Biste li radije zaposlili Hrvata ili Srbina?

"Da li bi na službeni put putovali u automobilu koji vozi Hrvat ili Srbin", "Biste li radije zaposlili Hrvata ili Srbina", ili "Koga biste prije poslužili, Hrvata ili Srbina", neka su od pitanja na koja su odgovarali učenici viših razreda osnovnih škola u Vukovaru. I dok tjednik Nacional donosi mišljenje nekih roditelja kako su takva pitanja neprimjerena i loše utječu na tamošnje međunacionalne prilike, autori ankete tvrde suprotno, pojašnjavajući kako takva istraživanja traže načine približavanja još uvijek jako udaljenih skupina u Vukovaru.

Nema nikakve uznemirenosti među Vukovarcima u povodu provedene ankete među učenicima viših razreda osnovnih škola koji su odgovarali na pitanja o slici tamošnjih međunacionalnih odnosa. To je najčešći odgovor kojeg smo danas dobili u tom gradu, nakon što se u medijima pojavila informacija da su pitanja iz ankete poput onih, izazvala napetosti u Vukovaru. Voditeljica projekta, dr. Dinka Čorkalo Biruški, s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pojašnjava da je riječ o nastavku istraživanja koje je u Vukovaru već provedeno prije šest godina.
"Ovaj projekt je prvi puta proveden u listopadu 2001., a početkom listopada ove godine ponovili smo isto istraživanje, s više-manje istim pitanjima. Naš je cilj pratiti što se događa u odnosima među djecom, naravno, prije svega u interetničkim odnosima. Istraživanje je usmjereno na koji način, u najboljem interesu djeteta, organizirati školovanje u Vukovaru, gdje djeca odvojeno pohađaju nastavu - po nastavnom programu na hrvatskom jeziku i po programu na srpskom jeziku".

Otklanjajući svaku mogućnost da bi pitanja iz ankete mogla stvoriti probleme u nacionalno osjetljivoj sredini kakva je vukovarska, voditeljica projekta Dinka Čorkalo Biruški, kaže da se o tom momentu itekako vodilo računa:

"Svjesni smo da je riječ o osjetljivim pitanjima, o pitanjima koja uvijek taknu kada se radi o istraživanjima u podijeljenim sredinama. Međutim, kao odgovorni istraživači o tom problemu moramo progovoriti, moramo ga sustavno istraživati i na njemu raditi. Cilj je istraživanja predložili najbolje strategije koje će pomoći približavanju još uvijek jako udaljenih skupina u Vukovaru".

Dijana Antunović Lazić, čije dijete pohađa osnovnu školu u Vukovaru, kaže kako u takvim anketama ne vidi ništa sporno:
"Budući da sam majka čije dijete ide u školu u Vukovaru, smatram da zbog provedene ankete ne bi bilo pametno praviti nikakvu paniku, jer nema spornih pitanja, a još manje spornih odgovora. Svi trebamo dati odgovore na pitanja u upitniku – i roditelji i djeca i prosvjetari koji rade i koji su uključeni u proces obrazovanja naše djece".
S Dijanom Antunović Lazić, čije dijete pohađa osnovnu školu u Vukovaru, slaže se i ravnatelj Osnovne škole "Nikola Andrić" u Vukovaru, Željko Kovačević. On tvrdi kako u njegovoj školi, gdje je anketa također provedena, nije bilo primjedbi ni učenika, ni njihovih roditelja, ni nastavnika.
"Mogu govoriti samo za svoju školu, a to je bivša IV. osnovna škola – a neki dan smo je preimenovali u školu "Nikola Andrić" u Vukovaru – mogu dakle govoriti u ime mojih djelatnika i moje osobno ime, da nikakvih primjedbi nije bilo".

No, predsjednik Zajedničkog vijeća općina, Dragan Crnogorac, misli ponešto drugačije:
"Na ovu anketu može se gledati iz nekog drugog kuta. Većina ljudi koja ne poznaje ovdašnju situaciju može zaključili kako Srbi nisu dobar narod i da većina ljudi ima problema sa njima, a da ne kažem kako će sigurno pomislit da smo zajednica primitivnih, neciviliziranih i nemoralnih ljudi. Zato sam protiv takvih anketa, a i sama država bi se morala pozabaviti takvim pokušaja diskriminacije i obilježavanja svojih građana, koji već imaju određenih problema u zaštiti svojih ljudskih, moralnih i nacionalnih prava".
Istraživanje je bilo anonimno i obuhvatilo je više od 2.500 Vukovaraca, među njima i oko 800 djece viših razreda osnovnih škola. Uz učenike, upitnik s istim pitanjima popunjavali su i njihovi roditelji, te nastavnici i ravnatelji škola.