Tokom više od tri decenije "turkmenizacije" ruski jezik je bio drugorazredni u Turkmenistanu. Međutim i dalje je popularan izbor kao drugi jezik političkih elita i njihove djece, ali i za gledaoce TV programa.
Prije nekoliko godina, turkmenistanski zvaničnici bili su na rubu da izbace ruski jezik iz škola, iako je preživio neobjašnjivi pritisak vlade, upotreba jezika je masivno opala u urbanim centrima tokom protekle tri decenije u vremenu post-sovjetske nezavisnosti i danas je uglavnom svedena na zamjenske riječi kao što je "okno", što znači prozor na seoskim kućama.
Kolektivno poznavanje ruskog jezika u Turkmenistanu je manje nego u bilo kojoj drugoj centralnoazijskoj zemlji, prema navodima ruske agencije Rosotrudničestvo.
Piše: Chris Rickleton
U objavi na internetu na malom turkmenistanskom ogranku TikToka ranije u februaru, korisnica koja se predstavila kao pjevačica požalila se da je posramljena zbog toga kako je govorila ruski jezik tokom intervjua za nastup u restoranu u Ašgabatu, glavnom gradu Turkmenistana, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
"Menadžer kafića je govorio na ruskom, pa sam mu odgovorila na ruskom", napisala je pjevačica na platformi za razmjenu videa, prije nego što je opisala kako joj je menadžer postavio pitanje: "Tako loše govoriš ruski, jesi li sigurna da znaš da pjevaš?"
"Trebaju li svi pjevači da znaju ruski?", upitala je korisnica TikToka svoje pratioce, na turkmenskom jeziku.
"Mislim da je važno da poštujemo jedni druge, jer ne govorim (menadžeru) da bi osoba koja živi u Turkmenistanu trebala da zna turkmenski."
Video koji je objavila prikupio je gotovo 70.000 lajkova u jednom danu i privukao više od 500, uglavnom suosjećajnih, komentara.
Mnogi su bili uporni u tome da je to sramota samo menadžera restorana: Ako živite u Turkmenistanu, trebali biste govoriti turkmenski.
Kao što je to često slučaj s Turkmenistanom, detalje na kojima se temelji post pjevačice nije bilo moguće provjeriti.
Uprkos tome, masovan odjek ove objave ukazivao je na čvrstu istinu: i pored dramatičnog iščezavanja iz javnog života u Turkmenistanu, u prve tri decenije post-sovjetske nezavisnosti, ruski jezik još uvijek može biti izvor snobizma i povod za svađe.
Tokom februara Turkmenistanski servis Radija Slobodna Evropa u sedmičnom programu "Turkmeni svijeta" objavio je niz razgovora koji se bave trenutnim i istorijskim trendovima upotrebe ruskog jezika u zemlji koja je i dalje najautoritarnija i najizolovanija od svih 15 republika koje su postale nezavisne zemlje nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Ispostavlja se da, iako je Rusija definitivno "u padu" u zemlji koja je nakon nezavisnosti ubrzano provodila "turkmenizaciju", još nije sasvim otišla.
Velika pandemija i panika u školama na ruskom jeziku
Serdar Berdimuhamedov prvi put je posjetio Rusiju 10. juna 2022., manje od tri mjeseca nakon što je zamijenio svog oca Gurbangulija Berdimuhamedova na mjestu predsjednika Turkmenistana.
Ruski predsjednik Vladimir Putin tokom razgovora je zahvalio svom kolegi koji je posjetio Rusiju i na "brižnom odnosu zemlje prema ruskom jeziku i kulturi".
Putin je takođe provjerio ime rusko-turkmenistanske škole u Ašgabatu koja nosi ime pisca Aleksandra Puškina. Škola koristi ruski nastavni plan i program i popularno je odredište za djecu lokalne političke elite, prema navodima Turkmenistanskog servisa RSE.
Novi turkmenistanski lider predložio je nastavak saradnje u obrazovanju stvaranjem rusko-turkmenistanskog univerziteta, prijedlog koji je "naišao na puno razumijevanje i podršku (Putina)", navodi se u vijesti ruske novinske agencije TASS.
Ton tih razmjena bio je sasvim drugačiji od alarmantnih naslova u ruskim novinama na početku školske godine 2020., kada se činilo da ono što je preostalo od obrazovanja na ruskom jeziku u Turkmenistanu, ima izlaznu putanju.
Turkmenistanski servis RSE tada je izvijestio da je izdana naredba kojom se od zaposlenih u agencijama za provođenje zakona zahtijeva da svoju djecu prebace u škole na turkmenskom jeziku.
