Tijekom unakrsnog isptivanja bivšeg voditelja srebreničke istrage haškog tužiteljstva Jean Rene Rueza, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić pokušavao je dati niz opravdanja za ubijanja koja su se dogodila nakon zauzimanja Srebrenice u srpnju 1995.godine.
Prema Karadžiću brojne pronađene žrtve u masovnim grobnicama su vojnici poginuli ne samo prilikom borbi za Srebrenicu, nego tijekom cijelog troipogodišnjeg rata. Najveću raspravu izazvali su pokušaji opravdanja za ubojstvo oko tisuću zatočenika u skladištu u Kravici.
Istražitelj Ruez, danas načelnik francuske policije, odbio je niz teza optuženog, poput one da je masovno ubojstvo oko 1000 bošnjačkih dječaka i muškaraca u skladištu u Kravici posljedica incidenta koji se dogodio kad je bošnjački zarobljenik oteo pušku srpskom čuvaru i ubio ga.
„Čak i da je taj događaj bio istinit i da je došlo do kratke panike koja bi
Radovan Karadžić u sudnici, 31. siječanj 2012.
možda mogla objasniti da je na primjer nekoliko zatvorenika palo kao žrtva, to u svakom slučaju ne bi moglo biti objašnjenje za sistematsko ubijanje svih zarobljenika i u istočnom i u zapadnom dijelu skladišta. To je ubijanje stalo tek kada su đelati bili sigurni da nitko nije preživio ono što su radili“, opisao je Ruez, prisječajući se izjava kako su stražari lagali zarobljenicima da ide Crveni križ te da okolna pucnjava dolazi od borbi (a ne egzekucija) kako bi ih se smirilo prije nego ih se ubije.
„Ruez, uz svo poštovanje, moramo ostaviti nešto i (sudskom) Vijeću. Pa neka Vijeće zaključuje“, pobunio se optuženi protiv objašnjenja svjedoka, tvrdeći i dalje kako je „opuštenu situaciju“ u skladištu u Kravici prekinuo napad na srpskog stražara, što je po njemu dovelo do incidenta.
Prema Karadžiću, brojne grobnice pronađene nakon srpnja 1995.godine u Srebrenici posljedica su, kako je naveo, asanacije terena, koja se provodila nakon svake borbe tijekom rata i međusobnog ubijanja. Drugim riječima, optuženi je pokušao ustvrditi kako su u srebreničkoj istrazi zbrojene sve žrtve rata na tom području kako bi se dobio, prema njemu, prenapuhani broj od 8000.
No svjedok Ruez je objasnio kako su najveći dio lokaliteta pogubljenja korištenih u svrhu procesa istrebljenja zarobljenika nakon zauzimanja Srebrenice, saznali upravo prema dokumentima Vojske Republike Srpske, primjerice iz zapljenjenih dokumenata Zvorničke brigade.
„Pošto smo pronašli dnevnike vozača koji su 13.srpnja (1995) prebacivali bezbjednjake (sigurnosne oficire VRS-a) na te lokalitete kako bi mogli procijeniti zatočeničke objekte i da identificiraju obližnja mjesta pogubljenja“, objasnio je neke od dijelova srebreničke istrage svjedok napominjući da su se istražitelji usredotočili na grobnice gdje su prema informacijama sahranjeni zatočenici koji su ubijani 14.15.i16.srpnja 1995.godine.
Karadžić je također u višesatnoj raspravi s Ruezom više puta ustvrdio kako je 28. divizija Armije BiH imala tisuće boraca od kojih je više stotina poginulo te ubrojeno u žrtve masovnih pogubljenja.
„Provjerom datuma će se vidjeti da to što ste Vi rekli nije točno“, odbijao je tezu obrane svjedok.
Nakon dovršetka unakrsnog ispitivanja bivšeg voditelja srebreničke istrage haškog tužiteljstva, svjedočiti će zaštićeni svjedok pod pseudonimom KDZ 333.
Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.
