Dostupni linkovi

Fuks: Izbeglice nisu uljezi


Ralf Fuks
Ralf Fuks

Ako ne budemo gledali na stotine hiljade nevoljnika koji žele da dođu u Evropu zbog bolje budućnosti kao na ljudska bića koja žele da ostvare bazična prava – već kao neprijateljski nastrojene uljeze – to će onda biti izdaja principa na kojima počiva EU, kazao je za RSE Ralf Fuks (Fücks), predsednik Fondacije „Hajnrih Bel“, nekadašnji aktivista nemačkih Zelenih, tokom "Foruma 2000" u Pragu.

Kada je reč o krizi u Ukrajini, Fuks smatra zbog negativnih efekata zapadnih sankcija na rusku ekonomiju, deo elite u Moskvi počinje da razmišlja o izlaznoj strategiji. Istovremeno, „postoji rizik od podela u EU zbog pritiska pojedinih krugova – pre svega poslovnih – koji žele da se vrate uobičajenim odnosima sa Rusijom (bussines as usual)“.

Predsednik Fondacije “Hajnrih Bel” smatra da priznanje Kosova neće biti preduslov za ulazak Srbije u EU, “već ishodište tog procesa“.

Test kredibiliteta EU

RSE: EU se suočava sa velikim prilivom izbeglica. Međutim, članice Unije različito reaguju. Tako mađarski premijer Orban smatra da je reč o dugoročnom problemu koji može dovesti čak i do promene demografske strukture na starom kontinentu. Ostale nove članice iz Istočne Evrope, koje su u prošlosti računale na pomoć Zapada, takođe reaguju uzdržano pa čak i ksenofobično. S druge strane, Nemačka je spremna da primi nekoliko stotina hiljada izbeglica, mada je i ona pojačala kontrolu na granici sa Austrijom. Mnogi smatraju da Evropa nije reagovala na „evropski“ način, odnosno u skladu sa vrednostima koje čine srž projekta EU.

Fuks: Ova izbeglička kriza je test sposobnosti EU, odnosno njenih članica da jedinstveno reaguju na dramatičnu situaciju. To je do sada neviđeni izazov ali koji se mogao predvideti. Naime, rat u Siriji traje četiri godine i, na neki način, zanemareno je da je u susednim zemljama – pre svega Turskoj, Libanu i Jordanu – utočište pronašlo 4-5 miliona izbeglica, čiji su se životni uslovi pogoršali. Pre svega nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu, zatim mogućnost školovanja dece kao i zapošljovanja.

Rat u Siriji traje četiri godine i zanemareno je da je u susednim zemljama – Turskoj, Libanu i Jordanu – utočište pronašlo 4-5 miliona izbeglica, čiji su se životni uslovi pogoršali.

Tako da nije previše iznenađujuće to što se danas dešava. Većina izbeglica je izgubilo nadu da će moći da se vrate u svoju zemlju u dogledno vreme.

Stoga, ovo nije samo test sposobnosti EU da deluje jedinstveno pokazujući solidarnost, već i njenog kredibiliteta, odnosno vrednosti na kojima počiva, pre svega ljudskih prava i dostojanstva.

Ako ne budemo gledali na stotine hiljade nevoljnika koji žele da dođu u Evropu zbog bolje budućnosti kao na ljudska bića koja žele da ostvare bazična prava – već kao neprijateljski nastrojene uljeze – to će onda biti izdaja osnovnih principa EU. Naravno, nema brzih rešenja i jednostavnih odgovora na ovaj složen izazov.

Treba da tražimo rešenje u rasponu od kontrole granica i legalnog ulaska za izbeglice koje su ugrožene i imaju pravo da traže azil u skladu sa Ženevskom konvencijom.

RSE: To će očito biti dugoročan problem. Da li će nasuprot ksenofobičnim reakcijama ipak prevladati nemački pristup?

Fuks: Nemačka je donela hrabru odluku nakon što su na hiljade izbeglica bespomoćno čekali na železničkoj stanini u Budimpešti ili pokušavajući da pešice stignu do Austrije.

Odluka Nemačka da u takvim okolnostima primi veliki broj izbeglica ima ogromne posledice po evropski režim granica. Međutim, Nemačka ne može sama da se nosi sa ovim problemom.

