Krajem školske godine u nekoliko srednjih škola u BiH prikazani su dokumentarni filmovi iz serijala „Obični ljudi“, Instituta za ratno i mirnodobsko izvještavanje. Filmovi su pozitivne priče o ljudima koji su uspjeli prevazići ratnu prošlost, te pomažu proces pomirenja. Nakon projekcija među učenicima se razvijala diskusija, u kojoj su dali svoje mišljenje o proteklom ratu u BiH.
Bilježimo reakcije učenika iz Mješovite srednje škole „Gornji Vakuf“, Srednje škole „Uskoplje“, Mješovite srednje škole „Enver Pozderović“ u Goraždu, te Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.
Film „Moj tata odbojkaš“ govori o dva bivša branitelja koja ratnu prošlost nastoje prebroditi kroz sjedeću odbojku. U filmu govore o tome kako je važno graditi suživot bez obzira na ono što se dogodilo.
Svoje impresije nakon filma iznio je Mario iz Sarajeva, učenik trećeg razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom:
„Film pokazuje jedan pozitivan primjer kako se čovjek može boriti protiv negativnih emocija i negativnih iskustava. Sport je jedan lijep način da čovjek krene dalje. Tim ljudima je sigurno potrebno društvo i oni nalaze izlaz u sportu i to je jako lijepo – da se ne povlače u sebe, da se pokušavaju otvoriti drugima, da žele prijeći preko te traume.“
Mario kaže da o protkelom ratu ne zna mnogo, jer roditelji vrlo rijetko pričaju o tome. Svjestan je, kaže, kako su posljedice rata i danas prisutne među mladima:
„Mislim da je jako opasno trovati mlade ljude mržnjom. Ova zemlja sigurno neće ići naprijed ukoliko se mrzimo. Treba tu biti suživot - i mislim da može biti suživota.“
Priče iz ovih filmova ne razlikuju se mnogo od priča i sredina iz kojih učenici pomenute škole dolaze. Mnogi gradovi u BiH su i danas, 18 godina nakon rata još uvijek podijeljeni. Lea iz Fojnice, učenica Franjevačke klasične gimanzije u Visokom, kaže kako se nastoji boriti protiv toga:
„Konkretno ne mogu sad puno učiniti za državu, ali kao pojedinac pokušavam se prilagoditi tome svemu. U ovoj školi pomiješani smo, ima svih vjera i narodnosti, tako da sam dosta povezana sa nekim ljudima i stvarno mogu biti iskren drug i prijatelj."
Kaja iz Banje Luke, učenica trećeg razreda visočke Klasične gimnazije, ističe kako primjećuje licemjerstvo kod mnogih, jer govore da su za suživot, a zapravo ništa ne čine da se on i postigne:
„Danas svi ljudi govore da su protiv nacionalizma, a pola njih su ustvari nacionalisti i mrze se. Ne razumijem što javnosti govore da nisu to ako jesu. Ako je to tvoje mišljenje, onda reci pred drugima da tako misliš.“
Rušenje zidova
Uskoplje/Gornji Vakuf primjer je grada u BiH koji je potpuno podijeljen.
U njemu postoje škole podijeljene po etničkom principu, kao i mjesta u koja mladi izlaze i drže se. Oni koji ne žele funkcionirati po ovom principu, izloženi su uvredama i provokacijama, objašnjava Lorena, učenica Srednje škole „Uskoplje“:
„Ja svakodnevno u školi čujem da mi dobacuju na hodniku:’Balinko, balinko...’ To apsolutno ne prestaje. Ja što god njima govorila, oni jednostavno ne mogu izbrisati taj nacionalizam iz sebe. Ja idem na veliki odmor sa svojom najboljom prijateljicom koja je muslimanka, i kad se zagrlimo odjednom cijela škola stane gledati u nas: ’Kako možeš? Pa je li te stid? Pa izdaješ svoj narod...’ itd.“
Amna, učenica Srednje mješovite škole „Gornji Vakuf“:
„Što se tiče ovih zidova, mislim da ćemo mi mladi možda između sebe srušiti te zidove, ali to će biti teško sve dok se naši roditelji ne promijene. Iskreno, moji nemaju nikakav problem sa tim, ali znam da većina ljudi u GornjemVakufu/Uskoplju ima problema sa tim, i sve dok naši roditelji ne sruše te zidove između sebe, ni mi djeca nećemo baš moći funkcionisati baš najbolje.“
Filmovi su prikazani i u Mješovitoj srednjoj školi „Enver Pozderović“ u Goraždu.
Diskusija se razvila o suživotu i nastojanjima da se toleriraju drugi i drugačiji. Jedna od učenika je kazao:
„Živim inače u Kopačima i dole su mi većina prijatelja Srbi. Po meni, sad mi živimo normalno. To sve zavisi kako je u porodici u njih, kako se to nasljeđuju, kako će se oni ponašati. Npr. mnogo imam prijatelja koji su Srbi i oni se ponašaju isto kao da smo iste nacionalnosti i iste vjere. Ima i pojedinaca koji su drugačiji - možda im je porodica takvapa utiče da se drugačije odnose prema nama ili da se svađamo ida postoji taj neki strah.“
U filmovima se vidi kako su akteri doživjeli bolno iskustvo u proteklom ratu, ali u njima se osjeti nada u bolje sutra, kao i vjera u drugoga i međusobnu povezanost, zajednička je ocjena učenika i nastavnika.
