Vikend u Budvi obilježio je Forum o budućnosti NATO partnerstava, čiji je jedan od panela bio posvećen odnosima SAD-a i Rusije. Učesnici ocjenjuju da je komunikacija puna nepovjerenja, ali vlada optimizam da će predstojeća dva samita predsjednika Baraka Obame i Vladimira Putina voditi poboljšanju odnosa dvije najveće političke sile.
Učesnici panela o rusko američkim odnosima saglasni su u tome da ih najbolje opisuje riječ – nepovjerenje.
To nije samo prisutno u vojnim nego i u političkim odnosima, ocjenjuje savjetnik predsjedavajućeg, združenog Generalštaba Skot Rodnik.
"I dalje postoji latentno nepovjerenje koje dominira našim dijalogom".
Uzrok je, objašnjava Rodnik ostavština Hladnog rata:
"To je jedno nasljeđe koje nije iščililo iz ruskog konteksta, a koje je ostalo od komunizma".
Međutim, za Nađu Arbatovu, profesoricu Instituta za svjetsku ekonomiju i međunarodne odnose u Rusiji legat Hladnog rata dodatno je otežan posljednjih par decenija.
"I nakon pada bivšeg Sovjetskog saveza postavlja se pitanje ko je izgubio taj rat. Rusija je naivno vjerovala u zapadne institucije, a imali smo arogantnu politiku Bušove administracije. Nije pronađen pravi prostor za saradnju i Rusija tada nije bila ni protivnik ali ni partner", ističe Arbatova.
Ambasador Robert Gelbart iz Atlantskog saveza SAD smatra da za transformaciju Rusije u demokratsko društvo i moderno tržište treba vremena. No, kritički ocjenjuje dešavanja u novom Putinovom mandatu, koje je nazvao zastrašivanjem.
"On ima strategiju kojom pokušava da zastraši Ameriku na različite načine. Neki od tih načina su zaista smiješni i pogrešni tako da i to što se dešava sa američkim ambasadorom je nešto što je u suprotnosti sa međunarodnim konvencijama. Način na koji se tretira američko građansko društvo i rusko građansko društvo, čak i ako se kaže da se Institut Lavad mora registrovati kao strani agent, to je nešto što je zaista teško razumjeti", navodi Gelbart.
Vojna i privredna saradnja ključne
Kako dalje graditi povjerenje i kako popraviti narušene odnose SAD i Rusije?
Odgovor na to pitanje profesorica Fakulteta za međunarodne i bezbjednosne studije Maršal centra Šeril Kros nalazi u vojnoj i privrednoj saradnji.
"Ne možemo vječno da budemo u fazi reorganizacije tih odnosa. Moramo da vidimo šta dalje. Ima mogućnosti saradnje, kontrola naoružanja u Afganistanu. Rusija je izuzetno jaka u pružanju podrške ISAF misiji. Bićemo potrebni jedni drugima sve više kada bude riječi o periodu nakon 2014. u Afganistanu. Postoje i oblasti tenzija gdje recimo imamo Siriju gdje Rusija i SAD imaju različite perspektive i gledišta. Mislim da je jako važno i pitanje Kine. Moramo da razmišljamo o tome kako SAD i Rusija se zapravo nose sa usponom Kine. Ima ljudi u akademskom svijetu na Zapadu koji sada pišu o savezu Rusije i Kine. Misle da je to prejako i da će se u budućnosti razviti u neku vrstu bloka nasuprot NATO, ili je to potpuno pogrešno", kaže Kros.
Odnosi Rusije i SAD koji variraju od prijateljskih ka rivalskim ući će u novo poglavlje naredne godine. Do tada su dogovorena i zakazana dva susreta dva predsjednika tokom kojih će razgovarati o nesuglasicama oko ljudskih prava i političkim rješenjima za Iran, Siriju i Sjevernu Koreju. Zato će 2014. biti nova nada za nove odnose Vašingtona i Moskve, očekuje Rodnik.
