Žrtve silovanja iz Vukovara prozivaju državu

Aktivistice Nezavisnog sindikata „Brodosplita“ dostavile su u četvrtak Državnom odvjetništvu oko preko 1700 pisama u kojima se traži da se konačno sankcionira silovanja žena nakon pada Vukovara u jesen 1991., ali i drugdje u ratu u Hrvatskoj.

Žrtve silovanja prozivaju državu da je 20 godina okretala glavu od tog – za mnoge – jednog od nastrašnijih ratnih zločina.

"Prvu svoju izjavu o silovanja dala sam u Zagrebu 1992. godine, nakon što sam u četvrtom mjesecu izašla iz Vukovara. Drugi izjavu sam dala u Crikvenici gdje sam bila kao prognanik, bila je krim-policija iz Rijeke. Treću izjavu sam dala 2001-ve kada sam se vratila u Vukovar, bio je iz krim-policije iz Vinkovaca. Četvrtu izjavu sam dala pred 4 godine u Županijskom sudu u Vukovaru... Od 1991-ve do dan-danas nitko ništa nije rekao ni pitao... Mnoge žene su se javljale, davale svoje izjave, međutim – od toga ništa...“

To su riječi Vukovarke Đurđice Pankas, koja je nakon pada Vukovara ujesen 1991 bila višestruko silovana od strane pripadnika srpske paravojske i JNA koji su nakon tromjesečnih borbi zauzeli grad.

Ona je bila jedna od stotina žena koje su doživjele tu sudbinu, bilo u samom Vukovaru gdje su Hrvatice odvođene u kuće čija su vrata uvijek morala biti otvorena, a na ogradi je bila zavezana bijela krpa kao signal da vojnici mogu ući i raditi što hoće, bilo u istražnom zatvoru u Beogradu gdje se dovodilo druge zatvorenike da siluju dovedene Vukovarke, bilo u logoru u Sremskoj Mitrovici.

Hrvatska država dvadeset je godina okretala glavu od nas, kaže druga žrtva masovnog silovanja, također Vukovarka Ružica Erdelji, prisjećajući se svoje golgote nakon ulaska srpske paravojske i JNA u grad:

„I to mladi dečki, jedan iza drugog! Sram ih bilo, pa kako im se nije gadilo... Kako su mogli takve stvari raditi?!? To je takvo poniženje za jednu ženu... Ali ja ponosno šetam Vukovarom! Vukovar je moj grad i ja neću pokleknuti. Ja ću se boriti do kraja, dok neka pravda ne izađe.“

Poticaj svjedočenjima

Nakon što je nedavno objavljena knjiga svjedočenja 14 žena žrtava masovnog silovanja u ratu autorice Marije Slišković, na dvadeset godina šutnje o silovanim ženama u ratu reagirale su žene iz Nezavisnog sindikata splitskog brodogradilišta koje su prikupile preko 1750 pisama potpore, i u četvrtak ta pisma dostavile Državnom odvjetništvu kako bi ih motivirale na akciju.

Blaženka Ercegović bila je među aktivisticama koje su donijele potpise.

„Ovo je na neki način bio i naš doprinos da se i žene žrtve silovanja ohrabre i vjerujemo da će im ovo biti poticaj da se otvore i daju svoja svjedočenja“, kaže Blaženka Ercegović.

U Državnom odvjetništvu kažu da imaju nekoliko desetaka slučajeva silovanja iz rata u raznim stadijima obrade.

„Nama je nužna suradnja samih žrtava. Naime, u većini slučajeva bez suradnje same žrtve, bez obzira koliko to bilo traumatično ili teško, nemoguće je pokrenuti kaznene postupke. Sve informacije i svi podaci koji do nas dolaze se istražuju a svi dokazi koriste za procesuiranje“, navodi zamjenica glavnog državnog odvjetnika Davorka Čolak.

Premalo je silovanja procesuirano, a i ono malo što je dobilo sudski epilog često nije bilo tretirano kao ratni zločin.

Prema podacima Centra za suočavanje s prošlošću Documenta koji je napravio analizu 17 predmeta sa 28 optuženih, 11 je postupaka pravomoćno zaključeno, tri su oslobađajuće i osam osuđujućih presuda.

Izrečene kazne bile su od 3 i po do 15 godina, iako zakon kaže da je najniža moguća kazna – 5 godina. Nakon najave da će sindikalne aktivistice donijeti pisma potpore silovanim ženama, Državno odvjetništvo je pozvalo žrtve ratnih silovanja da se jave i daju iskaze.