(Razgovor Jadranke Kosor i Boruta Pahora)
- Dragi Borute, što danas imamo na dnevnom redu?
- Kranjsku klobasu, draga Jadranka.
- Hvala, ja sam doručkovala.
- Ja nisam.
- Pa dobro, pojedi nešto. Možeš i moju kobasu, ako si već naručio. Kažem ti, već sam jela.
- Jadranka, ne izazivaj! Ne mogu zinuti od nervoze. I nisam naručio ništa.
- Znači: nemaš kobasu? Pa što nisi javio da ti ponesem od kuće? Kod mene toga uvijek ima. Pa kad me uhvati želja, samo otvorim frižider, pročitam upute i skuham onako kako piše da treba.
- Jadranka! Posljednji put te upozoravam: ne izazivaj!
- Šta je tebi? Nismo pošteno ni sjeli, a ti si se uhvatio te kobase. Pobojala sam se da ćeš je odmah iznijeti na stol i da će ovaj sastanak otići u tko zna kojem pravcu. A onda mi kažeš da nemaš kobasu i da si nervozan... Čuj, i mene boli glava, pa ne zanovijetam. I još sam uvijek otvorena za svaki prijedlog. Pa čak, ako treba, i da se zaletim do Zagreba da ti donesem kranjsku kobasu.
- Jadranka, to što ti imaš, to nije klobasa.
- Nego? Da nije kiselo zelje?
- Ti ni to nemaš. I to je naše.
- O čemu ti, dragi Borute, govoriš?
- O kiselom zelju koje nije tvoje nego moje. I o klobasi koja nije tvoja nego moja.
Slovenački premijer Borut Pahor i njegova hrvatska koleginica Jadranka Kosor, Trakoščan, 31. jul 2009.
- Čekaj, čekaj... Ti hoćeš reći da ono što ja imam u frižideru, što sam kupila u dućanu i pošteno platila, da to nije moje nego tvoje? Pa jesi li ti normalan?
- Ne može nitko u Hrvatskoj ni prodavati ni kupovati kranjsku klobasu, osim ako nije uvezena iz Slovenije.
- A zašto, molim te lijepo?
- Zato što je kranjska klobasa iz Kranja, a Kranj je u Sloveniji. To valjda nije upitno?
- Pa tko ti uzima Kranj?
- Vi Hrvati, eto i ti, vi mi uzimate kranjsku klobasu, a to je isto kao da ste mi uzeli Kranj. Ne možete vi proizvoditi i prodavati nešto što se zove kranjska klobasa, je li ti jasno?! To je zaštićeno, to je naš brend.
- Ti, dragi Borute, stvarno pričaš gluposti. Pa zamisli da se ja sastanem sa Sarkozyjem, pa da me on optuži da mu prisvajam Pariz zato što „Sljeme“ ili „Gavrilović“ proizvode parizer!
- Kakve veze ima parizer s kranjskom klobasom?
- Pa ako se kranjska zove po Kranju, onda se valjda i pariška kobasica zove po Parizu. Kao što se i francuska salata zove po Francuskoj, a krumpir-salata po krumpiru...
- Stani, stani, stani! Nije tom isto. Francuzi nemaju nikakve veze s tom francuskom salatom. To tamo nitko ne sprema niti jede. Oni nemaju pojma šta je to. To je jedna naša, kako da kažem, regionalna izmišljotina.
- A je li i frankfurtska kobasica naša izmišljotina?
- Ja ne znam da to i postoji.
- Postoji. I kod mene u frižideru. To ti je zapravo hrenovka, samo se zove frankfurtska. I zamisli sad da sjedim s Angelom Merkel i da gubimo vrijeme pričajući o kobasi, je li moja ili je njezina...
- Ja tebi, Jadranka, nisam ni Sarkozy ni Angela Merkel. Ja sam ti prvi susjed i prijatelj, i ja te prijateljski ali ozbiljno upozoravam da odmah prekinete s proizvodnjom i prodajom kranjskih klobasa koje zapravo nisu kranjske.
- Ti, Borute, nisi zdrav. Pa kako da ih nazovemo: sinjskim, senjskim, brinjskim kobasama?
