Dostupni linkovi

logo-print

Trnovit put vanjske politike SAD u 2014


Američki državni sekretar Džon Keri i šef ruske diplomatije Sergej Lavrov tokom jednog od razgovora o ukrajinskoj krizi

Američki državni sekretar Džon Keri i šef ruske diplomatije Sergej Lavrov tokom jednog od razgovora o ukrajinskoj krizi

Analizu Carla Shrecka priredila Biljana Jovićević

Kada su militanti Islamske države ( IS) okupirali irački grad Faludžu u januaru 2014., američki predsjednik Barack Obama nazavao je novi izrastak džihadista kao „JV team“ (drugi tim, sporedne igrači) u usporedbi sa Al Kaidom.

Šest mjeseci kasnije, džihadisti IS preuzeli su drugi po veličini gard u Iraku, Mosul i još ga kontrolišu.Tri mjeseca nakon toga, Obama je obećao da će pobijediti „te teroriste koji su jednistveni po brutalnosti koju primjenjuju“, te upozorio da mogu predstavaljati opasnost za SAD „ ako izmaknu kontroli“.

Neočekivani i meteorski uspjeh ove militantne grupe među brojnim su krizama u turbulentnim vodama vanjske politike koje je Obamina administracija morala da navigava u 2014: od vrućeg rata u Ukrajini, priči o novom Hladnom ratu sa Rusijom, neprekidnom građanskom ratu i humanitaranoj krizi u Siriji, do naizgled nerješivog ćorsokaka u izraelsko-palestinskim odnosima.

„Sveukupno ovo je godina stvorila utisak da je ovo bila jedna administracija pod opsadom“ , rekao je bivši zvaničnik State Departmenta, David Kramer za RSE.

Vanjskopolitički analitičari kažu da se 2014-ta, pokazala kao godina u kojoj su različite međunarodne krize skrenule Obaminu energiju sa domaćeg fronta i primorale ga da rasporedi američku vojsku i ekonomsku moć u pokušaju gašenja požara u raziličitim uglovima zemljine kugle.

„Milsim da je predsjednik prilično jasno stavio do znanja da bi želio, kako je on to rekao, da se fokusira na 'izgradnju nacije 'kod kuće", kaže Richard Fotaine, bivši zaposlenik Vijeća za nacionalnu sigurnost kod Obaminog prethodnika, Georgea W.Busha.“Ali problem je da svijet neće da dozvoli ni njemu niti bilo kojem drugom predsjedniku da to učini, isključujući se od ostatka svijeta“.

Čudni loši momci u Siriji

Uzdizanje militanata IS takođe je predstavljalo komplikaciju za Obamin način djelovanja u građanskom ratu koji bjesni u Siriji, gdje je on rekao da je predsjednik Bašar al Asad izgubio leigitimitet zbog „ nemilosrdnih ubistava na hiljade sopstvenih građana“.

Američki sekretar za odbranu, Chuck Hagel priznao je u oktobru da je Asad „izvukao neku korist“ od američke akcije čija su meta bili militanti Islamske države, koji se takođe bore i protiv Asadovih snaga.

Obama je sedmicu kasnije rekao da Vašington ne razmatra koordinaciju sa Asadom u borbi protiv snaga IS.

„Nema nikakvih očekivanja da ćemo mi na neki način ući u savez sa Asadom.On nije kredibilan u toj državi“, rekao je Obama, dodajući da njegova administracija nije razmatrala uklanjanje sirijskog predsjednika.

Obama i Hagel

Obama i Hagel

Pitanje balansiranja borbe protiv militanata IS i pozicije Bijele kuće u vezi Asada, bilo je subjekt memoa koje je Hagel poslao Obaminom savjetniku za nacionalnu sigurnost, Susan Rice u oktobru , u kojem je izrazio „zabrinutost zbog ukupne strategije oko Sirije“ kako je visoki dužnosnik SAD rekao za CNN.

