Postojeći penzioni sistem u oba bh. entiteta, zbog načina na koji se finasira, je neodrživ i pitanje je da li će na ovim osnovama moći opstati u naredne dvije ili tri godine, upozoravaju ekonomski analitičari. Pred političarima je težak zadatak jer trebaju napraviti korjenite promjene u finansiranju fondova, a zadržati postojeći sistem međugeneracijske solidarnosti. Analitičari savjetuju da se reforma, o kojoj se inače govori godinama, provodi postepeno.
U Bosni i Hercegovini je više od 500.000 penzionera. Većina živi ispod granice siromaštva. Kada plate sve obaveze i lijekove, od penzije im bukvalno ostane tri marke dnevno za hranu.
„Penzioneri, to su obični jadnici. Nikad im gore nije bilo.“
„Mala penzija, ne može biti manja.“
„Niko ne dobije onoliko koliko je zaradio za svoga radnog staža jer se odbija dio.“
„Od penzije se ne može živjeti. Nije nikakvo pretjerivanje, ali ne može.“
Penzije nisu povećane gotovo četiri godine. Cijene rastu, a penzioneri iz mjeseca u mjesec strahuju da li će novca za isplatu penzija uopšte biti.
„Ako se ima u vidu činjenica da kod nas funkcioniše međugeneracijski sistem, a on se može održati samo ako su tri zaposlena, a jedan penzioner. Međutim, sad je praktično jedan prema jedan - i taj sistem se održava samo zahvaljujući niskim penzijama“, kaže predsjednik Udruženja penzionera Federaciji Omer Omerefendić.
Penzioneri, ilustracija
Nedavno su međunarodne finansijske institucije upozorile vlasti da je u Bosni i Hercegovini gotovo izjednačen broj zaposlenih i broj penzionera, pa se postavlja pitanje da li tradicionalni Bizmarkov model međugeneracijske solidarnosti može uopšte opstati.
Proteklih godina, kako bi sačuvali socijalni mir, predstavnici vlasti su uvodili u prava brojne kategorije, a da za to nisu imali finansijsko pokriće, kaže Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionara Republike Srpske.
„Zahtjevi prema penzijskom osiguranju sve su veći jer socijalni faktor mnogo utiče na stanje da ljudi jure u penziju, pa kakvu takvu, tako da mi imamo, nažalost, mlade penzionere. 20 posto stanovništva je u penziji, što je opet iznad normi koje vladaju u našem okruženju“, navodi Rakulj.
Izvori finansiranja u penzionom fondu Federacije su 45 posto iz plata budžetskih korisnika, a 65 posto čine doprinosi iz realnog sektora, što nije dobar omjer, kaže direktor Penzijsko-invalidskog osiguranja Federacije Zijad Krnjić.
„Mi funkcioniramo po principu protočnog bojlera. Sad sitaucija nije posebno problematična, nego je perspektivno teško držati u tim omjerima, tako da bi reforma bila neophodna. Ona bi trebala riješiti nekoliko pitanja, prvenstveno da se razdvoje obaveze koje je Federacija napravila po posebnim propisima da finansira iz budžeta, a da se iz tih doprinosa finansiraju starosne penzije“, kaže Krnjić.
Opasnost po sistem
Reforma penzionog sistema je u nekoj vrsti tranzicije. Priča o reformi traje godinama. U Republici Srpskoj nedavno je usvojen Zakon o PIO-u. A direktor Ekonomskog instituta iz Bijeljine i profesor na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu Aleksa Milojević o tom zakonu kaže:
„Ja mislim da je to prevara - jer će se ustvari desiti da će se penzije smanjiti na trećinu, tako da mislim da nam predstoje vrlo ružni, crni dani kad su u pitanju penzije i mogućnosti isplate penzija.“
U Federaciji je ponovo formirana radna komisija za izradu startegiju reformu penzionog sistema, ali osnovni sistem međugeneracijskog osiguranja će ostati jer politički sistem ne može pretrpjeti velike promjene.
"Realna situacija natjeraće aktuelne vlasti da jednostavno moraju mijenjati postojeći sistem, inače će doći do sveopćeg bankrota“, kaže profesor Željko Šain.
Ipak, ukoliko se korjenite refome ne dogode, sistem neće opstati, kaže profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Željko Šain:
„Zašto ovaj koncept penzionog osiguranja ne može opstati ni u naredne dvije do tri godine bez velikih stresova ili radikalnih promjena u načinu punjenja i načinu praženjenja penzionog fonda. Da li će i koja će vlada uspjeti da to pokušava ozbiljnije rješavati, to je opet više stvar politike nego ekonomije, ali će i u ovom slučaju realna situacija natjerati aktuelne vlasti da jednostavno moraju mijenjati postojeći sistem, inače će doći do sveopćeg bankrota“, kaže Šain.
Slično mišljenje ima i profesor Aleksa Milojević:
„Mislim da ovaj penzioni sistem ne može da opstane. Nije moguće finansirati iz budžeta jer će priticanje sredstava u budžet biti sve manje. Sada država pokušava da dizanjem poreza prikupi veća sredstva u budžet, međutim to će donijeti samo nove nevolje.“
Za predstavnike vlasti reforma penzionog sistema je jedan od najtežih zadataka - jer ako sami ne krenu u reforme, pod pritiskom socijalnih nemira moraće napraviti promjene.
Profesor Šain smatra da sistem međugeneracijske solidarnosti treba i dalje biti osnova, ali druga dva stuba – obavezna štednja i dobrovoljno penziono osiguranje - trebaju se postepeno uvoditi:
„Samo jedan smišljeni, mi bismo rekli u BiH - saburli tok koji će biti vođen stručnom rukom, može lagano smanjivati probleme u penzionim fondovima. Brzog izlječenja nema.“
