Haški sud nastavio je svoju praksu puštanja ratnih zločinaca prije punog izvršenja kazne na koju su osuđeni kao počinitelji najvećih zločina. Nakon odsluženja dvije trećine kazne zatvora na slobodu su pušteni Darko Mrđa i Dragan Nikolić.
Na slobodu je iz španjolskog zatvora nakon odsluženja dvije trećine od 17 godina kazne pušten Darko Mrđa, bivši zapovjednik specijalne policije bosanskih Srba iz Prijedora, osuđen 2004. godine zbog sudjelovanja u ubojstvu više od 200 nenaoružanih bošnjačkih i drugih nesrpskih civilia na planini Vlašić u kolovozu 1992. godine.
Na prvom pojavljivanju pred sudom 2002. godine poricao je optužnicu, no 24. lipnja 2003. priznao je krivnju za ubojstva kao kršenja ratnog prava i običaja i za nehumano postupanje (pokušaj ubojstva kao zločin protiv čovječnosti).
U priznanju je pokušao objasniti klimu ratnih zločina u Prijedoru – strahom zbog propagande o genocidu nad Srbima u 2. svjetskom ratu, a ubijanje zarobljenika za koje je osuđen – strahom da i njega ne ubiju.
(VIDEO: Priznanje krivnje Darka Mrđe)
Rođen je u Zagrebu 1967. godine, a odrastao u mjestu Tuković u općini Prijedor gdje je radio kao rudar u rudniku Omarska. Kao zapovjednik interventnog voda sudjelovao je 21. kolovoza 1992.u praćenju konvoja autobusa i kamiona s više stotina bošnjačkih i drugih nesrpskih civila koji se kretao iz Prijedora prema Travniku.
Kod mjesta Ilomska Rijeka srpski policajci su su iz konvoja izdvojili vojno sposobne muškarce i smjestili ih u dva autobusa. Odvezeni su do mjesta Koričanske stijene na planini Vlašić gdje su strijeljani. Pokolj je tada preživjelo 12 zarobljenika, a u dodatku optužnice navedena su imena ukupno 228 žrtava.
U obrazloženju presude sudac Alphonse Orie je naveo da Mrđa nije bio arhitekt tog masovnog pokolja, već da je djelovao po zapovjedi. Zaključeno je da kazna mora odraziti svu okrutnost i nehumanost utjelovljenu u Mrđinu izravnom sudjelovanju u strijeljanju više od 200 civila.
Kao otegotne okolnosti kaznenog djela navedene su iznimna ranjivost žrtava te visoki stupanj patnje koja im je nanesena, kao i Mrđin položaj nositelja vlasti.
No iako je predsjednik suda Theodor Meron istaknuo da je konačna odluka o puštanju Mrđe na Haškom sudu, prihvatio je prijedlog španjolskih zatvorskih vlasti o puštanju Mrđe nakon odsluženja dvije trećine kazne i „nakon konzultacije sa sucima iz vijeća koje ga je osudilo“.
Iako je ratni zločin najveća kategorija zločina, veliki broj zemalja čiji zatvori surađuju s međunarodnim sudovima dozvoljavaju i za teška ubojstva prijevremeno puštanje osuđenika u slučaju njihove rehabilitacije, a što pak Haški sud prihvaća.
Web link:
Meron je istaknuo da smatra da su Mrđini zločini takve težine da ne bi trebao biti ranije pušten, no da njegova rehabilitacija o kojoj su ga izvijestile španjolske vlasti – ide u prilog ranijeg puštanja, podsjećajući pri tom i na suradnju osuđenika s haškim tužiteljstvom.
Pušten i prvi haški optuženik
Haški sud (ICTY) objavio je i odluku kojom je Dragan Nikolić, bivši upravnik logora Sušica u Bosni i Hercegovini – pušten na slobodu, nakon dvije trećine izdržane kazne od 20 godina zatvora.
Nikolić je osuđen zbog zločina protiv čovječnosti koje je počinio kao zapovjednik zatočeničkog logora 1992.godine, nakon što ga je haško tužiteljstvo optužilo 1994.godine kao prvu osobu s područja bivše Jugoslavije.
Nikolić, zvan "Jenki" (56) prvotno je optužen po 80 točaka za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenje ratnog prava i običaja, zbog zločina prema zatočenicima.