Mjesec dana nakon što je napisao taj memo, o kojem je prvo izvijestio „The New York Times“, Obama je prihvatio Hagelovu ostavku usred tenzija između šefa Pentagona i predsjednikovih najbližih savjetnika.

Vrući rat, Hladni rat

Sa druge strane takozvana politika „resetovanja“ odnosa sa Rusijom, lansirana u prvom mandatu Obame, bila je uzdrmana još od trenutka kada se predsjednik Vladimir Putin vratio u Kremlj 2012., nakon četri godine na dužnosti ruskog premijera.

Ali zbacivanje ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, saveznika Kremlja u februaru nakon masovnoh protesta u Kijevu i drugim velikim gradovima prouzrokavanih serijom događaja gurnulo je odnose SAD-Rusija na najniži nivo od kraja Hladanog rata.

Kremlj je započeo invaziju i ankektirao ukrajinsko poluostrvo Krim u martu, nakon čega su uslijedili žestoki sukobi između ukrajinskih snaga i proruskih separtista.SAD, EU i zvaničnici Ukrajine optužili su Moskvu da podržava sepatiste.

Od kada je konflikt između ukrajinskih snaga i separtista eksplodirao u aprilu, više od 4600 ljudi ubjeno je na istoku Ukrajine.Konflikt je uzrokovao interno raseljavnje više od milion ljudi i prisilio stotine hiljada drugih da napuste zemlju, prema navodima zvaničnika Ujedinjenih Nacija.

Obamina administracija i EU saveznici u nekoliko su talasa uveli seriju sankcija protiv visokih družnosnika Rusije, kao i bogatih biznismena bliskih Putinu, da bi kaznili Moskvu zboh njene uloge u konfliktu.

Američki ambasador u Ukrajini Geoffrey Pyatt

Američki ambasador u Ukrajini Geoffrey Pyatt

Te mjere, kako je Obama objasnio služe kao značajno oruđe prema ruskoj ekonomiji, koja je pretrpjela veliki pad nacionalne valute rublje i suočena je za recesijom zbog potresa koji je izazvao globalni pad cijena nafte.

Ipak američki zakonodavci (Kongres i Senat) kritikovali su Bijelu kuću da ne preduzima snažniju poziciju protiv ruske agresije, uključujući i obezbjeđivanje oružane vojne pomoći Ukrajini.

U međuvremenu proruski pobunjenici nastavljaju da drže pod kontrolom oblasti Donjecka i Luganjska,a 85 posto Rusa odobrava kako Putin obavlja dužnost šefa države, što su rezultati novembarskog istraživanja uglednog Levada centra.

„Zatrovana atmosfera“

Kolaps mirovnih pregovora između Izraelaca i Palestinaca uz posredničku ulogu SAD u aprilu, predstavljao je drugi nesupješan pokušaj Obamine administracije da olakša postizanje trajnog sporazuma i zategnulo odnose između Vašingtona i Tel Aviva.

Par mjeseci nakon što su razgovori okončali u ćorsokaku Izrael je započeo masivnu ofanzivu na Pojas Gaze u kampanji čiji je cilj bio zaustviti raketiranje militanata Hamasa na izraelsku teritoriju.Izrealska operacija odnijela je sa sobom živote više od 2000 Palestinaca, većinom civila, medju njima i veliki broj djece, a ubjeno je i nekoliko desetina izraelskih vojnika.

Pritisak na Vašinkton kao posrednika u izraelsko – palestinskom zastoju nastavljen je u decembru kada su palestinske vlasti predstavili draft rezolucije Savjetu bezbjednosti UN kojom se traži okončanje izraelske okupacije paliestinske zemlje do novembra 2016., –potez koji je Izarael odbacio.

„Važna vijest„

Obamina se administracija razmetala velikim spoljnopolitičkim uspjehom u 2014, uključujući i okvirni porazum sa Kinom o klimatskim promjenama dogovorenim u novembru.

Prema sporazumu koji je Bijela kuća objavila kao „važnu vijest“ objavljenu preko Twittera, SAD će smanjiti svoju emisiju karbon dioksida za 28 procenata do 2025., u odnosu na 2005.Kina je u međuvremenu objavila da će svoju emisiju smanjenja dostići 2030.

