Mostar: Bahatost i neodgovornost političara dovela do bankrota

O bankrotu javnih budžeta u Bosni i Hercegovini više ne treba govoriti u futuru, on se već dešava, tvrde za Radio Slobodna Evropa neki od političara, sindikalnih aktivista i političkih posmatrača. Višegodišnje rastrošno, bahato i neodgovorno ponašanje bh. političkih elita dovelo je do toga da neki od nivoa vlasti već ne mogu da ispune ustavne nadležnosti, koje su im pripale Daytonskim mirovnim sporazumom. Jedan takav primjer je Hercegovačko-neretvanski kanton, na jugu Bosne i Hercegovine, čiji ukupni dug, tvrde upućeni, već iznosi preko 50 posto godišnjeg budžeta, a neke od budžetskih kategorija stanovništva su mjesecima skoro bez primanja.

Na udaru budžetske finansijske krize u Hercegovačko-neretvanskom kantonu već mjesecima su visokoškolske institucije, zatim pozorišne kuće kojima je Kanton jedan od osnivača, te Centar za djecu sa posebnim potrebama. Radio Slobodna Evropa saznaje da je prošli mjesec novca bilo samo za plate za oko 5.000 budžetskih korisnika, a već nema para za opremu po bolnicama, te za materijalna sredstva u školama.

Zastupnik u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona Aner Žuljević o stanju finansija kaže:

“Situacija u HNK je dramatična, sa tendencijom prelaska u finansijski haos. Kad se uzme visoko obrazovanje i sve one kategorije koje su tretirane kao grantovi u budžetu, odnosno nešto što je neobavezno finansiranje, iako je Ustav vrlo jasan kada kaže da je i visoko obrazovanje ustavna nadležnost kantona, bojim se da već polako Kanton ne izvršava onako kako je to planirano u budžetu.”

Da je stanje finansija u tom dijelu BiH pred kolapsom, sumnja i predsjednik Sindikata učitelja Hercegovačko-neretvanske županije Slavko Lauš:

“Nažalost, ono što ja znam, ništa nije ohrabrujuće. Zapravo, čini mi se da se nalazimo pred jednim bankrotom, gdje će sigurno doći do velikih problema što se tiče korisnika proračuna.”

Saznajemo da se dug Hercegovačko-neretvanskog kantona procjenjuje na najmanje 25 miliona eura najmanje, do ukupnog u iznosu od preko 50 miliona eura, s tim što je kantonalni budžet negdje oko 90 miliona eura.

Politički analitičar i komentator Faruk Kajtaz kaže da nikako nije iznenađen informacijama o tome da se Kanton sa sjedištem u Mostaru nalazi u stanju finansijskog sloma:

“Jasno je da HNK već dugi niz godina posluje sa jednim nategnutim budžetom; da je puno stavki koje su za neproizvodne aktivnosti; da nema dovoljno ekonomije. Te stvari za mene uopšte nisu nove, samo je činjenica da politika prvi put mora priznati da je stanje zaista teško.”

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hercergovačko-neretvanskog kantona Husein Špago kaže da su sindikalci stalno upozoravali da će se doći u bezizlaznu situaciju, te za sve krivi vlast, koja se nedogovorno ponaša:

“Pa sami znamo da u ovoj godini, kad je situacija izuzetno teška, njima pada na pamet da se kupuju luksuzna kola.”

Špago naglašava kako je cijeli sistem postavljen naopako:

“Jer se ne posvećuje pažnja zapošljavanju tamo gdje se stvara nova vrijednost, nego je uporno bilo suprotno - tamo gdje se troši, tamo su se ljudi zapošljavali.”

Da ne bude zabune, tvrde stručnjaci, ovakvo stanje je u cijeloj BiH i kao primjer navode manji bh. entitet, Republiku Srpsku. Pravni ekspert Krešimir Zubak:

“RS nema kantone, ali ni u jednoj oblasti života i rada stanje nije bolje nego u Federaciji. Dapače, gore. Zdravstvo, obrazovanje, položaj umirovljenika, broj neuposlenih ...”

Proizvođenje stalnih političkih kriza na svim nivoima zbog navodnih nacionalnih ugroženosti građane je dovelo na rub bijede. Zastupnik Aner Žuljević kaže da su te krize otjerale investitore, a kao primjer navodi Grad Mostar, koji zbog sukoba hrvatskih i bošnjačkih stranaka već devet mjeseci nema Gradskog vijeća:

“Nema mogućnosti da rješava one stvari koje su u nadležnosti Gradskog vijeća, a podrška su investitorima. To je ona strašna strana posljedica koja se mjeri - za koje jednostavno ni ne možete napraviti procjenu - u milionskim iznosima zbog toga što Gradsko vijeće ne funkcioniše i što se stalno prolongira rješenje Mostara.”

Kratkoročno, Žuljević smatra da u Hercegovačko-neretvanskom kantonu politika sada treba napokon pokazati odgovornost i osjetljivost, te osigurati solidarnu isplatu sa budžeta svim korisnicima:

“Na način da niko ne bude zaboravljen u ovim teškim vremenima. Mi ćemo putem rebalansa na Skupštini HNK pokušati da pokušati izbalansirati rashodovnu stranu koliko je to moguće kako bi svi korisnici budžeta osjetili da Vlada Kantona brine o njima.”

Međutim, sindikati su do sada uglavnom odbijali solidarne isplate uz riječi da, ako ima novca za luksuzna auta, onda ima i za plate. Slavko Lauš, iz Sindikata učitelja, kaže da su na sindikalnu solidarnost spremni samo pod jednim uslovom:

“Da se izjednače plaće prosvjetara i državnih službenika. Jedino tada, kad dođemo do te pozicije da budemo otprilike svi podjednako, onda će sindikat pokazati pravu sindikalnu solidarnost.”

Lauš još kaže da neko mora snositi odgovornost za stanje u koje smo dovedeni:

“Do sada, svjesni smo da je svatko radio što je htio jer nije bilo odgovornosti. Mi ćemo sigurno u sindikatu tražiti odgovornost.”

Dugoročno, stručnjaci tvrde da je rješenje u ustavnim promjenama i pravljenju jeftinijeg sistema. Prvi korak napravila je nedavno svojim preporukama o reformi Federacije BiH posebna ekspertna grupa koju je formirao američki ambasador u BiH Patrick Moon. Ekspert pravne grupe Kasim Trnka kaže da su sada na potezu političari:

“Sada će se političari naći u situaciji u kojoj mogu prihvatiti ili ne prihvatiti ove preporuke, ali će bar biti dužni da pokažu prstom na onu odredbu koja im je neprihvatljiva, da kažu argumentaciju zašto im je neprihvatljiva, da ponude bolje rješenje i da daju argumentaciju za to bolje rješenje. Loptica je u dvorištu političkih aktera, koji definitivno treba da odluče o ovome svemu.”