Dostupni linkovi

logo-print

Podrška djeci poginulih boraca koja štrakuju glađu


U banjalučkom parku “Mladen Stojanović” gdje djeca palih boraca, već sedamnaest dana borave u šatorima i štrajkuju glađu, održan je mirni protest. Stotinjak građana i bivših vojnika okupilo se kako bi izrazili podršku šestoro mladih koji štrajkuju glađu u njihovim nastojanjima da se izbore za svoje probleme prije svega iz oblasti zapošljavanja.

Djeca poginulih boraca RS koji u Banjalučkom parku već 17 dana štrajkom glađu zbog nemogućnosti da dobiju posao nešto više od 20 godina nakon rata postavlju pitanje i sebi i javnosti - za koga si poginuo u ratu tata?

Prijedorčanka Danijela Sedlar Štrajkom kaže želi da osim zaposlenja sebi i bratu, koji je sa njom u šatoru, i majci i obezbjedi krov nad glavom.

„Borim se zbog uspomene na svoga oca koji je, nažalost, dao život za ovakvu državu. Male ljude niko nije pitao da li hoće u rat, ni moga oca ni neke ljude s druge strane. Nažalost poslije toliko godina od rata deca su osuđena da se bore za neka svoja prava na ovakav način“, kaže Sedlar.

Prema zakonima koji važe ovom bh. entitetu, djeca palih boraca bi kod zapošljavanja trebala imati proritet. Danijela sa završenom višom medicinskom školom dobija samo odbijenice, a sa majkom i bratom još uvijek živi kao podstanar.

Međutim, mali odziv građana na mirne proteste u petak, njih tek stotinjak, pokazao je da javnost baš i nema previše saosjećanja prema ovim mladim ljudima.

Toga je svjestan i jedan od onih onih koji su protestovali, tridesettrogodišnji Miroslav Gnjatović, koji preživljava radeći kao nadničar.

„Je li ovo sloboda? Da li se za ovo borilo? Sramota je ovo sve dragi narode, ali sve je do nas, nije do njih. Njih je neko birao na ta mjesta. Mi smo krivi što smo se odvojili jedni od drugih i niko nikom ne želi da pomogne. Svi smo zavisni. Nestalo je vjere, ljubavi, hrabrosti. Svi se boje. Mnogi bi borci danas ovdje došli, ali vjerovatno se boje da ne budu uhapšeni“, kaže Gnjatović.

Mali broj okupljenih ipak nije razočarao Njegoša Tomića, sina poginulog borca koji je prvi razapeo šator u parku i već 17 dana štrajkuje glađu zahtijevajući posao.

„Žao mi je. Borili ste se, prolijevali svoju krv. Naši očevi su dali živote, a pitamo se za šta? Za šta je poginuo moj otac? Za šta su poginuli mnogi drugi očevi? Da li zato da bi danas neko nama rekao da smo građani drugo reda? Ovo mi je danas 17. dan štrajka glađu i jedva se držim na nogama. Kljukaju me tabletama, vraćaju me infuzijom. Oslabio sam dosta, ali neka sam. Tražim da mi Vlada iznađe mogućnost zaposlenja, meni i svim ovim ljudima što štrajkuju ovdje. U šali sam rekao - puštaju me da kopnim pa ću biti maneken. Možda će mi u toj branši naći neki posao“, naglašava Tomić.

Glavni inicijator današnjih protesta bio je Aco Prelić iz Stranke socijalne sigurnosti srpskih boraca.

„Danas smo se okupili na ovom mjestu da pokažemo vlasti, bez obzira kako se ona zvala, da je došlo vrijeme da rade za narod ili je došlo vrijeme da idu sa vlasti. I nemojte suditi prema broju ljudima koji je iza mene. Sudite prema tome kolike su potrebe ovog naroda“, rekao je Prelić.

Podršku djeci poginuil boraca RS došao je dati i Vaskrsija Vujinović iz Gornjeg Ratkova, sin poginulog borca iz drugog svjetskog rata, a čiji je sin poginuo u proteklom ratu.

„Borci, mi smo dozvolili da nam mešetari i oni koji nisu ni vidjeli pušku i rov sada upravljaju sa ovim jadnim narodom. Pozivam vas sve, udružimo se braćo da skinemo šljam“, istakao je Vujinović.

Ni nadležnih iz Vlade RS niti rukovodioca boračke organizacije u petak nije bilo, što posebno pogađa ove mlade ljude.

Za sada nadležni u RS kažu da ne mogu praviti presedane jer bi to kažu povuklo lavinu protesta. Najavljuju da će ovo pitanje sistemski riješiti, ali ipak, kako kažu, štrajkači dolaze kasno noću i mole ih da prekinu štrajk.

„Neka oni nama u ovom parku naprave presedan, a poslije neka rješavaju sistemski. Ko im je to branio da urade u ovih 20 godina", kaže Njegoš Tomić.

  • 16x9 Image

    Erduan Katana

    U periodu od 1997. do 2000. godine radio za više bosanskohercegovačkih i inostranih medija. Od 2000. godine radi u dopisnišvu RSE u Banja Luci.

XS
SM
MD
LG