- Kako god hoćete, samo ne kranjskim! Uostalom, ovo nije prvi put da iskrsava takav problem. Sjeti se spora oko naše autohtone kranjske čebele ili, kako vi kažete, pčele koja se raširila i kod vas po Hrvatskoj, pa ste je vi prozvali hrvatskom sivom pčelom.
- Pa ti sad hoćeš da i kranjsku kobasu prozovemo hrvatskom sivom kobasom? Pa tko je lud da kupi bilo kakvo meso na kojemu piše da je sivo? Hoćeš da nam propadne mesna industrija? Hoćeš da nam propadne sve živo? Kako da zovemo našeg pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića? Da ga preimenujemo u Sivčevića?
- Zakoni su zakoni i nisam ih ja izmislio. Brendovi su zaštićeni i moraju se poštivati.
- Ma daj, molim te! Tako ste patentirali i ajvar kao vaš slovenski brend, a svi znaju da to nije vaše nego srpsko.
Grad Kranj, arhivska fotografija
- Dubrovnik ti je srpski!
- Sram te bilo, četniče jedan! Triglav ti je srpski, i Tromostovje ti je srpsko, jer je samo kod njih sve po tri!
- Jadranka, zaustavi se!
- E neću se zaustavit! Sad ćeš vidjet! Evo za koji dan idem na Kosovo, pa ću ja ljudima tamo lijepo objasnit da ste im uzeli Ilirsku Bistricu. I nagovorit ću ih da oni, kao potomci Ilira, patentiraju svoje pravo na sve ilirsko!
- A ja ću onda nagovorit Merkelicu da u Hrvatskoj i svim ostalim zemljama koje nisu članice Europske Unije zabrani prodaju hamburgera pod tim hamburškim, njemačkim i europskim imenom!
- Samo probaj pa ćeš vidjet! Ja ću i tebe i Merkelicu onda prijaviti Obami da Amerikancima namjeravate zabraniti hamburger!
- To je laž!
- Sjeti se što si maloprije rekao! Pa da te podsjetim da ni Amerika nije članica Europske Unije, molit ću lijepo! I da te vidim kako ćeš im zabranit hamburger!
- Ali, Jadranka, formalno-pravno hamburger je dobio ime po Hamburgu.
- E nije nego po McDonaldsu!
- Dragi Borute, što danas imamo na dnevnom redu?
- Kranjsku klobasu, draga Jadranka.
- Hvala, ja sam doručkovala.
- Ja nisam.
- Pa dobro, pojedi nešto. Možeš i moju kobasu, ako si već naručio. Kažem ti, već sam jela.
- Jadranka, ne izazivaj! Ne mogu zinuti od nervoze. I nisam naručio ništa.
- Znači: nemaš kobasu? Pa što nisi javio da ti ponesem od kuće? Kod mene toga uvijek ima. Pa kad me uhvati želja, samo otvorim frižider, pročitam upute i skuham onako kako piše da treba.
- Jadranka! Posljednji put te upozoravam: ne izazivaj!
- Šta je tebi? Nismo pošteno ni sjeli, a ti si se uhvatio te kobase. Pobojala sam se da ćeš je odmah iznijeti na stol i da će ovaj sastanak otići u tko zna kojem pravcu. A onda mi kažeš da nemaš kobasu i da si nervozan... Čuj, i mene boli glava, pa ne zanovijetam. I još sam uvijek otvorena za svaki prijedlog. Pa čak, ako treba, i da se zaletim do Zagreba da ti donesem kranjsku kobasu.
- Jadranka, to što ti imaš, to nije klobasa.
- Nego? Da nije kiselo zelje?
- Ti ni to nemaš. I to je naše.
- O čemu ti, dragi Borute, govoriš?
- O kiselom zelju koje nije tvoje nego moje. I o klobasi koja nije tvoja nego moja.
- Ne može nitko u Hrvatskoj ni prodavati ni kupovati kranjsku klobasu, osim ako nije uvezena iz Slovenije.
- A zašto, molim te lijepo?
- Zato što je kranjska klobasa iz Kranja, a Kranj je u Sloveniji. To valjda nije upitno?