Pojedini nemački gradovi su preplavljeni izbeglicama, njihovi kapaciteti su popunjeni i oni ne mogu da prime više ikoga. Uprkos tome, sve institucije i građani su i dalje veoma otvoreni i pomažu izbeglicama. Međutim, nakon ovog prvog talasa solidarnosti potrebno je političko rešenje za izbegličku krizu a ono je moguće jedino na nivou Evropske Unije.

Potreban je sistem kvota koja bi se pravično rasporedile na osnovu ekonomske snage svake od članica Unije, zatim broja stanovnika. Moramo da učinimo mnogo više kao EU da se pobolja položaj izbeglica u kampovima na Bliskom istoku. To je ključno.

Treba uspostaviti režim tako da izbeglice mogu da se prijave za legalan ulazak u EU već u kampovima u Turskoj, Libanu, Jordanu, možda Libiji.

Takođe, trebalo bi uspostaviti režim po kome bi izbeglice mogle da se prijave za legalan ulazak u EU već u kampovima u Turskoj, Libanu, Jordanu, možda Libiji. Dakle, potrebna je prva linija za registraciju kako bi se odlučilo ko može da uđe u Evropu pre nego što stignu do njenih granica.

Rizik od podela unutar EU zbog sankcija Rusiji

RSE: Situacija u Ukrajini je trenutno u senci izbegličke krize. Međutim, problemi u ovoj zemlji nisu rešeni i može se govoriti o nekoj vrsti zamrznutog sukoba. Zapad je uveo ekonomske sankcije Rusiji, koje svakako pogađaju njenu ekonomiju. Međutim, stiče se utisak da ruski predsednik Vladimir Putin nije previše impresioniran kaznenim merama SAD i EU. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da i dalje uživa ogromnu podršku domaće javnosti.

Fuks: Nisam siguran da je Putin ostao ravnodušan nakon uvođenja sankcija. Ruska finansijska elita počinje da uviđa da domaća ekonomija plaća sve veću cenu zbog vojne agresije na Ukrajinu. Pri tom Moskva vodi sveobuhvatni „hibridni“ rat protiv Kijeva, koristeći vojne, ekonomske instrumente, zatim propagandu koja je usmerena ne samo prema Ukrajini već i međunarodnom javnom mnjenju.

Ralf Fuks u razgovoru sa Draganom Štavljaninom
Ralf Fuks u razgovoru sa Draganom Štavljaninom

Međutim, zbog zapadnih sankcija u kombinaciji sa padom cena nafte i ostalih sirovina na svetskom tržištu, ruska ekonomija je dospela u veoma kritičnu situaciju. Smatram da je u najmanju ruku deo ruske elite svestan ovog problema i počinje da razmišlja o izlaznoj strategiji. S druge strane, jasno je da bi demokratska i ekonomski uspešna Ukrajina bila izuzetan izazov za Putina, odnosno rizik za njegovu poziciju u samoj Rusiji.

U ovom trenutku nije jasno da li bi Kremlj prihvatio kompromis koji bi podrazumevao poštovanje suvereniteta Ukrajine, uključujući njeno pravo da bira u koje međunarodne saveze želi da uđe, ili i dalje nastoji da podeli EU i oslobodi se sankcija bez značajnijih ustupaka.

Naime, postoji rizik od podela u EU zbog pritiska pojedinih krugova – pre svega poslovnih – koji žele da se vrate uobičajenim odnosima sa Rusijom (bussines as usual).

RSE: To znači da postoji rizik od podela unutar EU?

Fuks: Da.

RSE: Da li je reč o podeli po toj biznis liniji ili se radi i o nacionalnim?

Fuks: Po obe linije.

RSE: Da li je reč pre svega o nemačkim poslovnim krugovima za koje je Rusija veliko tržište.

Fuks: Da, pre svega nemačka naftna kao i industrija gasa, zatim hemijska, proizvođači automobila, mašina – svi oni imaju velike poslovne interese u Rusiji i vrše pritisak na vladu u Berlinu da ukine sankcije Moskvi i normalizuje odnose sa njom. Međutim, kancelarka Merkel insistira da to nije moguće zbog stanja u Ukrajini, ruske okupacije ne samo Krima već i suštinske kontrole regiona Donbasa. Dakle, bez suštinske promene politike Kremlja ne mislim da je moguće povratak na uobičajene odnose Rusije i Nemačke.

