Iako kampanja počinje tek u septembru, političari u Republici Srpskoj su dobro zasukali predizborne rukave. Tako je vruća politička tema ovih dana i vlasti i opozicije to ko je ratovao u kojoj vojsci i ko ima duži vojni staž. Sve je počelo kada je nedavno objavljena informacija da je načelnik jednog od odsjeka u Gradu Banja Luka Zoran Novaković bio pripadnik hrvatskog ZNG, nakon čega je došlo do ozbiljnog političkog ratnovojničkog prebrojavanja. O pravima boraca i njihovih porodica niko i ne priča.
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Igor Radojičić javno je obznanio i to putem tvitera kako je poslanički klub SNSD-a u entitetskom parlamentu zatražio podatke o učešću u ratu svih narodnih poslanika. Podatke bi trebalo da dostavi Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske i objavi ih na aktuelnom času jednog od narednih zasjedanja. No, u vladajućoj stranci nisu pojasnili kome i zašto su bitni ti podaci, odnosno šta je razlog tog upita. U opoziciji opet kao da su jedva dočekali sličan potez vladajućih. Podržavaju, ali traže da se lista proširi.
"Treba da se krene od prvoga, najbolje da se krene od Milorada Dodika i da se vide, naravno, ne samo parlamentarci, nego svi oni koji danas obavljaju važnije državne funkcije, i da se to javno publikuje", kazao je Borislav Bojić, funkcioner SDS-a.
Lider NDP-a Dragan Čavić najavio je i svoje poslaničko pitanje u sličnom tonu.
Dragan Čavić
"Pitanje na istu adresu, Ministarstvu, da mi odgovori na pitanje i da objelodanimo, koliki je ratni staž Milorada Dodika, Nebojše Radmanovića i Nikole Špirića. Pa valjda smo svi izabrani neposredno, pa bi građani u RS trebali da znaju koliko smo svi dali doprinosa oružanoj borbi vlastitog naroda", istakao je Čavić.
Te zahtjeve je svakako pokrenuo slučaj Zorana Novakovića, funkcionera vladajućeg SNSD-a i načelnika Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja u Administrativnoj službi Grada Banja Luka. Objavljeno je kako je u ratu bio pripadnik Sisačke satnije Druge brigade Zbora narodne garde. Nakon što su SNSD i Novaković to zdušno demantovali, stigla je i zvanična potvrda iz Hrvatske da je dotični skoro dva mjeseca bio pripadnik snaga pri sisačkoj vojnoj pošti.
U opštem prepucavanju koje je nastalo nakon toga ko je i koliko bio u kojoj vojsci ili ko je i koliko bio na ratištu, kolumnista Magazina Buka Dragan Bursać pita zašto je uopšte bitno čiji si vojnik bio ako je zakonski, pravno i ustavno dozvoljeno da bez obzira na tu činjenicu možeš normalno da obavljaš bilo koju političku funkciju u Bosni i Hercegovini.
"Slučaj Zorana Novakovića je bio samo povod da se nacionalisti svih stranaka prosto ujedine na tom fonu da se ispituju krvna zrnca ljudi koji su bili učesnici rata. Šta to treba da znači? I u Skupštini ima ljudi koji su bili i u Armiji BiH, HVO-u. Slučaj Novakovića treba promatrati s druge strane – možda je zaista čovjek bio priveden, možda je bio primoran", smatra Bursać.
Usmjerena retorika
I predstavnici boračkih i udruženja porodica poginulih i nestalih boraca i civila pitaju zašto političari, kad se već bore za navodni patriotizam, to ne pokažu na primjeru priče o boračkim pravima. Bolje bi bilo da se bave nekim pametnijim temama.
"Oni nas koriste od izbora do izbora, da bismo im bili glasačko tijelo. Gotovo ništa drugo. Poslije izbora, oni nemaju nikakve zakone, to se pusti stihijski, tu populaciju koje je iz dana u dan sve manje. Ako imate malo hljeba u kući, a nas troje, četvero, i ako to podijelimo da svi imamo, nije problem nikakav. Ako nemate ništa, ni to nije nikakvi problem. Ali, ako jedni jedu cijelo vrijeme, a jedni gledaju, to je veliki problem", tvrdi Mijat Granula, demobilisani borac prve kategorije Vojske RS.
Jedina situacija u kojoj bi ratno učešće moralo biti bitno u djelovanju u politici jeste sumnja ili osuda za učešće u ratnim zločinima, smatra Dragan Bursać.
"Ukoliko čovjek nije osuđen, optužen, procesuiran, on je automatski oslobođen svake vrste krivice. Bio je rat, ljudi su bili u ratu na tri strane, to je činjenica, a razumski, to je završeno 1995.-1996. godine, ne 2014. godine. Samim tim svi ovi pokušaji pozicije i opozicije da 'otvaraju' ova pitanja, u najmanju ruku su niski, podli, snishodljivi, i ničemu ne služe osim da se narod opet povampiri, da se ubace te najniže strasti. Ja kažem: jedan nacionalistički bod vrijedi kao sto hiljada ekonomskih bodova, pa će se i dalje, tokom ljeta, i tamo do izbora, prebrojavati ta nacionalna krvna zrnca i kompletna retorika će biti usmjerena ka tome", zaključuje Bursać.