***********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Bilježimo reakcije učenika iz Mješovite srednje škole „Gornji Vakuf“, Srednje škole „Uskoplje“, Mješovite srednje škole „Enver Pozderović“ u Goraždu, te Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.
Film „Moj tata odbojkaš“ govori o dva bivša branitelja koja ratnu prošlost nastoje prebroditi kroz sjedeću odbojku. U filmu govore o tome kako je važno graditi suživot bez obzira na ono što se dogodilo.
Svoje impresije nakon filma iznio je Mario iz Sarajeva, učenik trećeg razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom:
„Film pokazuje jedan pozitivan primjer kako se čovjek može boriti protiv negativnih emocija i negativnih iskustava. Sport je jedan lijep način da čovjek krene dalje. Tim ljudima je sigurno potrebno društvo i oni nalaze izlaz u sportu i to je jako lijepo – da se ne povlače u sebe, da se pokušavaju otvoriti drugima, da žele prijeći preko te traume.“
Mario kaže da o protkelom ratu ne zna mnogo, jer roditelji vrlo rijetko pričaju o tome. Svjestan je, kaže, kako su posljedice rata i danas prisutne među mladima:
„Mislim da je jako opasno trovati mlade ljude mržnjom. Ova zemlja sigurno neće ići naprijed ukoliko se mrzimo. Treba tu biti suživot - i mislim da može biti suživota.“
Priče iz ovih filmova ne razlikuju se mnogo od priča i sredina iz kojih učenici pomenute škole dolaze. Mnogi gradovi u BiH su i danas, 18 godina nakon rata još uvijek podijeljeni. Lea iz Fojnice, učenica Franjevačke klasične gimanzije u Visokom, kaže kako se nastoji boriti protiv toga:
„Konkretno ne mogu sad puno učiniti za državu, ali kao pojedinac pokušavam se prilagoditi tome svemu. U ovoj školi pomiješani smo, ima svih vjera i narodnosti, tako da sam dosta povezana sa nekim ljudima i stvarno mogu biti iskren drug i prijatelj."
Kaja iz Banje Luke, učenica trećeg razreda visočke Klasične gimnazije, ističe kako primjećuje licemjerstvo kod mnogih, jer govore da su za suživot, a zapravo ništa ne čine da se on i postigne:
„Danas svi ljudi govore da su protiv nacionalizma, a pola njih su ustvari nacionalisti i mrze se. Ne razumijem što javnosti govore da nisu to ako jesu. Ako je to tvoje mišljenje, onda reci pred drugima da tako misliš.“
Rušenje zidova
Uskoplje/Gornji Vakuf primjer je grada u BiH koji je potpuno podijeljen.
U njemu postoje škole podijeljene po etničkom principu, kao i mjesta u koja mladi izlaze i drže se. Oni koji ne žele funkcionirati po ovom principu, izloženi su uvredama i provokacijama, objašnjava Lorena, učenica Srednje škole „Uskoplje“:
„Ja svakodnevno u školi čujem da mi dobacuju na hodniku:’Balinko, balinko...’ To apsolutno ne prestaje. Ja što god njima govorila, oni jednostavno ne mogu izbrisati taj nacionalizam iz sebe. Ja idem na veliki odmor sa svojom najboljom prijateljicom koja je muslimanka, i kad se zagrlimo odjednom cijela škola stane gledati u nas: ’Kako možeš? Pa je li te stid? Pa izdaješ svoj narod...’ itd.“
Amna, učenica Srednje mješovite škole „Gornji Vakuf“:
„Što se tiče ovih zidova, mislim da ćemo mi mladi možda između sebe srušiti te zidove, ali to će biti teško sve dok se naši roditelji ne promijene. Iskreno, moji nemaju nikakav problem sa tim, ali znam da većina ljudi u GornjemVakufu/Uskoplju ima problema sa tim, i sve dok naši roditelji ne sruše te zidove između sebe, ni mi djeca nećemo baš moći funkcionisati baš najbolje.“
Filmovi su prikazani i u Mješovitoj srednjoj školi „Enver Pozderović“ u Goraždu.
Diskusija se razvila o suživotu i nastojanjima da se toleriraju drugi i drugačiji. Jedna od učenika je kazao:
„Živim inače u Kopačima i dole su mi većina prijatelja Srbi. Po meni, sad mi živimo normalno. To sve zavisi kako je u porodici u njih, kako se to nasljeđuju, kako će se oni ponašati. Npr. mnogo imam prijatelja koji su Srbi i oni se ponašaju isto kao da smo iste nacionalnosti i iste vjere. Ima i pojedinaca koji su drugačiji - možda im je porodica takvapa utiče da se drugačije odnose prema nama ili da se svađamo ida postoji taj neki strah.“
U filmovima se vidi kako su akteri doživjeli bolno iskustvo u proteklom ratu, ali u njima se osjeti nada u bolje sutra, kao i vjera u drugoga i međusobnu povezanost, zajednička je ocjena učenika i nastavnika.
***********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.