Nemačka naftna kao i industrija gasa, zatim hemijska, proizvođači automobila, mašina – svi oni imaju velike poslovne interese u Rusiji i vrše pritisak na vladu u Berlinu da ukine sankcije Moskvi.

S druge strane, treba da imamo u vidu da sankcije u ovom trenutku politički idu u prilog Putinovom režimu jer ih koristi kao izgovor za sve domaće probleme.

RSE: Da pritisne medije, političke oponente. Tako je činio i Miloševićev režim u izolovanoj Srbiji 1990-ih zbog sankcija UN. Kaznene mere međunarodne zajednice protiv zvaničnog Beograda su uvedene 1992, a Milošević je otišao sa vlasti tek osam godina kasnije. Pri tom je Srbija isuviše mala u poređenju sa Rusijom. To znači da Putin ima još mnogo resursa na raspolaganju i manevarskog prostora.

Fuks: To je tačno. Možda treba da prihvatimo da nema prečica, odnosno brzih rešenja za ukrajinsku krizu. Potrebna nam je istrajnost i dugoročna politika u cilju obuzdavanja ekspanzionističkih težnji Rusije i, istovremeno, jačanja Ukrajine u smislu pomoći u reformisanju javne uprave, uspostavljanja vladavine prava i privlačenja stranih investicija.

RSE: Nema sumnje da zapadne sankcije teško pogađaju rusku ekonomiju. Njen društveni proizvod je pao za nekoliko procenata. Međutim, teško se može očekivati da će Putin povući sličan potez kao Gorbačov sredinom 1980-ih koji je odustao od trke u naoružanju zbog teškog stanja sovjetske ekonomije i, u celini, demontirao dotadašnji model socijalizma. Možda će Putin pokušati da potraži rešenje u federalizaciji Ukrajine.

Fuks: To je veoma klizav teren. Zalaganje Moskve za federalizaciju imalo bi kao ishodište sličnu situaciju kao u Bosni i Hercegovini sa dva entiteta i kantonalizacijom. To bi vodilo slabljenju Ukrajine kao države, odnosno njenih federalnih institucija.

Zalaganje Moskve za federalizaciju imalo bi kao ishodište sličnu situaciju kao u BiH sa dva entiteta i kantonalizacijom.

To nije prihvatljivo, ali treba podržati decentralizaciju tako što bi se ojačala lokalna samouprava, odnosno opštine i gradovi dobili veće političke nadležnosti i finansijske resurse. Dakle, jačanje demokratije na lokalnom nivou je apsolutno nužno.

Na kraju krajeva, za mene je prihvatljivo da Donbas dobije specijalni status ali samo do nivoa koji podrazumeva da postoji jedinstvena spoljna politika, policija i kontrola granica. To znači da Donbas ne bi bio ruski protektorat, već sastavni deo Ukrajine.

RSE: To teoretski zvuči jasno, ali je u praksi veoma teško primeniti.

Fuks: Slažem se.

RSE: O ulozi Nemačke u Evropi. Najpre o njenim odnosima sa Rusijom koji su, bez obzira na dva svetska rata, uvek bili posebni. Čak se govori i o osovini Berlin-Moskva prema kojoj, navodno, postoji podozrenje pre svega u SAD. Uprkos zapadnim sankcijama, u toku su pripreme za veliki projekat „Severni tok 2“, zbog čega su neke zemlje, poput Poljske, veoma ljute na Berlin.

Fuks: Zbog zaobilaženja ukrajinskog koridora kao glavnog za transport ruskog gasa do Evrope. Kada je reč o poziciji Nemačke prema Rusiji, zavisi od toga sa kim razgovarate.

Smatram da je kancelarka Merkel do sada uspevala da uradi izvanredan posao. Održala je na okupu EU kada je reč o stavu prema Rusiji: sankcije su na snazi ali su otvoreni diplomatski kanali prema Moskvi. Ona je u stalnom dijalogu sa Putinom, kao i ministar inostranih poslova Štanmajer sa ruskim kolegom Lavrovom.

RSE: Da li je njegov pristup drugačiji?

Fuks: Neznatno, ali ne bih želeo da spekulišem. Zvanično postoji jedna politika Berlina prema Moskvi.

RSE: Da li Štanmajer možda sledi Šrederov pristup, pa su mnogi zbog njegovih bliskih odnosa sa Putinom upozorili na opasnost od „šrederizacije“ Evrope?

