Izložba u Zagrebu: Prepiske logoraša iz Jasenovca i Stare Gradiške

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu otvorena je izložba „ Pošta iz koncentracijskih logora Jasenovac i Stara Gradiška“. Na dvanaest plakata predstavljene su reprodukcije i transkripti odabranih dopisno-povratnih karata i pisama koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata zatočenici ustaških logora Jasenovac i Stara Gradiška izmjenjivali s obitelji i prijateljima. U Jasenovcu je u petak otvorena mala izložba o tome kako su se logorašice usprkos neljudskim uvjetima i neizvjesnoj sudbini borile da ostanu ljudska bića.

U ponedjeljak u Zagrebu, a u petak navečer u Jasenovcu otvorene su dvije izložbe posvećene logorašima ustaških logora Jasenovac i Stara Gradiška. U Hrvatskom državnom arhivu otvorena je izložba reprodukcija i transkripata dopisnica i „prošvercanih“ pisama logoraša njihovim obiteljima.

Načelnica Odsjeka za novije arhivsko gradivo u Hrvatskom državnom arhivu Rajka Bućin podsjetila je na povijesni kontekst ovih logora, u kojima je prema do sada prikupljenim podacima stradalo između 80 i 100 tisuća ljudi, a prema najnovijim podacima njih nešto preko 83.000 je pobrojano imenom i prezimenom.

„Kada se razgledava ovu izložbu, ne smije se nikada smetnuti sa uma da broj zatočenika potrebnih za održavanje rada u Jasenovcu i Staroj Gradiški ukupno nikada nije prelazio brojku od 3.000, i da njihova sudbina najčešće nije bila ništa drugačija od onih koji su odmah pogubljeni. To se dakako nazire i iz pošte – kroz osjećaj straha, neizvjesnosti, slutnje kraja“, napominje Bućin.

Od proljeća 1942. godine logoraši u ustaškim logorima Jasenovac i Stara Gradiška smiju primati i slati dopisnice sa najviše 20 riječi, a preko oslobođenih logoraša švercalo se pisma koja nisu bila cenzurirana. O intencijama izložbe njezina autorica, kustosica u jasenovačkom Spomen-području Maja Kućan kaže:

„Velik dio zatočenika koji je pisao ta pisma i dopisnice nije nikada izašao iz logora i ta pošta su njihove posljednje riječi upućene obitelji. Izlaganje ovih pisama poklapa se sa težnjom Spomen-područja Jasenovac da individualizira žrtve – da podsjeti na to da žrtve logora Jasenovac i Stara Gradiška nisu samo statistika, kao što su često u polemikama u javnosti bile prikazivane, nego da je svaka od tih žrtava bila čovjek sa svojom individualnom sudbinom.“

Pjesma djeci

Logorašica Katarina Dorčić pred transport na egzekuciju u Jasenovac piše majci i moli je da prekinu neku staru svađu, logoraš Juraj Kopač iz Stare Gradiške šalje u prošvercanom pismu pjesmu o svojoj djeci koju je sanjao u logoru, zatočenik Ivan Topalek u prošvercanom pismu objašnjava ženi kako da obrezuje vinograd dok je on u logoru.
b
„Sadržaj obično nije odstupao od dozvoljenog, ali ponekad je bilo moguće poslati poruku između redaka. Na primjer, izložena je logorska dopisna karta Sofije Jović, u kojoj je ona uspjela svojoj obitelji javiti da je njezina prijateljica Olga Radmanović ubijena u logoru. Naime, njezina obitelj poznavala je obitelj Olge Radmanović i znali su da su njenog djeda ranije te godine ubile ustaše. Sofija Jović je napisala 'Žalim Olgu, kod đeda je!', i njezini su znali da to znači da je Olga mrtva.“

Izložena su i pisma Ivice Sabljaka, koji je u Staroj Gradiški završio kao antifašist i koji je vodio vrlo opsežnu piosmenu komunikaciju sa ilegalnim s Odborom za pomoć logorima u Zagrebu, koji je u logor čak uspio prošvercati radio-prijemnik u dijelovima.

Predsjednica Savjeta Spomen-područja Jasenovca Katica Sedmak ispričala je za RSE kako je bilo na otvorenju jasenovačke izložbe. Naime, tamo je napravljena izložba o logorašici Anđeli Heder koja je u vrijeme najžešće gladi u logoru Stara Gradiška 1944. godine zapisivala sve recepte kojih su se ona i njene supatnice sjećale.

„I na temelju tog njenog malog notesa sa receptima, što ga je sama napravila, napravljena je u Jasenovcu izložba. A da stvar bude zanimljivija, po nekim receptima su čak ispečeni i kolači, a da se ništa u receptu nije mijenjalo. I kolači su izvrsno ispali!“