Kuda vodi pogoršanje odnosa Moskve i Vašingtona?

Autor: James Stavridis, Foreign Policy, prevela: Ena Stevanović

Sve veća napetost u odnosu između Rusije i Sjedinjenih Država polako počinje podsjećati na Hladni rat koji prijeti kako Washingtonu tako i čitavom globalnom geopolitičkom sustavu. Bez funkcionalnog odnosa između Moskve i Washingtona se dramatično smanjuju šanse da će se riješiti veliki svjetski sukobi od Irana do Sirije, od Arktika do Afganistana.

Umjesto da prihvate drastično pogoršavanje odnosa, SAD bi trebale aktivno tražiti sve moguće načine suradnje koje mogu uspostaviti sa Rusijom, unatoč frustracijama i neuspjesima.

Popis ključnih nesuglasica je dug. Jedan od najvećih izazova je Sirija u kojoj SAD vjeruju u međunarodna rješenja i intervenciju kao opciju za svrgavanje ruskog saveznika Bashara al-Assada.

Sirija predstavlja najjaču vezu Rusije sa regionom i izlaz na strateški bitno područje Istočnog Mediterana kao i na tržište oružja i obavještajnu suradnju. Isto tako, SAD i Rusija su u zavadi oko sistema raketne obrane koji je NATO počeo koristiti u Istočnoj Europi, prvo u Rumuniji i Poljskoj, kako bi se odbranili od rastućih Iranskih balističkih kapaciteta.

Rusija vjeruje da je ovaj sustav zapravo usmjeren protiv njihovog strateškog interkontinentalnog raketnog balističkog sustava unatoč više puta ponovljenim jamstvom SAD-a da se ne radi o tome.

Osim toga, SAD se i dalje ne slažu sa ruskom okupacijom Gruzije nakon kratkog i oštrog sukoba između ove dvije države 2008.godine. U isto vrijeme tu je i spor oko azila koji je dodijeljen Edwardu Snowdenu kao i neslaganje oko ruskog zastrašivanja Ukrajine, Moldavije i Srbije u vezi sa njihovim mogućim pristupanjem EU. Velike vojne vježbe i od strane Rusije i od strane NATO-a u Istočnoj Europi su dodatno pojačale tenzije između Rusije i SAD-a.

Sve gore pomenuto se događa iza kulise dviju vrlo važnih činjenica.

Prva je pad populacije u Rusiji koji se desio u proteklom desetljeću, tragično visoka stopa alkoholizma i zloupotrebe droga pri čemu je heroin jednako lako nabaviti kao i čokoladicu, kako kaže ruski šef Odjela za borbu protiv narkotika Viktor Ivanov. Osim toga, sve su snažnije radikalne islamističke pobune unutar granica Rusije, posebno u provinciji Dagestan.

Drugi razlog je predsjednik Vladimir Putin koji očito gaji dugogodišnje antipatije prema SAD-u i koji je nedavno pisao za New York Times o arganciji američke posebnosti. Sve u svemu, mentalitet Hladnog rata je prisutan u ovom odnosu. Gledano s pozitivne strane, nije baš sve tako crno jer postoje mnoga područja u kojim ove dvije države nastavljaju surađivati.

Prvo i iznenađujuće takvo područje je Afganistan. Unatoč njihovim vlastitim neuspjesima u Afganistanu, Rusija općenito pomaže SAD-u i NATO-u u toj državi i to razmjenom sigurnosnih službi, suradnjom u borbi protiv narkotika, prodajom ruskih helikoptera i doniranjem oružja i municije afganistanskim snagama sigurnosti.

Rusija je također bila partner u protivpiratskim operacijama na istočnoj obali Afrike. Oni su međunarodnoj zajednici dali nekoliko ratnih brodova, dijelili su informacije i čak su se i povezali sa zapadnim silama putem kontrolno-komandne mreže.

