Jasna Jozelić ekspertica je za religiju iz Norveškog centra za ljudska prava. Na međunarodnom skupu o važnosti religija za Europu što ga je u Zagrebu organizirala Hrvatska dominikanska provincija govorila je o temi “Religijske dimenzije etničkih identiteta, trenutačni pregovori o nacionalnosti i politički inženjering”, na primjeru Bosne i Hercegovine, otkuda je podrijetlom. U razgovoru za Radio Slobodna Evropa izdvojili smo najvažnije naglaske.
„Religiozna pripadnost također se, nažalost, koristi u stvaranju identiteta, i tu najveću ulogu imaju tri najveće religije – katolicizam, pravoslavlje i islam“, kaže za naš radio Jasna Jozelić iz Norveškog centra za ljudska prava.
„Da bismo imali neki dijalog, sve tri religije bi trebalo da uđu u sebe i da vide sve greške koje su napravljene tokom rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu. Vi imate pojedine katoličke svećenike, pravoslavne popove i imame koji su direktno podržavali ratna događanja, direktno su podržavali nacionalizam i stajali iza toga, i to je vrlo problematično i opasno. Religije mogu odigrati veliku i značajnu ulogu u građenju dijaloga da bi ponudili ljudima mir i neku slobodu – da su u stanju da kažu tko su i šta su, ali u isto vrijeme da to ne bude negiranje i stvaranje stereotipa prema drugim grupama. Mi to na žalost nemamo. Mi imamo religiozne institucije koje podržavaju i miješaju se u politiku. Primjer za to je u Mostaru – križ na Humu. Oprostite, ali, po mom mišljenju, to zaista nema puno veze s religijom. To je čisto politiziranje religiozne simbolike.“
Više različitih vjera ne mora priječiti formiranje jednog bosansko-hercegovačkog identiteta, poručuje naša sugovornica.
„Ja ne vidim da religiozna pluralnost – neki to zovu kulturalna ili etnička pluralnost, ali ja se tu ne slažem – isključuje postojanje zajedničkog identiteta, ni u kom slučaju. Jer, znate, nisu svi katolici Hrvati, niti su svi pravoslavci Srbi, niti su svi muslimani Bošnjaci, jer bi po takvom ključu u Italiji svi katolici bili Talijani. Religiozna pripadnost, afilijacija, ne bi nas trebala dijeliti. To je lični izbor, to je naše kulturno nasljedstvo, to je naše porodično nasljedstvo, ali to ne isključuje postojanje zajedničkog identiteta. A kada spominjemo naš zajednički identitet – svi zaboravljamo da u Bosni i Hercegovini svi narodi, religiozne grupe, ako hoćete – nacionalne grupe, etniče grupe – dijelimo zajedničko kulturno, istorijsko, geografsko i teritorijalno nasljeđe. I jezičko nasljeđe! Prema tome, to bi nam trebala biti polazna točka. Naša pluralnost – to je naša snaga, naša pluralnost – to je naš identitet.“
Po ocjeni naše sugovornice, politička situacija u Bosni i Hercegovini gora je sada nego neposredno nakon završetka rata. Kako to promijeniti?
„Mi jednostavno moramo osnažiti državu Bosnu i Hercegovinu,moramo osnažiti državne institucije. Ne možemo imati 55 ministarstava, 105 ministara, to jednostavno isisava svu snagu iz državnog aparata. To je za mene neki prvi korak, a drugo – vidjeti da li su individualna prava svakog građanina na mjestu. Onda možemo govoriti o grupnim pravima itd., ali u svakom slučaju mi moramo dozvoliti svakom pojedincu da stvara svoj identitet.“
