Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović povukla je politički odgovoran potez. U trenutku zaoštrene krize hrvatske Vlade, kada predstoji izglasavanje (ne)povjerenja prvom potpredsjedniku Tomislavu Karamarku, a glavni koalicijski partner, Most, se izjasnio protiv njega, šefica države pozvala je na nastavak – reforme školstva.
I ukazala, namjerno ili slučajno, na svu apsurdnost situacije u kojoj se zemlja našla.
Sveobuhvatna reforma obrazovnog sustava, tzv. kurikularna reforma, posljednji vlak za priključenje društvu znanja 21. stoljeća, blokirana je. Marginalne radikalne desne stranke iz vladajuće koalicije dovele su je u pitanje, a njezini kreatori su se povukli.
Zbog blokade reforme, o kojoj je ostvaren široki društveni konsenzus, pobunili su se deseci tisuća građana, za sada peticijom na internetu, a za koji dan i na masovnim prosvjedima širom Hrvatske. Građani su prepoznali što im je važno, a čelni ljudi izvršne vlasti se na to i ne osvrću jer su u međusobnom ratu. Šefica država dala je podršku do sada učinjenom i pozvala sve sudionike na nastavak rada.
Kurikularna reforma je samo jedan, i to doista važan, pokazatelj što se događa kada vlast ne funkcionira. Slično je i s drugim važnim pitanjima. Vlada na telefonskoj sjednici odlučuje o mogućoj prodaji najvećih državnih firmi, a kad dobije negativnu reakciju premijer izjavljuje da je to tek opcija. Ne donose se izuzetno važne strateške odluke o energetskoj politici.
Globalna svjetska gibanja na tom polju, uključujući i geostrateško nadigravanje na relaciji SAD-Rusija, dotiču i Hrvatsku. Rasprava je zapravo kuloarska, više u domeni teorija urote i spinova raznih zainteresiranih strana. Uz to je i opterećena skandalima poput sukoba interesa potpredsjednika Karamarka i poslovnih relacija njegove supruge s tvrtkama iz naftnog biznisa. I ostale najavljene reforme su na čekanju.
Eksperimentalna Vlada, kako je svi doživljavaju, vrti se u mjestu. U toj situaciji najracionalnije je reagirala javnost. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da opcija novih izbora ima uvjerljivo najviše pristaša. Kao i opredjeljenje da prvi potpredsjednik Vlade Karamarko treba otići.
Ali njegova stranka, za sada, ne misli tako. Na netom završenom Saboru HDZ-a Karamarko je dobio podršku. Ostavku ne namjerava dati, jer to, naravno po toj interpretaciji, dovodi u pitanje reforme. Očekuje da će preživjeti parlamentarno izglasavanje povjerenja koje će se zbiti za petnaestak dana. Nešto okrnjeni Most, uključivši i sve njegove ministre, ostaje pri stavu da Karamarko mora otići. Za sada pristaše smjenjivanja, koje je u Saboru pokrenuo oporbeni SDP, imaju tanku većinu. Krenula je HDZ-ova omiljena igra – ''nagovaranja'' zastupnika da im se priklone.
Javnost je zasuta kombinatorikom i mogućim raspletima. Oreškovićeva Vlada s Karamarkom - Most izlazi iz Vlade. Oreškovićeva Vlada bez Karamarka - neodrživa kombinacija. Osim ako se HDZ ne predomisli o podršci posrnulom šefu. HDZ-eova Vlada s novom parlamentarnom većinom – krajnje riskantna opcija u ovom trenutku i nemoguća misija.
Ukratko, bez obzira kako završila aktualna afera Tomislava Karamarka - prošao ili ne prošao glasanje o povjerenju - niti jedno rješenje više ne može stabilizirati Vladu. Tomislav Karamarko faktički je izgubio politički kredibilitet i teško ga može vratiti. Vlada je krenula nizbrdo, a da pravac još nije ni uhvatila.
Racionalno rješenje, novi izbori, vodeći političari još otklanjaju. Izgovor je očekivan - novi troškovi, gubljenje vremena, narušavanje kreditnog rejtinga zbog političke nestabilnosti. Troškovi i vrijeme ne mogu biti argument za vrhunski čin demokratskog društva - parlamentarne izbore.
Kreditni rejting, odnosno međunarodni položaj zemlje i politička stabilnost, s ovom Vladom, već su jako upitni.
Facebook Forum