U identifikacionom centru u Tuzli ima na stotine skeletnih ostataka koji nikada nisu identificirani. U nekim slučajevima, riječ je o kompletnim ubijenim porodicama ili članovi koji su ostali živi i danas žive daleko i ne dolaze u BiH. Šta će biti sa skeletnim ostacima i šta je sa idejom da se oni ukopaju u jednu zajedničku grobnicu?
Neke od njih ni dvadeset godina od počinjenog zločina nisu identificirane i sasvim je izvjesno da nikada neće ni biti. Hakija Smajlović iz Udruženja nestalih Zvorničana kaže da bi se te kosti trebale ukopati u jednu zajedničku grobnicu i da za to u Memorijalnom centru u Kalesiji, gdje su ukopani ubijeni Zvorničani, postoji i predviđeno mjesto.
''Ima puno kostiju koje nikada ne mogu doći na DNK-a npr. na rebra, na te sitne kosti, to se mora negdje pospremiti, samo s tim što ovi ništa ne preduzimaju da bi te masovne grobnice u Memorijalnom centru gdje smo mi planirali sve te ostale kosti, koje ne budu imale svoj identitet, da se tu odlože. Svako ima svoju neku računicu treba tu doći uložiti nekih ili 4. ili 5. hiljada maraka", ističe Smajlović.
Amor Mašović iz Instituta za nestale osobe kaže da bi sva tijela trebala biti pronađena, pa da se ukopaju ti skeletni ostaci u zajedničku grobnicu. Da se određen dio skeletnih ostataka već sada ukopa, Mašović tvrdi, da Udruženja žrtava nisu za to:
''Ako su porodice saglasne da koliko sutra mi izvršimo ukop, mi ćemo se osloboditi plaćanja 800.000 KM za čuvanje tih skeleta, ali porodice nas sprečavaju da pristupimo ukopu tih istih neidentifkovanih. Smatraju da još nije došlo vrijeme, da će ostaci još nekih žrtava u budućnosti biti kompletirani. To već se može 11.7. iduće godine organizovati da se to završi'', kaže Mašović.
U Srebrenici je ekshumirano između 7000 i 8000 posmrtnih ostataka. Njih najmanje 200 vjerojatno nikada neće biti identificirano. Zašto se ne pristupi ukopu u zajedničku grobnicu, Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja Srebreničke majke, odgovara:
Amor Mašović
''To je takva ideja i bila, ali da oni imaju svoje obilježje koje još nisu identificirane koje su kompletne porodice ubijene, ali to nema tolikoga htijenja da se to neko od njihovog srodstva pronađe, da se uzme uzorak krvi pa da bi se moglo identifikovati,' 'objašnjava Mehmedović.
Kada Hotić iz udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa kaže da se majke još uvijek opiru ukopu u zajedničku grobnicu jer se identifikacije i ekshumacije i dalje vrše, ali i zato što je takav ukop za njih veoma bolan.
''Mora se prihvatiti, iako je to jako bolno i teško da budu u jednoj grobnici, u jednoj kotlovnici da kažem zajedničko i to smiješane kosti, a njihova je sudbina bila zajednička, morat ćemo prihvatiti, iako je to veoma bolno i teško'', kaže Hotić.
Hakija Smajlović kaže da je njihovo Udruženje već sada spremno za takav ukop.
"Borimo se za taj Memorijalni centar i vlasti mogu da uzmu učešća u svemu tom da se olakša situacija,'' kaže ona.
Hiba Ramić iz Fondacije Veljaci-Bratunac 92 kaže da se obitelji žrtava pribojavaju da će doći do propadanja skeletnih ostataka i da će i oni krenuti s ukopom žrtava u zajedničku grobnicu.
''Mi smo svi svjesni da kosti nakon nekog određenog perioda, odnosno njihov sastav propada, tako da ćemo vjerovatno imati i taj problem'', kaže Ramić.
O političkim opstrukcijama nema govora, kaže Mašović. Da se riješi sudbina neidentficiranih skeletnih ostataka, potrebno je određeno vrijeme.
''Mi smo prije nekih pet, šest mjeseci, možda malo više, otvorili tu mogućnost i mogu reći da nije naišla na odobravanje porodica, da one još uvijek smatraju da je prerano za razmišljanje o ukopu neidentificiranih, u zajedničku grobnicu'', tvrdi Mašović.
O ovoj problematici još će se vjerojatno dugo govoriti, jer je za sada izvjesno da ne postoji ni kvalitetna komunikacija na relaciji udruženja – Institut za nestale osobe, što vjerojatno umnogome otežava proces identifikacija.