"17. juna u Sjevernoj Irskoj i 23. septembra u Rusiji gdje ćemo imati naš prvi samit još od Bušove administracije, čini mi se. Znači, to će biti vrijeme puno nade", ističe Rodnik.
Učesnici panela o rusko američkim odnosima saglasni su u tome da ih najbolje opisuje riječ – nepovjerenje.
To nije samo prisutno u vojnim nego i u političkim odnosima, ocjenjuje savjetnik predsjedavajućeg, združenog Generalštaba Skot Rodnik.
"I dalje postoji latentno nepovjerenje koje dominira našim dijalogom".
Uzrok je, objašnjava Rodnik ostavština Hladnog rata:
"To je jedno nasljeđe koje nije iščililo iz ruskog konteksta, a koje je ostalo od komunizma".
Međutim, za Nađu Arbatovu, profesoricu Instituta za svjetsku ekonomiju i međunarodne odnose u Rusiji legat Hladnog rata dodatno je otežan posljednjih par decenija.
"I nakon pada bivšeg Sovjetskog saveza postavlja se pitanje ko je izgubio taj rat. Rusija je naivno vjerovala u zapadne institucije, a imali smo arogantnu politiku Bušove administracije. Nije pronađen pravi prostor za saradnju i Rusija tada nije bila ni protivnik ali ni partner", ističe Arbatova.
Ambasador Robert Gelbart iz Atlantskog saveza SAD smatra da za transformaciju Rusije u demokratsko društvo i moderno tržište treba vremena. No, kritički ocjenjuje dešavanja u novom Putinovom mandatu, koje je nazvao zastrašivanjem.
"On ima strategiju kojom pokušava da zastraši Ameriku na različite načine. Neki od tih načina su zaista smiješni i pogrešni tako da i to što se dešava sa američkim ambasadorom je nešto što je u suprotnosti sa međunarodnim konvencijama. Način na koji se tretira američko građansko društvo i rusko građansko društvo, čak i ako se kaže da se Institut Lavad mora registrovati kao strani agent, to je nešto što je zaista teško razumjeti", navodi Gelbart.
Vojna i privredna saradnja ključne
Kako dalje graditi povjerenje i kako popraviti narušene odnose SAD i Rusije?
Odgovor na to pitanje profesorica Fakulteta za međunarodne i bezbjednosne studije Maršal centra Šeril Kros nalazi u vojnoj i privrednoj saradnji.
"Ne možemo vječno da budemo u fazi reorganizacije tih odnosa. Moramo da vidimo šta dalje. Ima mogućnosti saradnje, kontrola naoružanja u Afganistanu. Rusija je izuzetno jaka u pružanju podrške ISAF misiji. Bićemo potrebni jedni drugima sve više kada bude riječi o periodu nakon 2014. u Afganistanu. Postoje i oblasti tenzija gdje recimo imamo Siriju gdje Rusija i SAD imaju različite perspektive i gledišta. Mislim da je jako važno i pitanje Kine. Moramo da razmišljamo o tome kako SAD i Rusija se zapravo nose sa usponom Kine. Ima ljudi u akademskom svijetu na Zapadu koji sada pišu o savezu Rusije i Kine. Misle da je to prejako i da će se u budućnosti razviti u neku vrstu bloka nasuprot NATO, ili je to potpuno pogrešno", kaže Kros.
Odnosi Rusije i SAD koji variraju od prijateljskih ka rivalskim ući će u novo poglavlje naredne godine. Do tada su dogovorena i zakazana dva susreta dva predsjednika tokom kojih će razgovarati o nesuglasicama oko ljudskih prava i političkim rješenjima za Iran, Siriju i Sjevernu Koreju. Zato će 2014. biti nova nada za nove odnose Vašingtona i Moskve, očekuje Rodnik.
"17. juna u Sjevernoj Irskoj i 23. septembra u Rusiji gdje ćemo imati naš prvi samit još od Bušove administracije, čini mi se. Znači, to će biti vrijeme puno nade", ističe Rodnik.