Roditelji u školama s ruskim školskim programom u glavnom gradu, u međuvremenu, izvještavaju o dramatičnom smanjenju časova nastave ruskog jezika i, u mnogim slučajevima, ukidanju svih časova ruskog jezika.
Turkmenistanska vlada nije uspjela da objasni situaciju i nije izdana službena naredba o ukidanju obrazovanja na ruskom jeziku u zemlji.
Ali mediji koji podržavaju Kremlj u Rusiji izvukli su vlastite zaključke.
"Bez ruskog jezika, Turkmenistan tone u srednji vijek", naglasio je jedan od tih medija, Vžgljad.
Članak u Vžgljadu citirao je prilično umjerenu izjavu o zabrinutosti ruske ambasade u Turkmenistanu, u kojoj se navodi kako su turkmenistanske vlasti obavijestile ambasadu da se razredi na ruskom jeziku zatvaraju zbog poteškoća u provođenju sanitarnih normi u tim razredima tokom pandemije izazvane korona virusom.
Ambasada je saopštila da je izrazila žaljenje zbog postupaka turkmenistanskih zvaničnika u kontekstu širenja ruskog jezika u Turkmenistanu i turkmenistanskog jezika u Rusiji.
Bilo zbog pritiska iz Moskve ili pritiska razočaranih roditelja čija djeca su se borila da se prilagode turkmenistanskom jeziku, škole s potpunom ili djelimičnom nastavom na ruskom jeziku, prebrodile su oluju.
Danas ih je još otvoreno na desetine, uglavnom u Ašgabatu. Štaviše, još uvijek su vrlo tražene.
Sužava se prostor za one koji govore ruski
Turkmenistanska vlada je intenzivno prmovisala dominaciju turkmenistanskog jezika od prvih godina nezavisnosti, a ruski je izgubio svoj status jezika međuetničke komunikacije 1992., godine u kojoj su novine na ruskom jeziku u Turkmenistanu molile svoje čitaoce da nauče turkmenski.
Sljedeće godine, emitovanje programa na ruskom na državnoj televiziji u Turkmenistanu srezano je na nekoliko sati dnevno, dok je državno radijsko emitovanje programa na ruskom u potpunosti prestalo do 2000. godine.
Etnički Rusi napustili su zemlju u desetinama, a zatim i stotinama hiljada, iako su naizgled namjerne birokratske prepreke koje su nametnule vlasti sredinom 1990-ih donekle zaustavile taj odliv.
Danas, osim zajednica ruskog govornog područja u Ašgabatu, značajni dijelovi ruskog govornog područja postoje u zapadnim turkmenistanskim gradovima Turkmenbaši i Balkanabatu.
U stvari, na turkmenbašijskom bazaru Kenar "govori se samo ruski", prema dopisniku RSE u balkanskoj provinciji.
I dok su ruski televizijski kanali, kojima se obično pristupa putem satelitske antene, i dalje popularni širom zemlje, kako kažu dopisnici Turkmenistanskog servisa RSE, upravo je u ovom gradu na obali Kaspijskog mora daleko ispred konkurencije.
Turkmenbaši, grad sa manje od 100.000 stanovnika, osvojila je ruska carska vojska 1869., koji je tako postao važna strateška tačka za napade na gradove na Putu svile, Hivu i Buharu koji se nalaze u današnjem Uzbekistanu.
Rusi su naselje nazvali Krasnovodsk, prijevod njegovog prijašnjeg turkmenskog naziva Kizil-Su.
To ime je preživjelo gotovo 125 godina prije nego što mu je prvi turkmenistanski predsjednik, Saparmurat Nijazov, 1993. dao isto ime koje dodijelio i samom sebi, Turkmenbaši (Otac Turkmena).
Ali postojanost ruskog jezika u Turkmenbašiju i Balkanabatu objašnjava se relativno kosmopolitskim stanovništvom u tim gradovima, koje, iako većinom turkmensko, takođe uključuje značajne azerbejdžanske, jermenske i slavenske manjine.
Čak i uprkos značajnom lokalnom interesu za ruskim jezikom, ponuda nastavnika je ograničena, što znači da se uglavnom uči samo kao strani jezik.
Dopisnik RSE za turkmenistansku regiju Balkan takođe je izvijestio o nedostatku udžbenika kao jednom od ključnih problema.
Dopisnik je dodao da je sedmično učenje ruskog jezika u pokrajini smanjeno sa šest na dva časa u većini škola, pri čemu samo starije dobne grupe imaju tri sata sedmično.