Osim toga SAD i druge svjetske sile pregovaraju sa Iranom o njihovom nuklearnom problemu i pregovori nijesu propali u potpunosti. Dvije strane nijesu uspjele da postignu sevobuhvatni sporazum sa Iranom o nuklernom programu te zemlje do predviđenog termina 24.novembra 2014., ali su taj rok produžili do 1.jula 2015.

Postizanje dogvora mogao bi iskomplikovati novi zahjev američkih zakonodavaca za uvođenje dodatnih sankcija Teheranu, za koji Zapadne sile sumnjaju da može razviti nuklerno oružje.Iran tvrdi da se njihov nuklearni program razvija isključivo u mirnodopske svrhe.

Pitanje strategije

Obama se u 2014-toj, suočvao sa poraznim kritikama političkih oponenata zbog nedostatka strategije i vizije u svojoj spoljnoj politici, koju ne odobrava 54 posto Amerikanaca.U decmbru 2013., taj postotak je bio 50.7, prema navodima Huffinton Posta, baziranih na regularnom ispitivanju javnog mnjenja sa 25 anketa.

Većina tih kritika dolazi očekivano od zakondavaca iz redova Republikanaca, ali ima i dužnosnika njegove Demokrtske stranke koji dovode u pitanje njegov pristup globalnim krizama.

Obama u uredu

Obama u uredu

Nakon što je Obama novinarima u septembru rekao da „mi još nemamo strategiju“ za borbu protiv militanata IS u Siriji, američki senator demokrata iz Minesote, Al Franken napisao je pismo državnom tužiocu, Ericu Holderu da je „uznemiren“ tim komentarom.

Bijela kuća je u međuvremenu na kraju formulisala ono što zovu strategijom „da rasformiraju i unište „ militante IS, koja uključuje talase vazdušnih napada čiji su cilj uporišta džihadista u Siriji i Iraku i odobrenje za raspoređeivanje više od 3000 trupa u Iraku.

Bilo je to dramatično ponovno angažovanje američkih vojnih snaga u Iraku za predsjednika čija se kampanja za reizbor 2011-te, sastojala od obećanja da okončasti rat u Iraku i vratiti trupe kući nakon skoro decenije konflikta u toj zemlji.

Obama je neprekidno uvjeravao Amerikance zabrinute zbog rata sa će američki vojni personal u Iraku biti na dužnosti savjetovanja lokalnih snaga i da neće biti poslati u borbu.

Bivši uposlenik Vijeća za nacionalnu sigurnost, Fonatine i predsjednik Centra za Novu američku sigurnost iz Vašingtona , rekao je za RSE da je Obama nevoljan da djeluje snažno na nekoliko vanjsko političkih frontova uključujući „značajnije naporužavanje sirijskih pobunjenika“ kao i preostale snage u Iraku, što se može tumačiti kao njegov oprez zbog politike njegovog prethodnika.

"Neka od strahovanja koje svijet ima i neki od događaja koji smo vidjeli najmanje djelimično su uzrokovani željom da se povuku iz onoga što Obamina administracija vidi kao ekscese prouzrokovane prethodnim angažmanom Bushove administracije u inostranstvu", rekao je Fontaine .

Hoće li Obamine posljednje dvije godine u Bijeloj kući ponuditi bilo kakav predah u vanjskoj politici ostaje nejasno.

Manje od sedam dana prije nego što je njegova ostavka objavljena, Hagel je u jednom američkom političkom „takl showu“ kao gost Charilea Rosea, u novembru, rekao da je njegova najveća briga hoće li Sjedinjene države i njeni lideri „biti u stanju da preguraju ovo vrijeme koje je veoma definišuće i veoma teško“

„Rekao sam Obami, ne tako davno 'Ne znam da je u neko vrijeme bilo teže biti predsjednik SAD i voditi ovu zemlju nego sada“ rekao je Hagel opisujući tako i poziciju SAD i globalne izazove.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG