Četvrtak, 23. oktobar/listopad 2014, 22:37 CET

Iz mog ugla / Govoreći bosanski

Kurspahić: Država „u slobodnom vremenu“

Džon Keri
Džon Keri
Ovog petka – 1. februara 2013. godine – Hilary Clinton će predati dužnost američkog državnog sekretara dosadašnjem demokratskom senatoru iz države Massachusetts Džonu Keriju (John Kerry). Od subote će, kako je vlastito iskustvo s napuštanjem te dužnosti opisala jedna od njenih prethodnica Madeleine Albright, jutarnje novine čitati na potpuno nov način.

„To je istina“, rekla je o tome gospođa Clinton u svom posljednjem intervjuu kao šefica američke diplomatije za emisiju „Nightline“ televizijske mreže ABC. „Povodom bilo kakvog izvještaja (u medijima) sve vrijeme sam osjećala odgovornost, pitala svoje saradnike šta ćemo uraditi povodom toga – kako se to desilo, šta znate o tome, a sada to više neću raditi iako ću još razmišljati o tome“.

Povodom okončanja četverogodišnjeg mandata, u kojem je na putovanjima provela 401 dan i posjetila 112 zemalja – više nego ijedan državni sekretar prije nje – Hilary Clinton je nebrojeno puta odgovarala i na pitanje hoće li se 2016. godine kandidovati za predsjednicu. Odgovorila je kako „već četiri godine nije u politici“ i kako o tome nikakve odluke nije donijela.

To je detalj u kojem je primopredaja dužnosti u Stejt departmentu poučna i za bosansko političko iskustvo ako u njemu, u paradi sujeta i samima sebi dovoljnih karaktera, uopšte ima neko na iole značajnijem položaju ko misli da bi se iz svjetskog iskustva moglo i moralo ponešto i naučiti.

Koliko je, recimo, opaska jedne od najdinamičnijih ličnosti savremene Amerike kako „već četiri godine nije u politici“ u najdubljem kontrastu s iskustvima aktuelnog bosanskohercegovačkog šefa diplomatije: on je ujedno i predsjednik partije i, bar po onome što javnost dnevno saznaje o njegovim aktivnostima, često je zauzetiji partijskim nego državnim poslovima.

Umjesto potpunog posvećivanja odgovornom poslu vođenja bosanskohercegovačke diplomatije, u funkciji ostvarivanja projekta euroatlantskih integracija, ministar je kao stranački vođa dio putujućeg cirkusa političkih „šestorki“ ili „četvorki“ koje se evo već treću godinu nakon izbora 2010. godine iscrpljuju u međustranačkim otimačinama za funkcije. Pri tome je opstanak na vlasti, pa i na funkciji ministra spoljnih poslova, značajniji od svih velikih političkih principa i predmet je trgovine u kojoj se politički savezi sklapaju po pijačnom principu „najbolje ponude“.

Hilari KlintonHilari Klinton
x
Hilari Klinton
Hilari Klinton
Ta upućenost na partiju kao izvor moći i održavanja na vlasti ne počinje, naravno, od sadašnjeg ministra spoljnih poslova: partije i njihove koalicije, u kojima se nerijetko žrtvuju principi za postizanje matematičke većine i po cijenu potpunog zastoja državnih poslova i ispunjavanja međunarodnih obaveza – što u Bosni i Hercegovini traje od aprila 2006. godine – u tom izvitoperenju demokratije uzdižu se iznad državnih poslova i nerijetko ih sasvim paralizuju.

Čak i kada politički prvaci, poput najnovijeg ministra bezbjednosti, u javnosti nastupaju s obećanjem „podrške nezavisnom pravosuđu i policiji“ – iako u funkcionirajućoj demokratiji te institucije ne trebaju ničiju podršku ili tutorstvo: njihova nezavisnost je najuzvišeniji ustavni princip, nije teško iza tog pozivanja na visoke principe vidjeti kako ministar i pravosuđu i policiji dnevno stavlja do znanja šta očekuje od njih. Tako njegov list, za čiju se naklonost od ulaska u politiku borio i očito izborio, u dnevnoj proizvodnji optužbi protiv „ratnoprofiterske i državne mafije“ ide i tako daleko da otvoreno poručuje novimenovanom ministru policije šta od njega očekuje u obračunu s kompanijama i poslovnim ljudima na ministrovoj „crnoj listi“: od njega se traže „istrage za neplaćanje poreza i koncesije, otimanje kompanija, nelegalnu prodaju bh. imovine u inozemstvu i niz drugih krivičnih djela“.