Nakon što su ga uhitile međunarodne snage 2000. godine Nikolić se izjasnio nevinim, no 2003. godine je priznao krivnju nakon čega je samo održena rasprava o visini kazne, tijekom koje je optužba pozvala tri svjedoka i predala na uvrštenje u spis pismene izjave dviju žrtava i jednog vještaka. Obrana je pozvala dva svjedoka i ponudila na uvrštenje u sudski spis pismene izjave tri svjedoka a saslušana su i dva vještaka.
U obraćanju raspravnom vijeću Nikolić je izrazio kajanje i prihvatio odgovornost za zločine koje je počinio.
(VIDEO: priznanje krivnje od strane Nikolića)
Kroz logor Sušica prošlo je oko 8.000 Bošnjaka civila i drugih građana nesrpske nacionalnosti iz Vlasenice. Zatočenici su bili muškarci, ali i žene i djeca pa čak i cijele obitelji. Tijekom zatočeništva mnoge zatočenice su seksualno zlostavljane i silovane, a muškarci brutalno premlaćivani.
Nikolić je priznao odgovornost za ubojstvo devet osoba, mučenje njih pet te omogućavanje silovanja zatočenica.
"U logoru nije prošao nijedan dan i nijedna noć, a da Nikolić i drugi nisu činili barbarska djela. Optuženi je surovo i sadistički tukao zatočenike i u tome uživao. Ne radi se o izoliranim postupcima, već o sustavnom sadizmu", navedeno je u obrazloženju presude od strane predsjedavajućeg suca Wolfganga Schomburga.
Zanimljivo je da suci nisu prihvatili sugestiju tužiteljstva da se zbog priznanja i suradnje Nikoliću izrekne kazna od 15 godina zatvora, nego su mu izrekli strožu kaznu od 23 godine, ukazujući na neke negativne strane sporazuma o izjašnjavanju o krivnji, kao što je reduciranje činjenične i pravne osnove slučaja i priznanje krivnje iz koristi.
U žalbenom procesu Nikoliću je reducirana kazna na 20 godina, tako da je do sada već izdržao njezine dvije trećine budući da mu je u nju uračunato i vrijeme provedeno u haškom pritvoru u kojem se nalazi od 2000. godine.
Kao i većina osuđenika koji su se nagodili s tužiteljstvom Nikoliću je predsjednik suda Theodor Meron odobrio prijevremeno puštanje na slobodu iz zatvora u Italiji, državi koja predviđa puštanje ukoliko se ocijeni da je zatvorenik rehabilitiran, unatoč tome što je kažnjen za najteža moguća djela.
Na slobodu je iz španjolskog zatvora nakon odsluženja dvije trećine od 17 godina kazne pušten Darko Mrđa, bivši zapovjednik specijalne policije bosanskih Srba iz Prijedora, osuđen 2004. godine zbog sudjelovanja u ubojstvu više od 200 nenaoružanih bošnjačkih i drugih nesrpskih civilia na planini Vlašić u kolovozu 1992. godine.
Na prvom pojavljivanju pred sudom 2002. godine poricao je optužnicu, no 24. lipnja 2003. priznao je krivnju za ubojstva kao kršenja ratnog prava i običaja i za nehumano postupanje (pokušaj ubojstva kao zločin protiv čovječnosti).
U priznanju je pokušao objasniti klimu ratnih zločina u Prijedoru – strahom zbog propagande o genocidu nad Srbima u 2. svjetskom ratu, a ubijanje zarobljenika za koje je osuđen – strahom da i njega ne ubiju.
(VIDEO: Priznanje krivnje Darka Mrđe)
Rođen je u Zagrebu 1967. godine, a odrastao u mjestu Tuković u općini Prijedor gdje je radio kao rudar u rudniku Omarska. Kao zapovjednik interventnog voda sudjelovao je 21. kolovoza 1992.u praćenju konvoja autobusa i kamiona s više stotina bošnjačkih i drugih nesrpskih civila koji se kretao iz Prijedora prema Travniku.
Kod mjesta Ilomska Rijeka srpski policajci su su iz konvoja izdvojili vojno sposobne muškarce i smjestili ih u dva autobusa. Odvezeni su do mjesta Koričanske stijene na planini Vlašić gdje su strijeljani. Pokolj je tada preživjelo 12 zarobljenika, a u dodatku optužnice navedena su imena ukupno 228 žrtava.
U obrazloženju presude sudac Alphonse Orie je naveo da Mrđa nije bio arhitekt tog masovnog pokolja, već da je djelovao po zapovjedi. Zaključeno je da kazna mora odraziti svu okrutnost i nehumanost utjelovljenu u Mrđinu izravnom sudjelovanju u strijeljanju više od 200 civila.