Fuks: Ne, ne bih stavio Štanmajera u istu političku ravan sa Šrederom, ali on možda spada u onaj krug nemačkih političara koji se tradicionalno zalaže za politiku smanjenja tenzija u odnosima sa Moskvom, mislim pre svega na pristup socijaldemokrata tokom 1970-ih i 1980-ih godina prema tadašnjem Sovjetskom Savezu.

Ne slažem se sa ocenom da je uzrok sadašnje krize u Ukrajini i oko nje nastojanje Zapada da izoluje Rusiju.

Mislim da se ideja da će bliskija saradnja i popuštanje Rusiji podstaći demokratske reforme u njoj i učiniti je prijateljski nastrojenim susedom – na kraju pokazala iluzornom. Učinjeno je dosta gestova dobre volje prema Moskvi u cilju podsticanja saradnje i njene integracije u međunarodne institucije, kao što su zajednička evropska energetska politika, podrša prijemu Rusije u Svetsku trgovinsku organizaciju, uspostavljanje Saveta NATO-Rusija, kao i saradnje i razmene u mnogim oblastima.

Ne slažem se sa ocenom da je uzrok sadašnje krize u Ukrajini i oko nje nastojanje Zapada da izoluje Rusiju.

Međutim, Zapad mora da pronađe način kako da se suoči i sarađuje sa Moskvom ne samo zbog njenog velikog remetilačkog potencijala. Da, iako nije izgradila konstruktivne saveze i modernizovala svoju ekonomiju, ipak Rusija ima velike resurse kojima može da dovodi u pitanje postojeće međunarodne odnose, za destrukciju, da isprovocira ograničeni rat, da igra na kartu podela unutar EU ili u sada na Bliskokm istoku.

Rusija ima velike resurse za destrukciju, da isprovocira ograničeni rat, da igra na kartu podela unutar EU ili u sada na Bliskom istoku.

Sadašnjim angažmanom u Siriji Moskva poručuje: „Hej, ne možete nas ignorisati. Mi smo globalna sila i morate uzeti u obzir naše interese“. To je u izvesnoj meri tačno, ali ne po svaku cenu.

Dakle, Zapad mora da pronađe balans između uključivanja Rusije i njenog obuzdavanja.

Nemačka da bude solidarnija prema Grčkoj

RSE: Uloga Nemačke je ključna i u ekonomskoj krizi koja pogađa evrozonu. Od nje se očekuje da spasava članice koje su na ivici bankrota. Međutim, insistiranje Berlina da ove zemlje, pre svega Grčka, sprovedu žestoke mere štednje kao uslov za pomoć, izaziva kritike širom starog kontinenta. Mnogi smatraju da je to pogrešna politika i da treba podsticati potrošnju. Istovremeno, tvrdi se da je pozicija Nemačke nekorektna jer je ona najviše profitirala od uvođenja monetarne unije zato što je evrozona najveće tržište za njen izvoz.

Fuks: Tačno je da Nemačka ima velike koristi od monetarne unije i evropskih integracija u celini. Kao što ste rekli, Evropa je najvažnije tržište za nemački izvoz. Zajedničko evropsko tržište rada omogućilo je Nemačkoj da privuče kvalifikovanu radnu snagu iz ostalih članica Unije. Dakle, Berlin definitino ne plaća samo račun već ima i koristi.

Evropa je najvažnije tržište za nemački izvoz. Dakle, Berlin definitino ne plaća samo račun već ima i koristi.

Voleo bih kada bi Nemačka pokazala više empatije i solidarnosti sa evropskim zemljama koje su u krizi, imajući u vidu da je, na primer, stopa nezaposlenosti među mladima u Grčkoj, Španiji i Italiji dostigla čak 50 odsto. Dakle, nužan je balansiran pristup sa merama štednje, fiskalnom disciplinom, sa jedne strane, i investicijama, sa druge.

Balkan u EU za 10-tak godina

RSE: Na kraju o situaciji na Balkanu koja je i dalje krhka uprkos izvesnim pomacima, pre svega u pregovorima Beograda i Prištine. Srbija se nada da će ove godine započeti pregovore otvaranjem pojedinih poglavlja. Istovremeno, prema mnogim procenama, Srbija će se suočiti na kraju tog puta pre ulaska u EU sa uslovom da prizna Kosovo, na čemu bi pre svega insistirala Nemačka.

