Kako o ratu u BiH danas razmišljaju oni koji su rođeni kad je završen, koji su sada na granici punoljetstva. Oni o ratu nisu učili u školama. Neki od njih misle da o ratnim događajima i ne treba čitati iz školskih knjiga. I neki njihovi pedagozi i profesori misle tako. Kažu da u BiH, iako je rat završen prije 17 godina, još nije došlo vrijeme da se u udžbeniku istorije za osnovne i srednje škole napiše jedinstvena istorija o posljednjem ratu.
Rat koji se vodio na prostorima BiH od 1992. do 1995. godine gotovo se i ne spominje u udžbenicima istorije za osnovne i srednje škole. Više je pažnje posvećeno mirovnom sporazumu kojim je završen bosanskohercegovački rat, kaže nastavnik istorije u Osnovnoj školi „Dositej Obradović“ u Doboju Nedeljko Marković.
„Vrlo malo ima tema. To je možda u par rečenica spomenuto da je bio rat od te do te godine. Više se potenciraju mirovni sporazumi u Dejtonu, Parizu, a što se tiče ratnih događaja, to se ne obrađuje uopšte“, navodi Marković.
„Nisam upoznata sa programom osnovne škole. U srednjoj školi ne radimo period 1992. - 1995.“, kaže školska psihologinja u Srednjoškolskom centru u Doboju Radmila Cvijanović.
S obzirom da tokom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja iz udžbenika dobijaju vrlo malo informacija o ratnim događajima, dobojski gimnazijalci koji su rođeni u godini kada je okončan rat u BiH kažu da o tome saznaju iz drugih izvora:
Među gimnazijalcima u Doboju podijeljena su mišljenja o tome da li bi događaje iz bh. rata trebalo detaljnije izučavati na časovima istorije:
U BiH još ne postoji saglasnost o karakteru posljednjeg rata. Ne postoji ni konsenzus o činjenicama utvrđenim na suđenjima pred Haškim tribunalom i domaćim sudovima. Ovo su samo neki od razloga zbog kojih bi se nadležni za obrazovanje u BiH teško mogli da dogovore o jedinstvenom opisivanju ratnih događaja u udžbenicima istorije.
„Dok god imamo tolike kantone, entitete, obrazovanje, zasad nije moguće jer minstarstva su odvojena, ustvari sve je odvojeno. Ako vi imate i sada škole gdje u istu školu ulaze s jedne strane hrvatska djeca, a s druge strane bošnjačka djeca - nije moguće“, kaže profesorica sociologije Simeuna Jevtić.
Za to još uvijek nije prošlo dovoljno vremena iako je rat u BiH završen prije 17 godina, kaže pedagogica u Srednjoj ugostiteljskoj školi u Doboju Miroslava Jerinić Đukić:
„Koliko je prošlo decenija od Drugog svjetskog rata, pa se i tu više ne možemo složiti šta je bilo i kako je bilo.“
„U principu mislim da će se istoričari baviti tim vremenom - potrebna je jedna vremenska distanca da bi zapažanja istoričara dobila na vrijednosti. Lično mislim da ta događanja ne bi trebala biti sastavni dio nijednog od udžbenika ako bismo htjeli zaista da postoji jedna uzajamna tolerancija između naroda u BiH“, kaže pedagog u dobojskoj gimanziji Zoran Gojković.
Ovako razmišlja i profesor istorije Džemil Suljkanović.
„Ja lično da se pitam, taj period bih apsolutno izbrisao zato što se zloupotrebljavaju te stvari. Znači period 1992.-1995. bih izbacio, ali bih ostavio neke najbitnije sekvence tog perioda - da se ne zaboravi. I ne trebaju da se zaborave. U udžbenicima istorije taj period se preskače i za mene je to OK“, kaže Suljkanović.
Pedagogica Miroslava Jerić Đukić smatra da rat u BiH zaslužuje više prostora na časovima istorije u osnovnim i srednjim školama.
„Ali moramo se dogovoriti u kojem obimu i u kakvom obliku, a da bude jedinstveno za čitavu BiH“, dodaje.
Psihologinja u dobojskom Srednjoškolskom centru Radmila Cvijanović kaže da bi posljednju riječ u ovoj priči trebalo da daju vrhunski istoričari.
„Mislim da je većina naših učenika trenutno u stanju povrijeđenosti i da bi ta tema, pogotovo ako ne bi bila adekvatno pripremljena, mogla više povrijediti i podsticati ono s čim imamo problema, a to je ta nacionalna netrpeljivost koja nam je ostala za uspomenu na taj rat. Moje je mišljenje da vrhunski stručnjaci moraju zajednički prvo da se dogovore kako bi se to trebalo prezentovati da se stekne jedan objektivan, bez emotivnih aspekata, čisto istorijski, na konkretnim činjenicama zasnovan izvještaj vezano za taj rat, pa da se tako uči da bude uniformno. Ali neće se moći izbjeći uticaj onoga ’meni je ovaj stradao, onaj stradao, vi ste krivi, mi smo krivi’, nažalost", zaključuje Radmila Cvijanović.