U poređenju sa drugim centralnoazijskim zemljama, Turkmenistan je sada sigurno etnički najhomogeniji.
Odluka vlasti da ponište bilateralni sporazum o priznavanju dvojnog državljanstva iz 2003. dovela je do još jednog talasa odlaska ljudi koji govore ruski, jer su iznenada bili prisiljeni da biraju između dvije zemalje.
Ali posjeta Serdara Berdimuhamedova Rusiji 2022. dovela je do vraćanja izdavanju pasoša stanovnicima koji su imali dvojno turkmenistansko-rusko državljanstvo, omogućujući građanima Turkmenistana koji su dobili rusko državljanstvo nakon 2003. da podnesu zahtjev za turkmenistanskim pasošima nakon gotovo dvije decenije čekanja
Trend obrnute migracije, poticaj za ruski jezik?
Ruska agencija Rosotrudničestvo, koja ima zadatak da promoviše ruski jezik i kulturu u inostranstvu, navela je da 40 procenata stanovništva Turkmenistana može da govori ili da razumije ruski jezik, što je manje od bilo koje druge centralnoazijske države. Agencija je takođe tvrdila da oko 12 posto Turkmenistanaca i dalje ruski vidi kao maternji jezik.
Odakle god ti podaci došli, to nije bio najnoviji popis stanovništva u Turkmenistanu, koji više ne sadrži podatke o etničkim ili jezičnim manjinskim grupama.
Lakše je vidjeti činjenicu da je Rusija izgubila položaj drugog jezika građana Turkmenistana u odnosu na turski, koji je vrlo blizak turkmenskom i stoga ga je lakše naučiti, posebno nakon što je Turkmenistan prešao na latinično pismo 1993.
A tu je i turkmenska migracija u Tursku, trend koji se posljednjih godina ističe u centralnoj Aziji.
Prema turskim zvaničnicima, u septembru 2022. oko 230.000 Turkmenistanaca imalo je važeće turske boravišne dozvole ili radne vize.
To je veliki broj u odnosu na zvanični ukupni broj stanovnika od sedam miliona, što je opet brojka koju analitičari vide kao preuveličavanje turkmenistanske vlade koja ignoriše masovnu migraciju iz zemlje zbog loše ekonomije i socijalnih uslova u kojima se gube osnovne slobode.
I to je mnogo puta veći broj turkmenistanskih državljana u Rusiji koji, kao odgovor na turkmenistansku politiku zatvorenih putovanja, koja ne dopuštaju državljanima te zemlje ulazak na njenu teritoriju bez vize.
Ali ti brojevi se sada mijenjaju, nakon što je Turska odlučila da ukine bezvizni režim za Turkmenistance na zahtjev Ašgabata.
Broj Turkmenistanaca koji službeno žive u Turskoj, nije jasno koliko ih je neslužbeno, prošle je godine pao ispod 200.000.
I dok su deportacije Turkmenistanaca u njihovu domovinu zbog navodnih prekršaja migracije ubrzane, broj onih koji žele izbjeći sumornu ekonomiju s nedostatkom posla putujući u Rusiju raste iz mjeseca u mjesec, trend koji bi mogao povećati broj ljudi koji govore ruski.
U ljeto 2023., ruska ambasada takođe je najavila da će otvoriti do 300 mjesta za Turkmenistance da studiraju na ruskim univerzitetima, što je više nego ranije i sa jednostavnijom procedurom za prijavljivanje.
Jedna stvar koja se do sada nije dogodila u Turkmenistanu, a koja je obojala rasprave oko ruskog jezika u drugim bivšim sovjetskim zemljama, je invazija Moskve na Ukrajinu.
Opšta informaciona izolacija Turkmenistana, koja uključuje vrlo kontrolisani pristup internetu, jednog od najsporijih u svijetu, znači da se o ratu ne raspravlja ni na jednoj javnoj ili nacionalnoj razini.
Ali krajem 2022. Turkmenistanski servis RSE izvijestio je o usklađenoj kampanji zvaničnika iz ministarstava obrazovanja, unurašnjih poslova i nacionalne sigurnosti kako bi uvjerili mlade ljude da su "informacije američkih i evropskih medija" uzrokovale ukrajinski rat.
A u političkim redovima posljednja dva ministarstva, prema dopisniku RSE koji je učesvovao u serijalu "Turkmeni svijeta", poznavanje i govorenje ruskog i dalje je presudno i nije stvar izbora.
"Oni se šalju na poslovna putovanja u Rusku Federaciju kako bi poboljšali svoje znanje jezika", rekao je dopisnik pozivajući se na izvore u dva ministarstva.
Facebook Forum