Valjda na „kugli zemaljskoj“, barem u zemljama koje su civilizacijski zakoračile u 21. vijek, nama glavnog grada u kome je toliko četvoronožnih šetača kao što je Sarajevo.
Najvećim dijelom zbog siromaštva vlasnika, bezbrojni psi su lagodni život ljubimaca morali zamijeniti jadom beskućnika. Napušteni, izgubljeni i izbezumljeni od gladi, nerijetko oštrinu zuba isprobaju na „najboljem prijatelju“.
Napadnuti i prepadnuti građani uporno traže zaštitu, vlasti obećavaju skloniti pse sa ulice, ali davno obećanog azila nema, pa nema.
Godinu dana je prošlo od kada je donesen Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, kojim su vlasti obavezane da naprave prihvatilišta za nezbrinute životinje. No, ništa od toga do danas nije urađeno. Građani strahuju, ne smiju se slobodno kretati, a pasa lutalica je na ulici sve više.
„Žrtve su i građani i životinje. Ko je krivac? Pa zna se! Vlasti koje su donijele zakon, a nisu pripremile adekvatnu bazu za provođenje tog zakona, tj. azila za životinje“, kaže nam jedna Sarajka.
„Ja sam doživjela par puta šok. Dovoljno da bježim od njih“, naglašava druga.
Osobe sa invaliditetom posebno u opasnosti
Psi u glavnoj sarajevskoj ulici, januar 2012. foto: Milenko Voćkić
Asim Mujezin, slabovidna je osoba. Nedavno je imao neugodno iskustvo sa psima lutalicama, koji su ga napali, ali mu je u pomoć pritekao jedan prolaznik. Apeluje na vlasti da riješe ovaj problem:
„Mi smo s dvije strane ugroženi – i zbog arhitektonskih barijera, a i zbog pasa lutalica.“
Zbog nerješavanja ovog problema Naša stranka podnijela je prijavu Upravi za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo protiv opštinskih, kantonalnih i gradskih vlasti.
„Do dana današnjeg nije ništa urađeno po tom pitanju u smislu da imamo već na terenu takvo jedno sklonište, osim što je Grad pokrenuo izradu idejnog projekta i glavnog projekta za javnu ustanovu terapijske zajednice“, kaže Sanja Lazar iz Naše stranke.
Iz Udruženja za zaštitu i dobrobit životinja “Život” Jasna Fetahović kaže da nisu protiv izgradnje azila, ali su uz azil potrebni i besplatni programi sterilizacije i kastracije. A na inicijativu da se plaća porez za posjedovanje kućnog ljubimca, Fetahović kaže:
„O inicijativi bi se svakako dalo raspravljati, međutim, mi prije toga moramo riješiti pitanje vlasničke registracije pasa – znači da je prema zakonu svaki vlasnik obavezan da mikročipuje svog psa. A to se ne radi, to se još uvijek ne kontroliše. Mi smatramo da je ustvari to najveći uzrok problema pasa lutalica – neodgovorno vlasništvo.“
