Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Milovana Leleka, oficira u brigadi VRS-a u Rogatici, općini gdje je prema optužbi 1992.godine počinjen progon nesrpskog stanovništva.
Lelek je kao svjedok obrane ustvrdio – da su Bošnjaci iz Rogatice otišli svojevoljno, odnosno da nisu protjerivani, nakon čega ga je haška optužba suočila s podacima o zlostavljanju u logorima koje su civili pretrpjeli prije nego su protjerani.
Iako je o logorima govorio – kao o sabirnim centrima, svjedok je sudu tvrdio „da nikada nije u njih ulazio“.
„Ni u Rasadnik ni u srednju školu Veljko Vlahović.“, izjavio je tvrdeći da je dolazio tamo samo po pritvorene srpske vojnike - kako bi s njima razgovarao.
No nakon dodatnih pitanja sudaca, Leleku je izletilo kako je u logoru ipak razgovarao sa poznanikom Šefikom Hurkom, inače prijašnjim svjedokom optužbe koji je opisao zlostavljanja i ubijanja u logoru Rasadnik.
Malo prije ste rekli da nikada niste razgovarali s nekim zatočenikom bošnjačke nacionalnosti.“, suočio ga je potom sudac Cristoph Flugge, nakon čega je Lelek ponudio objašnjenje – kako je mislio na „službene razgovore“.
Unatoč dokazima o nasilnom zatočavanju civila koji su u logorima preživjeli brutalna zlostavljanja Lelek je ostao pri svojoj izjavi – da su oni tamo „smještani na vlastiti zahtjev, a ne zatvarani“.
Također je ostao pri iskazu kako nesrpske civile „nitko nije prisiljavao na odlazak“, opisujući kako su dobrovoljno napuštali Rogaticu – zbog prijetnji drugih Bošnjaka – da ne smiju živjeti sa Srbima.
Kako bi osporio njegov iskaz tužitelj Jonathan McDonald (Mekdonald) je potom pokazao izvještaj New York Times-a iz listopada 1994.godine u kojem su navedeni iskazi nekoliko preostalih Bošnjaka kojima su vlasti bosanskih Srba – poručile da odu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optužba i suci su uvidjeli i razlike između Lelekovog iskaza na prethodnom suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću – s iskazom kojeg je dao za potrebe obrane generala Mladića.
Tužitelj McDonald je pri tom istaknuo da je svjedok namjerno ispustio dio iskaza sa suđenja Karadžiću – u kojem je istaknuo da su iz Rogatičke brigade VRS-a slati dnevni izvještaji u Glavni štab, kao i pružio podatak – da su pripadnici srpskih snaga Rogatice prije izbijanja sukoba naoružani u Uzamnici iz skladišta Jugoslavenske narodne armije, JNA.
„Zašto to niste spomenuli timu obrane gospodina Mladića?“, upitao je tužitelj ukazujući da Lelek, kao istaknuti oficir Rogatičke brigade (kasnije i načelnik štaba) nije ni spomenuo posjet optuženog lokalnom zapovjedništvu – čime je želio umaniti zapovjednu odgovornost generala Mladića za događaje u Rogatici.
„Ovo sam greškom ispustio onda. Ja sam nastojao reći ovdje što sam rekao i tamo. Samo sam ispustio – (da se oružje dobilo) iz Uzamnice kod Višegrada“, opravdavao se svjedok tvrdeći uz to da ga o posjeti generala Mladića zapovjedništvu Rogatičke brigade – nije nitko obavijestio.
Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini (1992-1995) nastaviti će se u četvrtak novim iskazom svjedoka obrane.