Fuks: To su veoma složena pitanja. Smatram najpre da priznanje Kosova ne bi trebalo da bude preduslov za ulazak Srbije u EU, već ishodište tog procesa.

RSE: To je Vaš stav, ali kakva će biti pozicija zvaničnog Berlina u trenutku kada Srbija bude pred ulaskom u EU?

Fuks: Ne, ne mislim da će Nemačka podići ulog tako visoko prema zemljama kandidatima, odnosno u slučaju Srbije tražiti zvanično priznanje Kosova. Generalno govoreći, iskustvo u poslednjih 20-tak godina pokazuje da suštinske promene moraju doći iznutra. To znači da EU ne može da uradi posao domaćih političkih elita odnosno da zameni političku volju u zemljama aspirantima da se istinski transformišu tako da postanu demokratska, moderna evropska društva.

Iskustvo u poslednjih 20-tak godina pokazuje da suštinske promene moraju doći iznutra. To znači da EU ne može da uradi posao domaćih političkih elita.

Takođe, treba imati u vidu da je to dug proces, jer je premoderna i predemokratska politička kultura duboko ukorenjena u ovim društvima. Stoga je nužno da EU postavlja jasne zahteve ali i daje podsticaje.

RSE: Kažete da promene moraju doći pre svega unutar zemalja kandidata. Međutim, situacija na Balkanu je veoma krhka i tamošnje države nisu u stanju da same sprovedu reforme. Tenzije oko obeležavanja 20-te godišnjice genocida u Srebrenici i operacije Oluja u Hrvatskoj, pokazuju kako se lako ustalasaju nacionalističke strasti što je prepreka istinskim promenama.

Fuks: U takvim situacija EU mora da reaguje mnogo odlučnije i da se ne ustručava u kritici nacionalističke retorike. Istovremeno, Unija treba da i dalje pomaže civilno društvo, omogućava stipendije, kulturnu razmenu i ostale program kao način da se podstiče razvoj demokratije.

RSE: Kada ste govorili o Ukrajini, ukazali ste da ne bi bilo dobro da se ponovi primer podela u BiH. Dakle, i 20 godina nakon rata ona je nefunkcionalna država. Prema mnogim ocenama, EU stalno pooštrava kriterijume –zbog zamora od proširenja a i negativnog iskustva preranim prijemom Bugarske i Rumunije kao i podeljenog Kipra. Stoga se strahuje da ako balkanske zemlje predugo ostanu izvan EU, postoji rizik od nestabilnosti u ovoj regiji.

Fuks: Ne mislim da je EU postavila preoštre kriterijume, pre svega prema BiH. Naprotiv, možda je Brisel prerano prihvatio aranžman sa nacionalističkim partijama i liderima, sledeći logiku dejtosnskog sistema koji već na ustavnom nivou u osnovi problema, jer je stvorio politički sistem koji počiva na etničkom principu.

Ne mislim da je EU postavila preoštre kriterijume, pre svega prema BiH. Naprotiv, možda je Brisel prerano prihvatio aranžman sa nacionalističkim partijama i liderima.

Smatram da EU treba da omogući podsticaje balkanskim zemljama, pre svega mlađim generacijama, za profesionalno usavršavanje, stipendije – omogućavajući im ne samo osećaj već i iskustvo da ih Evropa zaista želi.

RSE: Međutim, mladi koji dobiju priliku u EU uglavnom ne žele da se vrate na Balkan zbog nepostojanja perspektive.

Fuks: Svakako nije rešenje da većina mladih i stručnih ljudi napuste Balkan, naročito na dugoročno.

RSE: U svakom slučaju, političke elite iako se deklarišu da su za proevropske reforme, često u praksi ne postupaju baš demokratski. To je slučaj u svim zemaljama aspirantima sa Balkana.

Fuks: Da, ali ne bi trebalo da im dozvolimo da se lako izvuku i ne ispune obećanja i preuzete obaveze. Dakle, EU treba da stalno bude angažovana, vršeći pritisak na političku klasu i istovremno u dijalogu sa društvom.

RSE: Kada se može očekivati ulazak balkanskih zemalja u EU?

Fuks: Mislim da je to ostvarivo za 10-tak godina.

XS
SM
MD
LG