- Pa tko ti uzima Kranj?
- Vi Hrvati, eto i ti, vi mi uzimate kranjsku klobasu, a to je isto kao da ste mi uzeli Kranj. Ne možete vi proizvoditi i prodavati nešto što se zove kranjska klobasa, je li ti jasno?! To je zaštićeno, to je naš brend.
- Ti, dragi Borute, stvarno pričaš gluposti. Pa zamisli da se ja sastanem sa Sarkozyjem, pa da me on optuži da mu prisvajam Pariz zato što „Sljeme“ ili „Gavrilović“ proizvode parizer!
- Kakve veze ima parizer s kranjskom klobasom?
- Pa ako se kranjska zove po Kranju, onda se valjda i pariška kobasica zove po Parizu. Kao što se i francuska salata zove po Francuskoj, a krumpir-salata po krumpiru...
- Stani, stani, stani! Nije tom isto. Francuzi nemaju nikakve veze s tom francuskom salatom. To tamo nitko ne sprema niti jede. Oni nemaju pojma šta je to. To je jedna naša, kako da kažem, regionalna izmišljotina.
- A je li i frankfurtska kobasica naša izmišljotina?
- Ja ne znam da to i postoji.
- Postoji. I kod mene u frižideru. To ti je zapravo hrenovka, samo se zove frankfurtska. I zamisli sad da sjedim s Angelom Merkel i da gubimo vrijeme pričajući o kobasi, je li moja ili je njezina...
- Ja tebi, Jadranka, nisam ni Sarkozy ni Angela Merkel. Ja sam ti prvi susjed i prijatelj, i ja te prijateljski ali ozbiljno upozoravam da odmah prekinete s proizvodnjom i prodajom kranjskih klobasa koje zapravo nisu kranjske.
- Ti, Borute, nisi zdrav. Pa kako da ih nazovemo: sinjskim, senjskim, brinjskim kobasama?
- Kako god hoćete, samo ne kranjskim! Uostalom, ovo nije prvi put da iskrsava takav problem. Sjeti se spora oko naše autohtone kranjske čebele ili, kako vi kažete, pčele koja se raširila i kod vas po Hrvatskoj, pa ste je vi prozvali hrvatskom sivom pčelom.
- Pa ti sad hoćeš da i kranjsku kobasu prozovemo hrvatskom sivom kobasom? Pa tko je lud da kupi bilo kakvo meso na kojemu piše da je sivo? Hoćeš da nam propadne mesna industrija? Hoćeš da nam propadne sve živo? Kako da zovemo našeg pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića? Da ga preimenujemo u Sivčevića?
- Zakoni su zakoni i nisam ih ja izmislio. Brendovi su zaštićeni i moraju se poštivati.
- Ma daj, molim te! Tako ste patentirali i ajvar kao vaš slovenski brend, a svi znaju da to nije vaše nego srpsko.
- Sram te bilo, četniče jedan! Triglav ti je srpski, i Tromostovje ti je srpsko, jer je samo kod njih sve po tri!
- Jadranka, zaustavi se!
- E neću se zaustavit! Sad ćeš vidjet! Evo za koji dan idem na Kosovo, pa ću ja ljudima tamo lijepo objasnit da ste im uzeli Ilirsku Bistricu. I nagovorit ću ih da oni, kao potomci Ilira, patentiraju svoje pravo na sve ilirsko!
- A ja ću onda nagovorit Merkelicu da u Hrvatskoj i svim ostalim zemljama koje nisu članice Europske Unije zabrani prodaju hamburgera pod tim hamburškim, njemačkim i europskim imenom!
- Samo probaj pa ćeš vidjet! Ja ću i tebe i Merkelicu onda prijaviti Obami da Amerikancima namjeravate zabraniti hamburger!
- To je laž!
- Sjeti se što si maloprije rekao! Pa da te podsjetim da ni Amerika nije članica Europske Unije, molit ću lijepo! I da te vidim kako ćeš im zabranit hamburger!
- Ali, Jadranka, formalno-pravno hamburger je dobio ime po Hamburgu.
- E nije nego po McDonaldsu!