Osim, što dolazeći sa stranica lista koji izražava volju i prioritete ministra, predstavljaju oblik vaninstitucionalnog uticaja na pravosuđe i policiju, ovakve kampanje u medijima ne mogu zamijeniti odgovoran posao dokumentovanja, gonjenja i kažnjavanja različitih oblika kriminala u čemu ne može biti unaprijed pošteđenih. A za takvo šta potrebne su institucije koje uživaju stvarnu nezavisnost a ne tek „podršku“ ministara koji su svuda u svijetu demokratije prolazni.

Očito je naravno kako nije baš umjesno porediti funkcionisanje državnih institucija najmoćnije i jedne od najslabijih, uz to i postkonfliktne države, ali u toj tački – odvajanja partijskih i državnih poslova – valja ako ništa više uočiti bitnu razliku: u Americi politički prvaci izabrani ili imenovani na javne funkcije ne učestvuju u dnevnim aktivnostima svojih partija.

Taj posao, između dva izborna ciklusa, vode - svako za svoju stranku - Demokratski nacionalni komitet i Republikanski nacionalni komitet i njihova je odgovornost vođenje partije, utvrđivanje i promocija njene platforme i sakupljanje novca i podrška stranačkim kandidatima na izborima. Predsjednik, senatori i kongresmeni, državni sekretar i drugi ministri imaju ozbiljnijeg državnog posla i, kako to ovih dana govori odlazeća šefica diplomatije, „ne bave se politikom“.

Kemal Kurspahić

Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Monetarista
05.02.2013 04:34
Prosto me ne cudi da g. Kurspahic nalazi kritiku u postupcima vladajuce koalicije, a zaboravlja na SDA i njihovo partijsko glasilo koje se zove Oslobodjenje? Narod je svoje predstavnike demokratski izabrao, i sad je red da politicke protivnike demokratski hapsi? Pa zar nije tako bilo za komunista i za Alije, pa zasto sada da mijenjamo ustaljena demokratska pravila?

Ime: fred Grad: usa
01.02.2013 19:46
Gospodine Kurspahicu, poredjenje bosanskohercegovackih politicara sa prominentnim perjanicama zapadne demokratske
politicke inteligencije je kao porediti polupismene kriminalce sa clanovima svedske akademije nauka. Da bi neko dosao u poziciju da se takmici za nekakvu iole vazniju funkciju mora imati iza sebe sve atribute, u mnogim i razlicitim aktivnostima, uspjesnog, cijenjenog, priznatog I nadasve materijalno obezbjedjenog covjeka, koji nece, ako slucajno ne bude izabran, preturati po kontejnerima da prezivi.
Kod nas se u politiku ide, u pocetku, da bi se stekle odredjene privilegije i mogucnost brzog bogacenja. (pogledajte imovinske kartone najvecih domacih politickih uglednika prije i poslije dolaska na vlast), a poslije, da bi se u vlasti ostalo po svaku cijenu. Ako odes iz vlasti opet si niko i nista. Ni u rodjenoj kuci te vise niko ne "zarezuje".
Trenuti minister vanjskih poslova je imao i znanja i zvanja i mogucnosti da solidno zivi od vlastitog rada. Sada se bogati na tudjem znoju. Tihica ni oas u Brodu nije ima za sta ujesti a dolaskom na cello osrednje stranke se poceo razbacivati kao da ima nepresusno vrelo nafte negdje u Kuvajtu. Gospodin
Ceric je postao jedna od najuticajnijih osoba u svijetu (nije valjda sireci bosnjacku verziju islamske culture (Ah, meraka u veceri rane,....). O Covicima i Dodicima ne vrijedi ni trositi rijeci. Vise su stekli za nekoliko godina nego svi ostali hrvati i srbi koje politicki predvode. U svijetu kad hoces da imas psa gledas mu porijeklo. Kod nas razbojnici, psihicki neuravnotezene ili u najmanju ruku problematicne osobe imaju sirom otvorena vrata ka politickom uspjehu. Kod nas "kaplani" postaju ministry, vec u pripravnickim jaslicama, ako ih "tihici" guraju.
Odgovor

