„Ovo mi je i očevina i djedovina i moje sve. Niđe nemam sad“, kroz plač priča starac dok pokazuje klizištem uništenu kuću nadomak Tuzle.
Vapaji ljudi koji su ostali bez ičega u nakon poplava, pola godine kasnije, tek kao slab eho odjekuju u BiH. A novembar je i zima na pragu. Oko 90 hiljada ljudi dočekaće je van svojih domova – sretniji kod rodbine, a oni manje sretni u kolektivnim centrima.
„Svi kažu živa glava. Neka je, to je najvažnije, al' kako ću ti živu glavu izdržavati i hraniti?“ – pitala se Nevenka Đurić, stojeći u vodi do koljena kraj poplavljene kuće.
Kako preživjeti kad nemaš ništa, pitaju se ovi ljudi i danas, a oni od kojih ovisi njihov opstanak bave se drugačijom matematikom – koliko je i kojih ruku dovoljno za vlast koja će isisati sav novac građana.
U takvom okruženju živi i Ramiz Hurem iz Hadžića, kraj Sarajeva. Ima veliku kuću, još veću okućnicu, štalu, stoku. I sve je to putem oglasa ponudio na besplatno korištenje onim porodicama koje su ostale bez ičega.
„Ima dva stana i u nju se mogu smjestiti dvije porodice nastradale u poplavama. Mogu koristiti i štale i ovce“, priča Hurem.
Uz to imaju Huremovu dozvolu da bez naknade mogu obrađivati 100 duluma zemlje, kositi ga za stoku i uzgajati povrće za svoje potrebe.
„Za sebe da obrađuju, ne za mene. Ako obrađuju u plasteniku to, da imaju da mogu živjeti“, kaže Hurem.
U vremenu kada se sve prodaje, pa i humanitarna pomoć, ovaj gest zvuči gotovo nadrealno, a na pitanje zašto to radi Hurem ima jednostavan i posve ljudski odgovor – treba pomoći ljudima:
„Kada vidite kako se pate djeca na ulici, ne mogu ni da zarade, ni da se ogriju, a kod mene prazna kuća, zemlju niko ne obrađuje... Što ne bih dao?“
Već su se javili i potencijalni stanari – dvije porodice iz mjesta Smajići kraj Željeznog polja – jedna sa četvero, a druga sa petero djece.
„Ako su vrijedni ljudi mogu se tu zaposliti. A mogu i kod mene u firmi. Morate nekako pomoći ljudima! Šta će samo u kući ako nemaju posla?“, navodi Hurem.
Je li umjesto njega i ovim porodicama do sada u susret trebala izaći država? - Hurem kratko kaže da jeste, ali da „ljudi ne mogu čekati“.
„Možemo mi - koliko možemo da pomognemo. Šta ćemo ako država već neće?“, zaključuje Hurem.
