RSE: U Collegiumu artisticumu izloženo je 120 radova koji svjedoče o 60 godina plodnog stvaralačkog rada. Uz vaše ime se prvenstveno veže odrednica – kipar, skulptor, a na izložbi dominiraju crteži. Zašto je to tako?
Kućanski: Ovo je jedna od mogućih kolekcija koje sam napravio upravo za ovaj trenutak. Počeo sam raditi jako rano, još na omladinskoj pruzi 1947. godine, kad je od strane i likovne kritike i kolega, stasalih umjetnika, bio zapažen moj rad, pa su me pozvali da izlažem zajedno s njima.
RSE: Kad je prije četrdesetak godina jedan značajni likovni kritičar napisao da ste tvorac nogo izraza u savremenom jugoslovenskom kiparstvu, to se odnosilo na vaša istraživanja u drvetu. Vi ste se, međutim, stvaralački ogledali sa svim materijalima, u svim formama – od monumenta do malih formi. Danas još uvijek eksperimentišete, iznenađujete instalacijama… Odakle tolika stvaralačka radoznalost.
Kućanski: Život sam po sebi je čudo nad čudima. Ja sam se našao u tom čudu. Život počiva na različitostima. Ja sam u sebi nosio jednu nasušnu potrebu da delam i da eksperimentišem. To sam radio na planu, ne samo umjetnosti, nego i na planu uže specijalnosti iz hirurgije. Tako da je iza mene ostalo nekih pet inovativnih postupaka, koji se i dan danas koriste u oblasti oralne hirurgije.
RSE: Jednako kao što se bavite odnosima u prostoru, krotite svjetlo na vašim slikama, u najrazličitijim tehnikama.
Kućanski: Sticajem različitih okolnosti, a posebno činjenice da sam više bio pozivan i prozivan i na jugoslavenskom i na internacionalnom planu kad su u pitanju veće i značajnije izložbe, ostala je u značajnoj mjeri u drugom planu moja mogućnost da se izrazim crtežom. Tako da sam ovog puta imao namjeru da uz 60 godina umjetničkog rada prikažem, ne samo skulpture, nego i crteže. Tako da je izložba sastavljena od 80 crteža i 40 skulptura.
RSE: Osim crteža, slika, skulptura… iza vas je i poetska zbirka. Istovremeno ste naučni radnik u vrlo egzaktnim disciplinama – stomatologiji i medicini.
Kućanski: Kako su se za sve ovo vrijeme podnosila ovako različita opredjeljenja? Veliku ljubav sam osjećao i prema literaturi i poeziji, u koju me je, još u ranim godinama, uputila moja majka, koja je bila veoma obrazovana žena. Bila je, istina, učiteljica, ali što se tiče poznavanja stvari iz života, iz literature. Ona je za mene uvijek ostala alfa i omega. Ona me je uvela u literaturu i počeo sam da pišem poeziju, a usporedo sam se bavio kiparstvom i slikanjem. Sticajem okolnosti, i to vrlo ružnih, sam se počeo baviti i naukom. Htio sam studirati Akademiju likovnih umjetnosti, ali mi se desilo ono što se desilo i drugim stvaraocima – nisam bio primljen. Onda sam se odlučio da sam trasiram svoj put, da se ne služim nikakvim školama i u tom smislu sam se i razvijao. Upijao sam sve što sam mogao vidjeti i tražio sam potvrdu za ono što radim. Našao sam je pred kraj studija. Godine 1955-56. u Beogradu se održala velika izložba Henry Moorea. Tada sam imao priliku i da se upoznam sa velikim majstorom skulpture, najvećim u ovom našem vremenu. Taj susret mi je bio potvrda nekih ideja i pravaca u kojima sam se slobodno razvijao.
Kućanski naučnik i Boško umjetnik
RSE: Istodobno ste studirali stomatologiju, završili medicinski fakultet, osnovali Akademiju u Sarajevu, bili među prvim njenim predavačima, bili ste dekan Stomatološkog fakulteta… Očito da su se nadopunjavali Kućanski naučnik i Boško umjetnik.
Kućanski: Život je sam po sebi čudo nad čudima, magnetična pojava. Počiva na različitostima. U njemu ima mjesta za svakoga. Svako ima svoju muziku i svoju tišinu i u svakom se ovaj svijet drugačije odaziva. Tako se ovaj svijet u meni odazivao na dva plana. Jedan su bile medicinske nauke, gdje sam se vrlo rano orijentisao na istraživanja i napravio svoju doktorsku disertaciju veoma rano – u tridesetoj godini. Usporedo s tim je išao moj razvojni put na planu umjetnosti – skulpture i crteža. Napisao sam i tri zbirke poetskih tekstova. Međutim, desilo se to da sam poeziju, tokom vremena, na neki način morao eliminisati. Ali ta poetska nota ostala je prisutna u mojim radovima, što se može vidjeti iz metaforičnih naziva koje nose moje skulpture i crteži.
RSE: Jedan angažovani intelektualac je napisao – da je vaša izložba otvorena negdje u Beogradu ili Zagrebu, bio bi to veliki kulturni događaj. Njemu se, očigledno, kao meni uostalom, čini da prolazi relativno gluho.
Kućanski: Ja sam imao potrebu da se izražavam od svojih mladalačkih dana. Nastojao sam da se izrazim više zbog samog sebe nego zbog drugih.
RSE: Mene i dalje progoni dojam da je vaše stvaralaštvo bilo zaobilaženo, zapostavljano od kulturne javnosti i bezobrazno ignorisano od strane ovdašnje kritike.
Kućanski: Relativno ste u pravu. Moglo je biti posvećeno više pažnje, ali je isto tako moglo biti posvećeno i manje pažnje.
RSE: Ako neko ima 60 godina dugu karijeru, ako ima nekoliko desetaka izložbi na svim kontinentima, u svim kulturnim metropolama, ako je 30 godina akademik, osnivač fakulteta i akademija, onda bi njegova izložba morala biti, ne samo kulturni, nego i društveni događaj. Zaboravljamo karijatide, a gajimo neku čudnu faunu.
Kućanski: Ne bih ulazio u raspravu zašto i kako. To se tako jednostavno desilo. Ja nisam nešto posebno ni očekivao od života. Sve svoje slobodno vrijeme sam koristio za rad na planu skulpture, za račun nekih odmaranja, za račun nekih provoda i tako dalje. Svi moji provodi i sva moja odmaranja bila su uz razmišljanja. Ta muzika koja postoji u nama, ta muzika tišine, ona mi je omogućavala da, razmišljajući, dođem do nekih novih puteva i nekih novih ostvarenja koja su bila prihvaćena u svijetu, što me silno raduje.
RSE: Za kraj bih vas upitao o neposrednim inspiracijama, ambicijama, planovima…?
Kućanski: Inspirativni podsticaji mogu dolaziti sa različitih strana. Ideje koje se rađaju vidim kao ptice koje zalepršaju i treba ih loviti dok su u poletu. Ja to radim na način da jednostavno zabilježim neku od ideja na bilo kakvom komadiću papira i onda nastojim da to realizujem u toku slobodnog vremena. Tih ideja je bilo, i sad ih imam, bez obzira na godine i mislim da su relativno svježe, u odnosu na neka kretanja u svijetu kad je u pitanju umjetnost.