Kao otegotne okolnosti kaznenog djela navedene su iznimna ranjivost žrtava te visoki stupanj patnje koja im je nanesena, kao i Mrđin položaj nositelja vlasti.
No iako je predsjednik suda Theodor Meron istaknuo da je konačna odluka o puštanju Mrđe na Haškom sudu, prihvatio je prijedlog španjolskih zatvorskih vlasti o puštanju Mrđe nakon odsluženja dvije trećine kazne i „nakon konzultacije sa sucima iz vijeća koje ga je osudilo“.
Iako je ratni zločin najveća kategorija zločina, veliki broj zemalja čiji zatvori surađuju s međunarodnim sudovima dozvoljavaju i za teška ubojstva prijevremeno puštanje osuđenika u slučaju njihove rehabilitacije, a što pak Haški sud prihvaća.
Web link:
Meron je istaknuo da smatra da su Mrđini zločini takve težine da ne bi trebao biti ranije pušten, no da njegova rehabilitacija o kojoj su ga izvijestile španjolske vlasti – ide u prilog ranijeg puštanja, podsjećajući pri tom i na suradnju osuđenika s haškim tužiteljstvom.
Pušten i prvi haški optuženik
Haški sud (ICTY) objavio je i odluku kojom je Dragan Nikolić, bivši upravnik logora Sušica u Bosni i Hercegovini – pušten na slobodu, nakon dvije trećine izdržane kazne od 20 godina zatvora.
Nikolić je osuđen zbog zločina protiv čovječnosti koje je počinio kao zapovjednik zatočeničkog logora 1992.godine, nakon što ga je haško tužiteljstvo optužilo 1994.godine kao prvu osobu s područja bivše Jugoslavije.
Nikolić, zvan "Jenki" (56) prvotno je optužen po 80 točaka za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenje ratnog prava i običaja, zbog zločina prema zatočenicima.
Nakon što su ga uhitile međunarodne snage 2000. godine Nikolić se izjasnio nevinim, no 2003. godine je priznao krivnju nakon čega je samo održena rasprava o visini kazne, tijekom koje je optužba pozvala tri svjedoka i predala na uvrštenje u spis pismene izjave dviju žrtava i jednog vještaka. Obrana je pozvala dva svjedoka i ponudila na uvrštenje u sudski spis pismene izjave tri svjedoka a saslušana su i dva vještaka.
U obraćanju raspravnom vijeću Nikolić je izrazio kajanje i prihvatio odgovornost za zločine koje je počinio.
(VIDEO: priznanje krivnje od strane Nikolića)
Kroz logor Sušica prošlo je oko 8.000 Bošnjaka civila i drugih građana nesrpske nacionalnosti iz Vlasenice. Zatočenici su bili muškarci, ali i žene i djeca pa čak i cijele obitelji. Tijekom zatočeništva mnoge zatočenice su seksualno zlostavljane i silovane, a muškarci brutalno premlaćivani.
Nikolić je priznao odgovornost za ubojstvo devet osoba, mučenje njih pet te omogućavanje silovanja zatočenica.
"U logoru nije prošao nijedan dan i nijedna noć, a da Nikolić i drugi nisu činili barbarska djela. Optuženi je surovo i sadistički tukao zatočenike i u tome uživao. Ne radi se o izoliranim postupcima, već o sustavnom sadizmu", navedeno je u obrazloženju presude od strane predsjedavajućeg suca Wolfganga Schomburga.
Zanimljivo je da suci nisu prihvatili sugestiju tužiteljstva da se zbog priznanja i suradnje Nikoliću izrekne kazna od 15 godina zatvora, nego su mu izrekli strožu kaznu od 23 godine, ukazujući na neke negativne strane sporazuma o izjašnjavanju o krivnji, kao što je reduciranje činjenične i pravne osnove slučaja i priznanje krivnje iz koristi.
U žalbenom procesu Nikoliću je reducirana kazna na 20 godina, tako da je do sada već izdržao njezine dvije trećine budući da mu je u nju uračunato i vrijeme provedeno u haškom pritvoru u kojem se nalazi od 2000. godine.
Kao i većina osuđenika koji su se nagodili s tužiteljstvom Nikoliću je predsjednik suda Theodor Meron odobrio prijevremeno puštanje na slobodu iz zatvora u Italiji, državi koja predviđa puštanje ukoliko se ocijeni da je zatvorenik rehabilitiran, unatoč tome što je kažnjen za najteža moguća djela.