Ime: Doc Grad: Sydney
02.02.2013 08:52
Gospodin Kurspahic nam svaki puta daje jasnu 'rentgensku' sliku politicke scene u BiH i gotovo nikad ne pogrijesi u dijagnozi. A u medicinskim krugovima kazu da je prava dijagnoza vec pola terapije. Iz samog naslova ovog teksta da se zakljuciti sta je on htio reci, a gosp. Fred je 'citanje ovog snimka' potkrijepio i imenima. Potpuno se slazem da trebamo otvoreno upirati prstom u krivce ovakve bolesti u nasoj zemlji i odstraniti sve faktore koji truju bolesnikov organizam. Uvjeren sam da mi imamo efikasan 'baktericid' kako u maticnoj domovini tako i u dijaspori da ZAJEDNO dodjemo do adekvatne terapije.
Istroseni 'nacionalni tronozac' se mora iznijeti 'na izbacaj' i cijelu kucu ocistiti od truhlog namjestaja jer nam je on uveliko smeta.
Posebno se moramo potruditi da proizvedemo dobar 'pesticid za deratizaciju ogromnog administrativnog nakota' da nam sve ukucane ne pretvore u degenerativno drustvo.
Ja rado citam tekstove g. Kurspahica u njegovoj kolumni na RFE kao i pojedinih komentatora u istoj, jer citateljima, ustvari, otvaraju prostor i daju mogucnost za konstruktivne komentare i prijedloge kako izaci iz ovog i ovakvog stanja.
Dejtonski mirovni sporazum (ugovor) je donesen prije vec vise od 17 godina s osnovnim ciljem da zaustavi rat, ubijanje i dalju agresiju na suverenu RBiH. Neki su taj 'ugovor' shvatili kao ustav drzave iako taj nije prosao ni parlamentarnu proceduri niti je cak ikad preveden sa engleskog jezika. Taj nakaradni i neefikasni 'Dejtonski ustav' je primjer ustava koji se ne moze primijeniti ni u jednoj drzavi u svijetu. Tvorac tog sporazuma, pokojni Holbruk, je jos za zivota izjavio da je pogrijesio sto je MZ zaustavila pohod ARBiH na Banja Luku za oslobadjanje zemlje od agresora.
Poznato nam je, uostalom, ko su potpisnici tog sporazuma (medju njima i predsjednici agresorskih drzava dok predsjednik napadnute drzave nije imao ni saglasnost svog predsjednistva) sto jasno govori ko nam je stvarao drzavu koju sada imamo na papiru. Mene uopce ne iznenadjuje cinjenica zasto ova drzava ne funkcionira kao normalna s obzirom ko ju je pravio i za koga je pravljena sto se ocituje u danasnjoj politickoj garnituri, koja evo vec vise od 20 godina radi na destrukciji, tj. unistavanju drzave zarad svojih licnih interesa i nista vise. I ovu garnituru treba na 'izbacaj' jer dvije decenije nisu uradili gotovo nista pozitivno.
Narocito, i to pod hitno, treba na izbacaj "vladajucu sestorku, ili cetvorku, ili bilo koju '-orku" da nam domovinu ne odvedu u dalju degeneraciju i nestanak. Ovaj forum se i vodi u namjeri da dajemo svoje konstruktivne prijedloge kako prevazici krizne trenutke u ocuvanju nase drzave koja datira jos iz doba Kulina Bana. Ja predlazem da se donese MEMORANDUM O VRACANJU GRADJANSKOG USTAVA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE, koji je nelegalno suspendiran Dejtonskim mirovnim sporazumom / ugovorom i potom, na temelju tog vazeceg ustava, raditi 'Reformu ustava drzave' prilagodjavajuci ga evropskim i svjetskim standardima. Mislim da u tome imamo i volje i snage i pameti da napravimo modernu drzavu RBiH.