riječi da biste snimili film“.
Ove godine Wim Wenders je bio izabran da u 2013. snimi čuvenu tetralogiju njemačkog kompozitora i reformatora opere - Richarda Wagnera „Der Ring des Nibelungen“ (Prsten Nibelunga) koristeći 3D-tehniku. No, projekat je propao, pojašnjava Wenders za Radio Slobodna Evropa:
„Naposlijetku sam saznao da ipak neću moći snimiti Wagnerovu tetralogiju, jer su drugome dali pravo na snimanje. Stoga će opera biti snimljena na normalan način - dvodimenzionalno, kao što se danas i snimaju žive izvedbe opera. Nije uredu da, ako već godinama radite kao režiser, neko drugi ''dobije'' pravo da to snimi.“
Film „Pina“ premijerno je prikazan na ovogodišnjem 61. međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu izvan konkurencije. Publika 17. Sarajevo Film Festivala imat će priliku u ponedjeljak pogledati to ostvarenje.
„Film je veoma emotivan i vjerujem da će direktno naći put do srca sarajevske publike“, zaključuje Wenders.
Njegovo posljednje ostvarenje „Pina“ je dugometražni dokumenarac snimljen 3D-tehnikom o čuvenoj njemačkoj koreografkinji Philippine Pini Bausch, vjerovatno najvećoj umjetnici i inovatorki u savremenom plesu, koja je 2009. godine preminula od raka.
„Vjerujem u trodimenzionalne filmove zato što smatram da istinski potencijal 3D filma još uvijek nije u potpunosti ostvaren. Pregledao sam mnoge blockbustere u ovom formatu i veoma su interesantni, ali ako ih njihovi autori uskoro ne počnu prikazivati više relevantnijim, odnosno bez pretjeranih specijalih efekata, onda ta ostvarenja nisu od neke koristi“, kaže Wenders.
Film je snimljen sa plesnim ansamblom Tanztheater Wuppertal Pina Bausch. Ostvarenje prati plesače izvan pozorišta, u grad i okolinu industrijskog grada Wuppertala, mjesta koje je preko 35 godina bilo jezgro kreativnog života Pine Bausch.
„Tokom snimanja filma ''Pina'', osjetio sam da ulazim u potpuno novo područje. Imao sam ideju filma ali nisam znao kojim jezikom da ga prenesem na platno. Stoga mi se 3D film učinio kao jedna mogućnost koja se u konačnici pokazala kao idealno rješenje. Čak je i velika srodnost između 3D-a i plesa. Trodimenzionalna tehnika ne samo da izvuče ono najbolje iz plesa, nego i na plesu možete najbolje iskoristiti 3D-tehniku.“
Malo riječi potrebno za film
Pina je bila vrsna umjetnica, ali izuzetno skromna na riječima. Vjerovala je da su pokret i govor tijela njeni istinski mediji, pojašnjava Wenders.
Veliko je otkriće kad spoznate koliko je potrebno malo riječi da biste snimili film.
„Pina je doista mnogo govorila ali nije imala potrebu da previše pojašnjava i tumači. I kada je davala intervjue često bi osjećala da je time ''izdala'' vlastiti rad. Stoga nije voljela davati intrevjue. Smatrala je da je sve što je imala kazati rekla govorom svojih plesača, odnosno govorom tijela. Takvo razmišljanje uticalo je kasnije i na mene. Iako sam želio snimiti film bez riječi, ipak sam ubacio malo govora. Veliko je otkriće kad spoznate koliko je potrebno malo riječi da biste snimili film“.
Ove godine Wim Wenders je bio izabran da u 2013. snimi čuvenu tetralogiju njemačkog kompozitora i reformatora opere - Richarda Wagnera „Der Ring des Nibelungen“ (Prsten Nibelunga) koristeći 3D-tehniku. No, projekat je propao, pojašnjava Wenders za Radio Slobodna Evropa:
„Naposlijetku sam saznao da ipak neću moći snimiti Wagnerovu tetralogiju, jer su drugome dali pravo na snimanje. Stoga će opera biti snimljena na normalan način - dvodimenzionalno, kao što se danas i snimaju žive izvedbe opera. Nije uredu da, ako već godinama radite kao režiser, neko drugi ''dobije'' pravo da to snimi.“
Film „Pina“ premijerno je prikazan na ovogodišnjem 61. međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu izvan konkurencije. Publika 17. Sarajevo Film Festivala imat će priliku u ponedjeljak pogledati to ostvarenje.
„Film je veoma emotivan i vjerujem da će direktno naći put do srca sarajevske publike“, zaključuje Wenders.