Još jedno područje suradnje, barem do sada, je Arktik na takozvanom „Krajnjem sjeveru“. Rusija je bila aktivan i općenito pozitivan sugovornik sa Sjedinjenim Državama kroz mehanizam Arktičkog vijeća. Kao najbrojniji narod na Arktiku, Rusija želi pronaći načine za unaprjeđivanje suradnje u znanstvenim istraživanjima, zaštiti okoliša i racionalnom korištenju resursa. Iako uvijek postoji mogućnost sukoba na sjeveru, u ovom trenutku se čini da je ovo područje suradnje između ove dvije države.

Također je došlo do napretka u strateškoj kontroli naoružanja potpisivanjem sporazuma START II i minimalnim dijalogom oko mogućih strateških razgovora čiji cilj je dodatno smanjenje razine nuklearnog naoružanja, naravno pod pretpostavkom da zapetljano pitanje proturaketne obrane u Europi može biti riješeno.

Ključno je pronaći nove zone u kojima se može uspostaviti dalja suradnja kako bi se smanjila mogućnost scenarija Hladnog rata. Ovo su neke od mogućnosti da se taj scenario izbjegne:

1. Njegovanje susreta najvećih lidera. Osim redovnog kontakta novoizabranog američkog državnog tajnika Johna Kerryja i njegovog kolege ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova i druga komunikacija na najvišem nivou mora biti prioritet. Sa novim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, ambasadorom UN-a, vrhovnim zapovijednikom za operacije u NATO-u, predsjednikom Komiteta za vanjske odnose, Sjedinjene američke države se mogu pohvaliti čitavim spektrom novim ličnosti koje trebaju uspostaviti suradnju sa Rusijom.

2. Korištenje nevladinih diplomatskih foruma za uspostavljanje suradnje s Rusijom može biti vrlo korisno. Sam Nun i Inicijativa za nuklearne prijetnje su dobar primjer za to, ali postoje i mnoge druge akademske i nevladine organizacije koje se mogu uključiti.

3. Uspostavljanje zajedničkih centara za razmjenu podataka. To bi moglo pomoći da se otvori sporni dijalog oko proturaketne obrane u Europi tako što bi se izgradile zajedničke lokacije na kojima bi se radarima mogla pratiti sva takva mjesta, što bi pomoglo u izgradnji povjerenja.

4. Pozabaviti se ekonomskom suradnjom. Rusija je velika ekonomija, jedna od 10 najvećih u Europi. Ipak, SAD zbog nekoliko razloga, uglavnom političkih, vrlo malo ekonomski surađuje s Rusijom. Pronalaženje novih mogućnosti za zajednička ulaganja, možda i na Arktiku, bi predstavljalo novo područje suradnje. To bi zahtijevlo ublažavanje sankcija u SAD-u i bolju vladavinu zakona u Rusiji.

5. Dijeljenje informacija i inteligencije u još većoj mjeri. Sa skorim početkom Olimpijskih igara, mnogo je globalnih situacija u kojima je i u interesu Rusije i SAD-a da dijele ono što znaju. Soči može biti pokusni kunić za neke od njih.

6. Sirija i Iran. Iako ni u jednom scenariju Rusija i SAD nisu bile potpuno usklađene,Iran i Sirija su i izazov i mogućnost u smislu podrške međunarodnih normi. Napori međunarodne zajednice da uklone hemijsko oružje iz Sirije su polazna tačka za sporazume. U Iranu je SAD-u potrebna podrška Rusije kako bi se postigao dogovor koji bi barem zamrznuo i s vremenom ukinuo iranski nuklearni program.

Sve ovo će u najmanju ruku biti teško, posebno za one sa obje strane rusko-američkog odnosa koji se drže tvrde linije. Iskreno rečeno, bilo bi vrlo lako iz trenutne pozicije potonuti u sumrak dugog hladnog rata. Kultni ruski pisac Ivan Turgenjev je rekao: „Okolnosti nas definiraju, one nas tjeraju na jedan ili drugi put, a onda nas kazne za to.“

Mi nismo prisiljeni ići niti putem beskrajne napetosti niti putem potpune kooperacije. Rješenje i za Rusiju i za SAD leži u prevladavanju okolnosti njihovih nesuglasica i pronalaženju puta do boljih ukupnih odnosa kroz određena područja suradnje, uz priznavanje činjenice da će uvijek postojati područja u kojima ove dvije države neće vidjeti stvari na isti način.