Rat koji se vodio na prostorima BiH od 1992. do 1995. godine gotovo se i ne spominje u udžbenicima istorije za osnovne i srednje škole. Više je pažnje posvećeno mirovnom sporazumu kojim je završen bosanskohercegovački rat, kaže nastavnik istorije u Osnovnoj školi „Dositej Obradović“ u Doboju Nedeljko Marković.
„Vrlo malo ima tema. To je možda u par rečenica spomenuto da je bio rat od te do te godine. Više se potenciraju mirovni sporazumi u Dejtonu, Parizu, a što se tiče ratnih događaja, to se ne obrađuje uopšte“, navodi Marković.
„Nisam upoznata sa programom osnovne škole. U srednjoj školi ne radimo period 1992. - 1995.“, kaže školska psihologinja u Srednjoškolskom centru u Doboju Radmila Cvijanović.
S obzirom da tokom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja iz udžbenika dobijaju vrlo malo informacija o ratnim događajima, dobojski gimnazijalci koji su rođeni u godini kada je okončan rat u BiH kažu da o tome saznaju iz drugih izvora:
Među gimnazijalcima u Doboju podijeljena su mišljenja o tome da li bi događaje iz bh. rata trebalo detaljnije izučavati na časovima istorije:
U BiH još ne postoji saglasnost o karakteru posljednjeg rata. Ne postoji ni konsenzus o činjenicama utvrđenim na suđenjima pred Haškim tribunalom i domaćim sudovima. Ovo su samo neki od razloga zbog kojih bi se nadležni za obrazovanje u BiH teško mogli da dogovore o jedinstvenom opisivanju ratnih događaja u udžbenicima istorije.
„Dok god imamo tolike kantone, entitete, obrazovanje, zasad nije moguće jer minstarstva su odvojena, ustvari sve je odvojeno. Ako vi imate i sada škole gdje u istu školu ulaze s jedne strane hrvatska djeca, a s druge strane bošnjačka djeca - nije moguće“, kaže profesorica sociologije Simeuna Jevtić.
Za to još uvijek nije prošlo dovoljno vremena iako je rat u BiH završen prije 17 godina, kaže pedagogica u Srednjoj ugostiteljskoj školi u Doboju Miroslava Jerinić Đukić:
„Koliko je prošlo decenija od Drugog svjetskog rata, pa se i tu više ne možemo složiti šta je bilo i kako je bilo.“
„U principu mislim da će se istoričari baviti tim vremenom - potrebna je jedna vremenska distanca da bi zapažanja istoričara dobila na vrijednosti. Lično mislim da ta događanja ne bi trebala biti sastavni dio nijednog od udžbenika ako bismo htjeli zaista da postoji jedna uzajamna tolerancija između naroda u BiH“, kaže pedagog u dobojskoj gimanziji Zoran Gojković.
Ovako razmišlja i profesor istorije Džemil Suljkanović.
„Ja lično da se pitam, taj period bih apsolutno izbrisao zato što se zloupotrebljavaju te stvari. Znači period 1992.-1995. bih izbacio, ali bih ostavio neke najbitnije sekvence tog perioda - da se ne zaboravi. I ne trebaju da se zaborave. U udžbenicima istorije taj period se preskače i za mene je to OK“, kaže Suljkanović.
Pedagogica Miroslava Jerić Đukić smatra da rat u BiH zaslužuje više prostora na časovima istorije u osnovnim i srednjim školama.
„Ali moramo se dogovoriti u kojem obimu i u kakvom obliku, a da bude jedinstveno za čitavu BiH“, dodaje.
Psihologinja u dobojskom Srednjoškolskom centru Radmila Cvijanović kaže da bi posljednju riječ u ovoj priči trebalo da daju vrhunski istoričari.
„Mislim da je većina naših učenika trenutno u stanju povrijeđenosti i da bi ta tema, pogotovo ako ne bi bila adekvatno pripremljena, mogla više povrijediti i podsticati ono s čim imamo problema, a to je ta nacionalna netrpeljivost koja nam je ostala za uspomenu na taj rat. Moje je mišljenje da vrhunski stručnjaci moraju zajednički prvo da se dogovore kako bi se to trebalo prezentovati da se stekne jedan objektivan, bez emotivnih aspekata, čisto istorijski, na konkretnim činjenicama zasnovan izvještaj vezano za taj rat, pa da se tako uči da bude uniformno. Ali neće se moći izbjeći uticaj onoga ’meni je ovaj stradao, onaj stradao, vi ste krivi, mi smo krivi’, nažalost", zaključuje Radmila Cvijanović.